Česti uzrok naše unutarnje patnje i boli jest uglavnom nesklad između onoga što želimo (jer vidimo kod drugih ljudi da imaju, a mi nemamo) i onoga što trenutno imamo (ili nemamo). Pored toga, ako osoba zna da može i više jer je svjesna svojih kapaciteta i ima prilično zdravu sliku o sebi i svijest o samopoštovanju, a ipak ne ostvaruje željene ciljeve, to može voditi u osjećaj produbljivanja patnje što nerijetko završava i dijagnozom kliničke depresije iz koje je prilično teško i naporno vraćanje na početni kolosijek, tj. stanje prije bolesti.
Svatko ima svoju priču, ipak…
Ono što sam primijetila kod svih mojih klijenata koji dolaze zbog neke vrste psihološke pomoći ili terapije jest da svatko od njih dolazi zbog nekih svojih specifičnih razloga. To su najčešće neki osobni problemi, problemi vezani uz učenje, posao, obitelj, stres, psihosomatski poremećaj i sl. Svatko ima svoju priču. Međutim, ono što im je svima zajedničko i zapravo razlog zašto su potražili stručnu pomoć je patnja.
Svatko od njih pati i manifestira svoju unutarnju patnju na svoj način – izvana ili iznutra. Zbog različitih iskustava patnje i bola, neki donose odluku da se pokrenu i potraže stručnu pomoć kako bi preispitali i promijenili dosadašnje obrasce (programe) razmišljanja i ponašanja.
Neki nastavljaju život u patnji praveći (glumeći) da je sve OK, a neki se svjesno ubijaju i već sada žive duhovnu smrt ne pronalazeći snage da se pokrenu.
Ulaženje u uzrok boli
Česti uzrok naše unutarnje patnje i boli jest uglavnom nesklad između onoga što želimo (jer vidimo kod drugih ljudi da imaju, a mi nemamo) i onoga što trenutno imamo (ili nemamo).
Pored toga, ako osoba zna da može i više jer je svjesna svojih kapaciteta i ima prilično zdravu sliku o sebi i svijest o samopoštovanju, a ipak ne ostvaruje željene ciljeve, to može voditi u osjećaj produbljivanja patnje što nerijetko završava i dijagnozom kliničke depresije iz koje je prilično teško i naporno vraćanje na početni kolosijek, tj. stanje prije bolesti.
Kako se branimo od neugodnih osjećaja?
Svi imamo neke svoje psihološke mehanizme obrane koje smo naučili i stekli tijekom života u situacijama kada želimo jednostavno pobjeći od bola. To može biti jedan od razloga da osoba postaje ranjiva odnosno podložna razvoju nekog psihološkog poremećaja.
Zbog toga se tijekom psihoterapijskog procesa fokusiramo prvo na identificiranje svojih uvjerenja i osjećanja a potom na njihovo osvještavanje, što znači da si dozvolimo da ih i osjetimo, umjesto bježimo od njih potiskivanjem, projekcijom ili nekim drugim obrambenim mehanizmom.
Poanta je da je sasvim normalno ako u nekom trenutku osjetimo tugu, bijes, bol. S druge strane, dugoročno nije dobro potiskivati neugodne osjećaje i emocije tj. služiti se uglavnom nesvjesno nekim drugim mehanizmima psihološke obrane kao što su poricanje, regresija, reaktivna formacija, agresija, fiksacija, itd.
Suočavanje sa strahovima i osvještavanje patnje
Upravo zato je važno suočavanje klijenta s bolom i patnjom koju nosi u sebi tijekom psihoterapijskog procesa koje je poput emocionalnog čišćenja. Tek kada se oslobodimo i suočimo s vlastitim razočarenjima, strahovima, pogrešnim uvjerenjima, započinje proces iscjeljivanja. Ne može se prečacem ili nekim instant metodama skratiti put i iscijeliti.
Budući da smo odmalena naučeni kako nije dobro da pokazujemo svoje osjećaje prema drugima jer nas onda drugi doživljavaju kao slabiće, neuspješne ”luzere” (gubitnike) i obilježavaju nekim drugim etiketama, osvještavanje patnje svakako je prvi korak na putu čovjekova iscjeljenja.
Čim se odlučite izaći iz svoje lažne i učmale zone ugode dok iznutra osjećate patnju i bol, otvaraju vam se mnoge nove mogućnosti i prilike. Što je najvažnije, iz dana u dan, intenzitet vaše patnje postajat će sve niži. Tek tada i uz puno manje boli možete doživjeti svoje stvarne emocionalne potrebe i pronaći način da ih zadovoljite.
Proces osvještavanja boli i patnje
Moj je princip rada da s klijentom ulazim u proces na način da pristupamo postupnoj analizi disfunkcionalnih osjećaja, misli i postupaka, a zatim ih korigiramo. U tom procesu prvo prepoznajemo sve klijentove osjećaje koji uzrokuju bol i patnju.
Osjećaji su rezultat negativnih obrazaca razmišljanja i grešaka u mišljenju. Primjer: Klijent osjeća mentalnu blokadu – Klijent ima problema s motivacijom – Klijent manifestira simptome akutnog stresa što može biti okidač nekog psihosomatskog poremećaja – Ne ponaša se adekvatno u različitim situacijama ili socijalnim interakcijama…
Što je krajnji rezultat? Osjećaj frustriranosti, kroničnog osjećaja nezadovoljstva, patnje, mučnine od života, tjeskobe, anksioznosti.
Ne mora biti tako bolno
Ako se ne ukloni emocionalni otpad koji se dugo vremena taloži, prije ili kasnije počet će slati simptome (tjelesne ili psihičke), a samo je pitanje vremena kada će se manifestirati kao bolest, uglavnom kronične naravi, psihički poremećaj ili smetnja, psihosomatska bolest, itd.
Ponavljam: krajnji rezultat je život u patnji. Ne mora biti tako. Vi ste ti koji donosite odluku hoćete li se pokrenuti ili svakim danom tonuti sve dublje.
piše: Mirella RASIC PAOLINI, holistički psihoterapeut/focusin-holisticlifestyle
