Živjeti svjesno ne znači gledati svijet kroz ružičaste naočale ignorirajući izazove i praviti se da su oko nas samo sunce, zeleni pašnjaci i leptiri. Događaju se loši poslovi i odnosi, razvodi i zdravstvene teškoće, neplanirani troškovi i gubici.
Bit će perioda razdvojenosti od obitelji, nevremena, selidbi i neizvjesnosti. Nedaće se ne događaju samo nama, ne preuzimajmo ulogu žrtve.
I ovaj se tren netko bori s preprekama poput naših, ako ne i većina. A neki su ih, uvjereni da ih vodi neka sila veća od svih nas, već preskočili.
Potražimo ljude koji su uspjeli, oni neka nam budu vodilja, slušajmo njihove priče i njihova iskustva slijedimo. Oni nit’ su bolji nit’ pametniji, nit’ “bogatiji” od nas. Njihov je uspjeh u tome što su povjerovali.
Oni znaju da je ovaj život puno više od patnje. Oni gledaju širu sliku, znaju da kroz izazove rastemo i spoznajemo tko smo i zašto smo došli na ovaj svijet.
Oni svoj fokus ne stavljaju na ono što smatraju da im je oduzeto, ne prozivaju Boga kao nepravednog. Oni otvaraju svoje umove i srca prema svoj ljepoti i ljubavi kojoj svjedoče.
Oni neka budu naši učitelji života, naši idoli.
Ljude koji u svakom novom danu ne mogu pronaći bar jedan razlog za radost, bar jedan blagoslov na kojem mogu biti zahvalni, uklonimo iz svog života bez zadrške, isprike i žaljenja.
Od njih ništa dobrog nećemo naučiti, ništa lijepog doživjeti i ništa dobronamjernog čuti.
Njih nećemo uvjeriti da svakog novog jutra, kada otvore oči i svjesno udahnu, budu zahvalni što su živi. Oni nas vide kao napornu i čudnu osobu koja se zavarava.
S njima nema kvalitetnog dijaloga, kovanja planova i građenja budućnosti.
Oni su u stanju u svakoj našoj ideji naći manu, u svakom planu problem, u svakoj želji stotine razloga zašto se ne može ostvariti.
A može! I hoće! Samo daleko od njih..
Jelena Mašek
