Tijelo je poput sna. Možemo to iskusiti svake noći. Dok sanjamo, naše tijelo leži u krevetu, ali mi odlazimo drugdje. Na taj način svi doživljavamo da je naš stvarni identitet odvojen od ovog tijela. Kad sanjamo zaboravljamo tijelo koje leži u krevetu, djelujemo u drugim tijelima i na drugim mjestima.
Slično, tijekom dana zaboravljamo naše tijelo iz snova u kojem smo putovali na nekoliko mjesta. Možda smo, u tijelu u snovima, letjeli nebom. Po noći zaboravljamo naše hodajuće tijelo, a po danu zaboravljamo naše leteće tijelo. Ali naše svjesno jastvo, duša, još uvijek postoji, i ostajemo svjesni našeg postojanja u oba tijela.
Stoga, moramo zaključiti da mi nismo nijedno od tih tijela. Neko vrijeme provodimo u određenom tijelu i onda ga u trenutku smrti zaboravljamo. Tako je tijelo zapravo samo mentalna struktura, nešto poput sna, ali jastvo je različito od svih tih mentalnih struktura. To je samospoznaja.
U Bhagavad-giti je rečeno:
indriyani parany ahur indriyebhyah param manah
manasas tu para buddhir yo buddheh parats tu sah
“Aktivna osjetila su viša od materije, um je viši od osjetila, inteligencija je viša od uma, a duša je viša od inteligencije.”
A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada
