Prirodno trajanje svake emocije je samo 90 sekundi! Zašto produžavamo agoniju godinama?

Jeste li znali da je prirodan rok trajanja svake emocije samo 90 sekundi?

Kad nas obuzme ljutnja jer nas je kolega prozvao za grešku za koju nismo odgovorni ili tuga jer smo saznali da nismo dobili posao kojem smo se nadali, u našem tijelu se pokreće biokemijska reakcija, čije je trajanje vrlo kratko.

Samo minut i pol je potreban da se u našoj krvi stvore, djeluju i zatim povuku hormoni koji se luče kad neki događaj doživimo kao stresan. Međutim, kako to da se osjećaj ljutnje ili tuge nastavlja satima, danima, čak i mjesecima pošto što se dogodio prvobitni okidač?

Homo sapiens ili HoRmo sapiens?

Ono što u najvećoj mjeri razlikuje čovjeka od ostalih vrsta jesu samosvijest i sposobnost racionalnog razmišljanja. Ljudi imaju mogućnost da razmišljaju o sebi i onome što im se događa, sjećaju se prošlosti i zamišljaju budućnost, predviđaju moguće ishode, planiraju.

Zahvaljujući tim sposobnostima mi smo napredovali kao civilizacija, učeći iz prošlih iskustava i planirajući buduće akcije na način da izbjegnemo greške s kojima smo se već suočili. Međutim, te iste sposobnosti nas ponekad odvedu u pogrešnom i destruktivnom smjeru, tako da nas preplave negativne emocije.

Strategije preživljavanja

U trenutku kad se životinja nađe u opasnoj situaciji, reagirat će tzv. strategijama preživljavanja – pobjeći će ili napasti. Upravo pojačano lučenje hormona u stresnim okolnostima omogućuje tako brze i snažne reakcije koje osiguravaju preživljavanje.

Međutim, pošto je opasnost prošla, životinja nema više mogućnost da razmišlja o njoj, o onome što se dogodilo i što bi moglo da uslijediti. Njeno tijelo počinje se opuštati i nastavlja nadalje normalno funkcionirati, shodno situaciji u kojoj više nema opasnosti. Što se, međutim, događa s čovjekom?

Snažan utjecaj (negativnih) misli

I nama, kao i životinjama, snažne emocionalne reakcije služe u istu svrhu – da bismo preživjeli. Kad se dogodi nešto što naše tijelo na prvi pogled doživi kao opasnost, u nama se javlja snažna bujica emocija, koja nas u tom trenutku također pripremi za napad ili povlačenje.

U prvih 90 sekundi pošto smo čuli kritiku kolege i (ukoliko smo) to doživjeli kao opasnost, neki od nas su spremni vratiti istom ili jačom mjerom, a u nekima se javlja želja da pobjegnu iz situacije jer se osjećaju loše.

Međutim, je li kritika šefa zaista bila tako velika opasnost da bismo se osjećali toliko ugroženo, spremni za napad ili za bijeg brzinom munje? Najčešće nije. I umjesto da, nakon što je prošlo prvih 90 sekundi, uključimo naš racionalni dio uma te objektivno sagledamo situaciju, razmotrimo kako sve možemo reagirati i odlučiti koja akcija će nas dovesti do najboljeg rešenja, mi ostajemo u krugu negativnih misli:

On nikad ne priznaje moj rad, kako se usuđuje da me proziva pred drugima i sutra će to opet učiniti, želi me obezvrijediti, zaposliti svog rođaka…

ili

Ništa ne znam dobro učiniti, nikad nisam uspješan, uvijek griješim, drugi nikad neće primijetiti koliko se trudim…

Produžavanje trajanja negativnih emocija

Nažalost, u mislima se vraćamo na iskustvo koje smo doživjeli kao negativno i na taj način obnavljamo stvaranje hormona, kao da se stresna situacija nastavlja događati! Također, selektivno se prisjećamo prošlih sličnih situacija izvlačeći iz njih samo negativne emocije.

Uz takvo razmišljanje o prošlosti, unaprijed kreiramo i buduće crne scenarije, koji su rijetko realni. Upravo takve misli i unutrašnji dijalog nastavljaju “okidati” negativne emocije. I odjednom, nismo se ni okrenuli, 90 sekundi se pretvorilo u sate, dane, a ponekad i mjesece – koje smo mogli mnogo mudrije iskoristiti.

Kako stvarno biti razuman čovjek?

Evo brzih i učinkovitih savjeta:

– Kad osjetite nalet destruktivnih emocija, zaustavite se i izdržite prvih 90 sekundi, bez reakcije (osim ukoliko stvarno niste fizički ugroženi).

– Zatim provjerite jeste li “preživjeli”.

– Ako jeste (a jeste), budite sigurni da je vaša prva emocionalna reakcija bila puno snažnija nego što je situacija objektivno opasna.

– Ukoliko i dalje osjećate jake emocije ili ako postaju još destruktivnije, znajte da su za njih sada odgovorne negativne misli – interpretacije događaja koje vam se vrte po glavi.

– Uhvatite svoje negativne misli i porazgovarajte sa sobom – što je točno, a što ste preuveličali? Hoće li vam razmišljanje na takav način zaista donijeti dobro? Što pozitivno propuštate vidjeti u toj situaciji?

– Ukoliko ne uspijete odmah s točkom 5, poduzmite neku fizičku aktivnost, okružite se dragim ljudima (pogotovo onima koji znaju kako da vas ohrabre) i pokušajte učiniti ono za što znate da vam pomaže “isprazniti glavu”. Tek tada se vratite objektivnoj analizi prvobitne situacije – ako budete i dalje imali potrebu za tim.

 znakoviporedputa/zdravljeisreca