Prekid odnosa i emotivni ostanak u staroj vezi

Obično su u snažnim odnosima partneri iz prošlog života. Spomenuta veza u kojoj nastaje zaljubljenost nastaje zbog toga jer imaju najviše sličnih sadržaja koji potiču osvještavanje, sve dok ne završe proces odrastanja, oni se dalje susreću kroz slijedeće živote.

Česti prekidi veze potaknuti su s jedne ili druge strane, ali jedan od partnera koji je ostavljen ostaje i dalje u mislima i emotivno u tom odnosu kojeg ne može prežaliti godinama. Ako je majka bila dominirajuća na bilo koji način, obično muškarci pronađu sličnu ženu majci i kad žena prekine vezu s tim muškarcem, takav je prekid jedan od najbolnijih jer podsvjesna ženska strana u muškarcu vlada emocijama.

Emocije poput tuge muškarac ne može shvatiti jer se radi o neosviještenoj podsvjesnoj strani pa je suočavanje s tom i drugim lošim emocijama potpuno zbunjujuće. Nastanak spomenute tuge, s druge strane, za muškarca je inicijacijski proces u odrastanje, a kasnije kada ostvari muškost, ponovno se vraća Animi kako bi shvatio suprotni spol i postigao najvišu razinu psihičkog razvoja, a onda i ispunjenja.

To je najviši aspekt razvoja kojeg malo koji muškarac ostvari kao i žena koja mora integrirati svoju suprotnu stranu. Alkemičari su taj čin zvali mistično vjenčanje kralja i kraljice.

Spomenuta žena koja ostavlja često ostane obilježena kao kraljica svih žena i postane nedostižna za sve druge njegove žene u životu. Muškarčeva podsvjesna žena (Anima) je izabrala upravo takvu ženu koja će odigrati scenarij zaljubljivanja i ostavljanja kako bi se razbila slika majke i omogućila muškarcu da se u budućnosti poveže s odraslom ženom, a ne više s mitskom idealiziranom ženom.

Tko je ta žena? To je dominantna žena koja je projicirala svoju neostvarenu ženstvenost u muškarca. On je poistovjećen s muškim principom što znači da je ona lovac. To je arhetip Afrodite, neosvojive žene koja se zaljubi, a kad se odljubi ide dalje u potragu za novom avanturom.

Oboje spomenutih partnera su živjeli u svojoj projekciji idealnog odnosa, bajci koja uvijek ima svoju vješticu kao i svaki san. Afrodita ili spomenuta žena, slijedi svoj mit i ne može ostati u ovoj vezi. Arhetip Afrodite mora poći u novu avanturu. Kako to izgleda sa strane muškarca?  Jedan muškarac mi je takvu avanturu opisao ovako: “Sve sam joj dao, pisao sam joj pjesme, kupovao poklone, vodio na putovanja i davao joj puno dodira i nježnosti, a ona me ostavila.”

On nije znao dvije stvari, prva da je ona bila tu da ga nesvjesno uvede u svijet odraslih gdje je trebao naučiti da voli osobu. On je bio zaljubljen u mit o zaljubljenosti.

Drugo, nije htio priznati da je ona bila osvajačica, on ju je pokušao osvojiti, ali i promjeniti njenu ćud i u tome nije uspio jer ona je osoba, a ne objekt. Ona je bila njegova projekcija u kojoj je on maštao da je osvaja, da je njen Spasitelj koji će je promijeniti. Zato mu je ona bila privlačna, on nije bio usmjeren na njen sadržaj duše ili tko je ona već na mit u kojem on osvaja i mijenja osvajačicu Afroditu.

Indijska filozofija ovaj problem vidi kroz učenje o karmi. Obično su snažni odnosi partneri iz prošlog života. Spomenuta veza u kojoj nastaje zaljubljenost nastaje zbog toga jer imaju najviše sličnih sadržaja koji potiču osvještavanje, sve dok ne završe proces odrastanja, oni se dalje susreću kroz slijedeće živote.

Svaka veza i svaki prekid su usmjereni na inicijaciju odrastanja i prihvaćanja svojeg drugog pola. Malo je znano da je kuća odnosa u indijskoj astrologiji zapravo kuća podizanja kundalini (libido) ili kako bi se reklo u Indiji: Tvoj partner je tvoj Guru. Iako se nama Zapadnjacima ne sviđa ta terminologija, prevedimo to u Jungovo pojmovlje: partneri se zaljubljuju, ali ustvari igraju uloge u našem životu sve dok ne osvijestimo svoj suprotni pol potreban za samorazvoj.

Prekid veze koji je ostavio najviše traga u našem životu ustvari je karmički odnos, ali kako je rečeno, to  je inicijacijski odnos koji nam govori da su umrle projekcije i da sada moramo promjeniti čitavo svoje shvaćanje ljubavi koje je bilo oslonjeno na mit, a sada postajemo odgovorni za svoje postupke i djelovanje.

Ljudi ostaju u prošlim odnosima jer moraju napustiti djetinje ljubavi. Sada se ne možeš izvlačiti na napuštenost od partnera, jer kad si ostavljen to znači da si bio u podsvjesnom mehanizmu zavaravanja da si u ljubavi, a ustvari si se bavio svojom željom kakav bi trebao biti odnos, a ne ono što on jest.

Zato je lakše biti u projekcijama prošlosti jer u odnosu počinješ živjeti ljubav, a ona ne omogućava život u prošlosti i budućnosti, ona ti rasvjetljava sve tvoje krive korake i ruši sigurnost utabanih projekcija o ljubavi.

Ljubav tragičnosti najsigurniji su podsvjesni programi ljubavi koji nude komfor -zonu. Sigurnost ili sheme uma ne mogu postojati u ljubavi koja traži uvijek iznova novi pristup, a to nas neprestano izbacuje iz shematiziranog i rutinskog načina života.

Nikola Žuvela, http://vedski-jyotish.net/