Arkady i Boris Strugatsky, najpopularnija „književna“ braća, nisu samo pisci znanstvene fantastike. U svojim romanima o budućnosti, o svijetu općenito i čovjeku, kao pojedincu, oni su odgovarali na vječna pitanja: kako napraviti pravi izbor, pronaći sebe i ne izgubiti se u ovom beskonačnom svijetu.
Braća Strugatsky su dugi niz godina ostali vodeći predstavnici sovjetske fantastike. Svaka nova knjiga je bila događaj, izazivala žive i kontroverzne rasprave, piše uspesnazena.com.
Boris Strugatsky znao se našaliti na svoj račun: „Ja sam samo pola pisca,“ imajući u vidu da tek zajedno, sa svojim bratom, Arkadyjem, čini jednu kreativnu cjelinu. Njihovi romani su prepuni najdubljih i filozofskih misli:
♦ U 83% slučajeva svi dani u godini otpočinju identično: zvonjavom budilice.
♦ Tjednima iscrpljujemo dušu otužnim naklapanjima, a kad sretnemo pravog čovjeka, nemamo vremena da s njim popričamo.
♦ Djecu ne treba tući. Ona će ionako cijelog života dobivati udarce od svih odreda. Ako baš želiš nekog udariti, bolje zvekni sebe po njušci, bit će ti mnogo korisnije.
♦ Sve je u najboljem redu: ljudima je potreban novac radi toga da nikad ne bi morali razmišljati o njemu.
♦ Muhe zamišljaju da lete dok udaraju o staklo, a ja zamišljam da hodam samo zato što pokrećem noge.
♦ Ako u ime ideala čovjek mora činiti podlosti, onda je vrijednost takvog ideala – govno.
♦ Vučica kaže mladuncima: „Grizite, kao ja!“, i to je dovoljno, a zečica mlade uči ovako: „Bježite kao ja!“, i to je također dovoljno, dok čovjek svoje dijete uči ovako: „Razmišljaj kao ja!“, a to je već zločin.
♦ Zašto ne zašutjeti kada je sve jasno i bez riječi?
♦ Bolje je dvadeset puta prevariti se u nekoj osobi nego biti sumnjičav prema svima.
Widget not in any sidebars
♦ U čemu je smisao kupovine automobila da bismo jurcali asfaltom? Tamo gdje je asfalt nema ničeg zanimljivog, a tamo gdje je zanimljivo nema asfalta.
♦ Fantazija je od neprocjenjive vrijednosti, ali joj ne treba utabavati unutrašnje puteve, već isključivo vanjske.
♦ Skepticizam i cinizam su jeftini zato što je to mnogo lakše i prosječnije, nego se diviti i uživati u životu.
♦ Nitko od njih nije točno znao što je sreća i u čemu se krije smisao života. Na kraju su izglasali radnu hipotezu da se sreća sastoji u stalnom otkrivanju nepoznatog, kao i da se smisao života zaključuje u istom.
♦ Što je potreba? Kada ne možete bez. Kada cijelo vrijeme razmišljate o. Kada cijeli život težite ka.
♦ To je nešto poput demokratskih izbora: većina je uvijek za ološ.
♦ Kakav je smisao govoriti o budućnosti? O budućnosti se ne govori, već se ona stvara!
♦ Tamo gdje trijumfira prosječnost, na vlast uvijek dolaze budale.
♦ Nemoguće je među tisućama puteva ne pronaći onaj pravi!
♦ Povijest čovječanstva se neće okončati u prasku kozmičke katastrofe, u plamenu atomskog rata, ili ugušena prenaseljenošću, već u sitosti i spokojnoj tišini.
♦ Na svijetu ne postoji ništa što se ne može ispraviti.
♦ Nije svakome dano da bude dobar. Radi se o istom talentu kao što je muzički sluh ili vidovitost, samo što je još rjeđi.
♦ Sreća je kad hoćeš ono što možeš i možeš ono što hoćeš.
♦ Ponekad se zapitam zašto toliko bezglavo jurimo? Da bismo zaradili novac? Ali koji će nam đavo novac kad neprestano jurimo?
♦ Neka je sve prokleto kad ništa drugo ne mogu smisliti osim ovih riječi: Sreća je za sve besplatna i nitko ne treba biti uvrijeđen!