Toliko se trudimo tijekom života stvoriti nešto. Nešto. Najčešće materijalno, “vidljivo”. Trudimo se ostaviti nešto svojoj djeci, sagraditi ili kupiti, kako bi njima bilo lakše u budućnosti. Možda lakše nego nama…
Na ovaj ili onaj način trudimo se nešto stvoriti. Nešto što možemo pokazati svijetu. Nešto opipljivo, nešto što će u naše ime govoriti o nama.
Trudimo se ostaviti trag…
I to je u redu.
Međutim, daleko je važnije ono što je na prvi pogled “nevidljivo”. A to je: Na koliko ćemo srca ostaviti trag?
I na koliko već jesmo…
Koliko smo ljudi svojim prisustvom usrećili, ugrijali im dušu?… Koliko smo topline donijeli u tuđe živote? Koliko se ljudi zbog nečeg što smo mi učinili osjećalo bolje? Bilo da se radi o našim najbližima ili onima koje smo tek u prolazu sreli… Te smo možda tek divnom gestom ili pravom riječi u pravom trenutku zauvijek ostavili trag u njihovom životu. Iako se možda i ne sjećamo njihovih lica…
E, to je taj trag. Trag koji zauvijek ostavlja Trag. Trag jači nego svi ovi materijalni. Poseban, energetski trag. Koji svih nas povezuje na višoj razini. I čini da naša srca kucaju kao jedno.
Zato se zapitajte: kakav trag ostavljate? Vidljiv ili nevidljiv? Nježan ili grub? Topao ili hladan?…
Kakav je?
Jer na kraju, neće biti toliko bitno koliko smo nekretnina ili novca stvorili u svom životu.
Već koliko smo srca i na koji način dotakli. ❤️
Iva Bradarić, Sunčana strana života
