Na ljeto mi je došla klijentica, mlada studentica koja je iz manjeg mjesta došla studirati u Zagreb. U prve dvije godine studija se normalno vozila tramvajem i autobusom dok najednom nije počela osjećati ogroman strah i imati napadaje panike kada bi trebala ući i voziti se tramvajem. Ako tramvaj nije bio krcat još je i uspjela, ali uz veliki strah i nelagodu. Ako je pak bio krcat, išla je biciklom ili pješice što i nije bila najbolja opcija po kiši i po zimi jer je od fakulteta do stana imala skoro sat i pol. Taj strah je skrivala od prijateljica i smišljala izgovore i razloge da se ne vozi tramvajem.
Također kada se vozila vlakom imala je ogroman strah i paniku, ali samo kada je išla od kuće u Zagreb, kada se vraćala iz Zagreba kući straha nije bilo. Sve češće je počela odlaziti kući, čak i kada to nije bilo uopće potrebno jer se osjećala nesigurno i plašljivo u Zagrebu.
Kada je došla točno je znala od kada je taj strah počeo. Jednoga dana kada se vraćala kući neka djevojka je pala u nesvijest u tramvaju na što nitko od putnika nije reagirao i prijatelj koji je bio s njom i ona su joj na kraju pomogli. Ona nije mogla vjerovati i bila je šokirana time da djevojci nitko nije priskočio u pomoć. Taj događaj je na nju ostavio emocionalan trag i zapis jer je baš u to vrijeme prekinula vezu s mladićem s kojim je bila od početka fakulteta u vezi i koji je također iz njenog mjesta.
Widget not in any sidebars
Kada se dogodilo to u tramvaju shvatila je da je izgubila sigurnost jer je prvi puta ostala sama, mladić više nije živio sa njom i strah od toga da se i njoj samoj tako nešto ne dogodi počeo se javljati na svim poljima života. Što ako joj se tako nešto dogodi kada bude sama u stanu, ili ako se i njoj to dogodi u tramvaju a nitko joj neće pomoći… Počele su joj se javljati takve misli i nikako taj događaj nije mogla izbrisati iz glave.
Kroz tri susreta zajedno smo tapkale na taj događaj s djevojkom u tramvaju dok nismo spustile emocionalni intenzitet sjećanja na taj događaj, nakon toga smo tapkale na njene osjećaje prema prekidu s mladićem i nakon toga na strah od toga da je sama, na strah od toga da se i njoj nešto ne dogodi. Na zadnjem terminu smo se fokusirale na sigurnost i njen osjećaj sigurnosti. Tapkale smo i na to da je potpuno sigurno biti sam i da tu ne postoji nikakva opasnost. Kada smo na sve to spustile intenzitet i više nije bilo emocionalnog naboja nego samo sjećanje otišla je zajedno s majkom u prepuni tramvaj i normalno se odvezla do kuće.
Ovaj primjer je odličan pokazatelj toga kako jedan događaj može u nama pokrenuti lavinu svega toga što naoko nije povezano i stvoriti nam blokade u životu za koje nismo ni svjesni da postoje. Čim više takvih veza u svom mozgu imamo jača su ta negativna stanja. I kada ne znamo od kuda nam i kako ih riješiti samo se gomilaju. Za svaku blokadu potrebno je osvijestiti uzrok i onda otkloniti negativnu emociju na uzrok.
Nadam se da će ovaj primjer pomoći i vama i motivirati vas da i vi otklonite svoje blokade.
Do tipkanja i tapkanja,
Danijela
Danijela Medaković
EFT praktičar & Life coach
095 7421 162
[email protected]
www.tapkanje.eu
www.danijelamedakovic.com
Widget not in any sidebars
