Duh i materija nisu kreacije različitih filozofa, već očitovanja Boga. Duhovne i materijalne kategorije stvara Bog, ali upravo takva razlika ne postoji za živa bića koja su vječno zaokupljena njegovim služenjem. Za one koji žele imitirati Boga i postati uživatelji postoji samo materijalni svijet. Kada neka živa bića žele imitirati djelatnosti Boga, On za njih stvara ovu materijalnu kozmičku kreaciju.
Uistinu, materijalni svijet nije ništa drugo do zaborav izvorne Božanske Osobe, stvaratelja svega. Razliku između materije i duha stvara Božja uspavana energija, kada On želi dati određene pogodnosti onim živim bićima koja Ga žele imitirati u Njegovom uživanju. Samo zbog njih Božja uspavana energija stvara ovaj materijalni svijet.
Na primjer, djeca ponekad žele imitirati svoju majku i kuhati u kuhinji i tada im majka daje neke igračke kako bi je djeca mogla oponašati u kuhanju. Slično tome, kada neka živa bića žele imitirati djelatnosti Boga, On za njih stvara ovu materijalnu kozmičku kreaciju. Prema tome, materijalnu kreaciju uzrokuje Bog Svojom materijalnom energijom. On Svojim pogledom aktivira materijalnu energiju.
Pet vrsta neznanja
“Prije svega, Brahma je od svoje sjene stvorio prekrivače neznanja za uvjetovane duše. Ima ih pet i nazivaju se tamisra, andhatamisra, tamas, moha i mahamoha.” (Srimad Bhagavatam, 3.20.18)
Uvjetovane duše ili živa bića koja dodu u materijalni svijet da bi uživala u osjetilnom zadovoljenju na početku su prekrivena s pet različitih stanja:
- Prvo stanje je prekrivač tamishra ili gnjev. Priroda svakog živog bića je da ima sićušnu nezavisnost; uvjetovana duša zloupotrebljava tu nezavisnost kada misli kako i ona može uživati kao Bog. Ovo zaboravljanje svog prirodnog položaja je posljedica gnjeva ili zavisti. Pošto je živo biće vječno sićušni sluga Boga, prirodno ne može nikada postati uživatelj u istoj mjeri kao i Bog. Kada to zaboravi i pokuša postati Njemu ravno, to stanje se naziva tamishra. Čak i na polju duhovne spoznaje, taj tamishra mentalitet živog bića je vrlo teško nadvladati. U pokušaju da izađu iz zapletenosti materijalnog života, mnogi se žele sjediniti s Bogom. Čak i u njihovim transcendentalnim djelatnostima taj loš mentalitet tamishra se i dalje održava.
- Andha-tamishra sadrži shvaćanje da je smrt konačni kraj. Ateisti uglavnom misle kako je tijelo osobeno biće i da se zato sve okončava smrću tijela. Stoga žele uživati materijalni život što je moguće duže dok imaju tijelo. Njihova teorija je: “Sve dok živiš, trebaš živjeti u izobilju. Poslije smrti sve je gotovo. Nitko nije odgovoran ni za što što učini tijekom života.” Ovo nerazumno shvaćanje života ubija ljudsku civilizaciju jer mu nedostaje znanje o neprestanom trajanju vječnog života.
- Ovo andha-tamishra neznanje rezultat je tamasa. Stanje u kome ne postoji nikakvo znanje o duhovnoj duši se naziva tamas. Ovaj materijalni svijet se također uglavnom naziva tamas, jer devedeset i devet posto živih bića nemaju znanje o svom pravom identitetu kao duši. Gotovo svatko misli da je tijelo; nema nikakvo obavještenje o duhovnoj duši. Vođena ovim pogrešnim shvaćanjima, osoba uvijek misli: “Ovo je moje tijelo i sve što je u svezi s ovim tijelom je moje.” Takvo zavedeno živo biće vezuju se snažno za dom, djecu, bogatstvo, obilje i sl.
- Prema povećavanju takvih djelatnosti povećava se i moha ili iluzija o tjelesnom shvaćanju života. Tako se širi ideja: “Ja sam ovo tijelo i sve što pripada tijelu je moje” i kad čitav svijet postane obuzet njome, stvaraju se različite grupacije, obitelji i nacije koje se međusobno svađaju i bore jedni protiv drugih.
- Maha-moha znači biti lud za materijalnim uživanjem. Posebno u ovom dobu Kali, svatko je obuzet ludilom u nagomilavanju stvari radi materijalnog uživanja.
Djelatnosti neznanja
Također Shrimad-Bhagavatam (3.12.2) prikazuje ovih pet vrsta neznanja kao djelatnosti neznanja. Tako je Brahma stvorio pet djelatnosti neznanja:
- Samozavaravanje (tamas)
- Osjećaj smrti (andha-tamishra)
- Gnjev poslije razočaranja (tamishra)
- Osjećaj lažnog posjedovanja (maha-moha)
- Iluzorno tjelesno shvaćanje ili zaboravljanje pravog identiteta (moha)
Prije stvaranja živih bića u različitim vrstama života, Brahma je stvorio uvjete u kojima živo biće u materijalnom svijetu mora živjeti. Sve dok živo biće ne zaboravi svoju pravu prirodu, ne može živjeti u materijalnim uvjetima života. Stoga je prvi uvjet materijalnog postojanja zaboravljanje pravog identiteta. Zaboravljanjem svog pravog identiteta, osoba pouzdano razvija strah od smrti, iako čista živa duša nikada ne umire i nikada se ne rada. To pogrešno poistovjećivanje živog bića s materijalnom prirodom uzrok je lažnog posjedovanja stvari ponuđenih uređenjem više uprave. Živom biću se nude sva materijalna sredstva kako bi živjelo mirnim životom i izvršavalo dužnosti samospoznaje u uvjetovanom životu. Ali zbog pogrešnog poistovjećivanja, uvjetovana duša postaje zapletena osjećajem lažnog posjedovanja svojine Boga.
Iz izjava Veda očito je kako je i sam Brahma tvorevina Boga, a pet vrsta neznanja, koja uvjetuju živo biće, tvorevina su Brahme. Naprosto je smiješno smatrati kako je živo biće jednako Vrhovnom Biću, kada možemo shvatiti da su uvjetovane duše pod utjecajem Brahminog čarobnog štapića.
Iako je stvorio različite utjecaje neznanja, Brahma nije bio zadovoljan izvršavanjem takvog nezahvalnog zadatka, ali je to morao učiniti, jer je to željela većina uvjetovanih duša. Gotovo sve uvjetovane duše koje prebivaju u materijalnom svijetu zloupotrebljavaju svoju nezavisnost i zato im je nametnuto pet vrsta neznanja. Kao poslušni Božji sluga, Brahma sve to stvara jer postoji potreba, ali nije sretan što to čini, jer kao bhakta prirodno ne voli vidjeti bilo koga kako pada sa svog pravog položaja. Oni koji ne mare za put spoznaje dobivaju od Boga sve pogodnosti za potpuno ispunjenje svojih želja, a Brahma im u tome bez odstupanja pomaže.
Četiri načela znanja
Iako je Brahma stvorio načela neznanja, neophodne za živa bića osuđena na neznanje voljom Boga, nije bio zadovoljan izvršavanjem takvog nezahvalnog zadatka. Zato je stvorio četiri načela znanja:
- Sankhyu – empirijsku filozofiju namijenjenu analitičkom proučavanju materijalnih uvjeta;
- Yogu ili misticizam – namijenjenu oslobađanju čiste duše od materijalnog ropstva;
- Vairagyu – prihvaćanje potpune odvojenosti od materijalnog uživanja u životu radi napredovanja do najvišeg duhovnog shvaćanja;
- Tapas – razne vrste dobrovoljnih strogosti koje se vrše radi duhovnog savršenstva.
Brahma je stvorio i četvoricu čuvenih mudraca Sanaku, Sanandu, Sanatana i Sanat-kumaru, kako bi im povjerio ova četiri načela duhovnog napretka, a oni su zatim, da bi proširili bhakti, osnovali svoje vlastito duhovno nasljeđe ili sampradayu, poznatu kao Kumara-sampradaya ili kasnije poznatu kao Nimbarka-sampradaya. Svi ti veliki mudraci postali su veliki bhakte, jer se bez predanog služenja Boga ne može postići uspjeh u bilo kojoj djelatnosti od duhovne vrijednosti.
