“Ljutita budala izlijeva svoje emocije na druge, a razdražljiva ih obuzdava i usmjerava ka sebi, čak se time i hvali: Iznutra sav ključam, ali se kontroliram. To je najgora vrsta psihološkog stanja. Što je čovjek pametniji, postaje smireniji ne samo izvana, već i iznutra.”
Glupost vrlo često oblači masku emotivnosti. Takav čovjek se od optužbi za svoje glupo ponašanje brani izjavom: Ja sam emotivna osoba! To se prvenstveno odnosi na negativne emocije, kao što su bijes, strah, uznemirenost i žudnja, piše uspesnazena.com.
Psiholozi su odavno utvrdili da nedostatak informacija i nemogućnost da se procijeni situacija prouzrokuju snažne negativne emocije i kod pametnih i kod glupih ljudi. Ali pametan čovjek iz svojih neuspjeha izvlači zaključke, stječe iskustvo, tako da se sljedeći put dobro snalazi u takvoj situaciji i više nema negativne emocije, jer mu je sve jasno, čak i ako mu ne ide najbolje.
Morate biti aktivni, jer samo onda se energija uložena u emocije pretvara u djela. Kod glupog čovjeka, ona se ispoljava kao ljutnja ili razdražljivost. Samo što ljutita budala izlijeva svoje emocije na druge, a razdražljiva ih obuzdava i usmjerava ka sebi, čak se time i hvali: Iznutra sav ključam, ali se kontroliram. To je najgora vrsta psihološkog stanja. Što je čovjek pametniji, postaje smireniji ne samo izvana, već i iznutra.
Je li pametan čovjek emotivan? Da, vrlo. Samo što sve svoje emocije usmjerava na rad! On podsjeća na tekuću rijeku, koja je na površini mirna, a ispod toga je dubina. Sva moć toka se osjeti kada uđete u rijeku. Zato pametni ljudi nisu toliko upadljivi.
Emotivan, ali glup čovjek, sliči na planinski potok koji prska vodu okolo (vreli temperament) ili ima velike brzake (razdražljivost). U oba slučaja, nije ni tekuć ni koristan.
Evo još jedne analogije koja odražava odnos uma i osjećaja. Um treba promatrati kao kanal za emocije. Zato emotivna osoba mora posjedovati još širi kanal intelekta, od onih manje emotivnih. Onda će sve emocije krenuti u pravcu akcije.
A kada je čovjek okupiran poslom, on ima samo jednu emociju i to pozitivnu – emociju poleta. I tada postiže uspjeh, a njegove emocije iz širokog kanala visokog intelekta ulaze u beskrajni ocean radosti.
Možda François de La Rochefoucauld ipak nije bio sasvim u pravu kad je rekao da glava uvijek bude nadmudrena od srca?
Mnogi se jednostavno plaše postati mudriji, jer misle da će time postati emotivno prazni i neosjetljivi.
Besmislen strah. Sasvim je suprotno!
Samo pametan čovjek zna uživati, a što je u njemu više razuma – utoliko je više zadovoljstva.
