Prihvaćanje znači da počinjete biti suosjećajniji prema tom djetetu u sebi, onim dijelovima koja su razvila mehanizme obrane i preživljavanja, jer je to najbolje što su mogli napraviti te da polako počnete razgovarati s njima, želeći čuti što vam imaju za reći. Da im date glas i priznanje za sve te godine koje su proveli uz vas obavljajući svoju funkciju. I dobro su to napravili, jer ste i dalje tu, ali je ipak vrijeme da se povuku i prepuste mjesto nekim novim dijelovima koji će vas više podržavati u razvoju “sada i ovdje”.
Svaki dio nas je jednako vrijedan. Čak i oni dijelovi koje toliko želimo popraviti, promijeniti, zaboraviti i potisnuti.
Dio nas koji previše jede, previše pije, previše radi, previše nešto je onaj dio koji se razvio da bi nas sačuvao od nečega puno težega.
Možda ste odrasli u obitelji gdje nije bilo razumijevanja za vas kao dijete, gdje ste možda bili zanemarivani, zlostavljani, odbačeni, neshvaćeni te ste otkrili da vam je lakše kada nešto pojedete, kada neprestano čitate, kada potisnete to što osjećate.
Da niste smisli taj kreativni način preživljavanja, tko zna što bi bilo.
Trebao vam je taj način da se zaštitite, da preživite sve te uvjete koji su tada bili takvi kakvi su bili.
I sada biste se htjeli riješiti tog dijela, jer vam više ne treba, promijenili su se uvjeti života, vaša okolina, odrasli ste, niste više bespomoćni ni maleni.
To je normalno i u redu, no ta, kako ju u psihoterapiji zovemo – kreativna adaptacija koju ste davno osmislili – neće nestati, neće promijeniti svoju ulogu ako ju ne priznate te ne prestanete voditi borbu s njom.
Ona vas i dalje štiti… i dalje u vama vidi onog 10-godišnjaka koji treba pomoć, koji se bori sa svime oko njega, ta rana adaptacija čini i dalje ono za što ste ju davno osposobili.
Ne razumije da više nisu iste okolnosti, da se puno toga promijenilo, ona se i dalje ponaša kao da imate 5, 6 ili neke druge rane godine kada su počele povrede.
Ako prestanete te dijelove kritizirati, boriti se s njima, potiskivati ih, kažnjavati, sramiti ih se te se prihvatite oni se mogu polako početi transformirati, odnosno micati se iz vašeg života.
Prihvaćanje znači da počinjete biti suosjećajniji prema njima, prema tom djetetu u sebi koje je razvilo te mehanizme obrane i preživljavanja jer je to najbolje što je moglo napraviti te da polako počnete razgovarati s njima, želeći čuti što vam imaju za reći.
Da im date glas i priznanje za sve te godine koje su proveli uz vas obavljajući svoju funkciju.
I dobro su to napravili, jer ste i dalje tu, ali je ipak vrijeme da se povuku i prepuste mjesto nekim novim dijelovima koji će vas više podržavati u razvoju “sada i ovdje”.
Bez priznanja i poštivanja njihovog truda i rada za vas, neće otići tek tako.
Važno je da im objasnite da ste sada na sigurnom, da je drugo vrijeme te da polako mogu otići u pozadinu.
I ne zaboravite, to je proces koji ide s puno poštovanja, ljubavi i suosjećanja.
Napisala: Marta Kravarščan, savjetnica u procesu gestalt psihoterapije, NLP praktičar, TA praktičar.
Ukoliko želite doći do svog unutarnjeg djeteta, izgubljenih dijelova te čuti što se tu događa, što je ostalo neviđeno, nezavršeno, možete se prijaviti na Online radionicu “Suosjećanjem do svog zaboravljenog dijela” koja će se održati na Zoomu u manjim grupama.
Više o radionici možete vidjeti na: http://psihoterapijasavjetovanje.com/radionice-predavanja/online-radionica-suosjecanjem-do-svog-zaboravljenog-dijela/
