Jesi li se ikada zapitao: Tko sam ja uistinu? Jesam li ono što duboko u sebi osjećam ili ono što drugi žele vidjeti? Živimo u vremenu u kojem je autentičnost postala popularna riječ, ali često se pogrešno tumači – ne kao iskreno izražavanje duše, već kao pokušaj ega da bude poseban, viđen, drugačiji. No, prava autentičnost nema veze s time. Ona nije čin pobune niti želja za pažnjom, već hrabrost da budemo ono što istinski jesmo, čak i kada se ne uklapamo.
Kad osmijeh postane problem
Oduvijek sam bila nasmijana, vedra, nosila u sebi lakoću života i dijelila ju s drugima. No, u jednom trenutku naišla sam na otpor – nekome se moj osmijeh nije sviđao. Moja radost nije odgovarala slici ozbiljnosti i težine koju su neki smatrali “prikladnom”.
Bila sam suptilno, i ne tako suptilno, upućivana da smanjim svoju svjetlost, da se prilagodim, da ne odskačem.
I tako sam, nesvjesno, počela gušiti svoju autentičnost. Pokušavala sam biti ono što se očekivalo, sve dok nisam shvatila – jedina osoba kojoj dugujem vjernost jesam ja sama. Jer istina, koliko god bila potisnuta, uvijek pronađe svoj put.
Autentičnost nije hir ega
Danas se često govori o autentičnosti, ali prečesto se ona zamjenjuje s egom koji želi biti poseban, drugačiji, jedinstven pod svaku cijenu. No, prava autentičnost nije o tome da se razlikujemo, već o tome da budemo ono što uistinu jesmo – čak i ako se to nekome ne sviđa.
Biti autentičan znači ne skrivati svoju istinu, bilo da je riječ o osmijehu, osjećajima, strastima ili snovima. Biti glasan ne znači da bi nas primijetili, nego biti istinski svoj, bez potrebe za dokazivanjem.
Danas moj osmijeh više nije znak nesklada, već znak unutarnje snage. Jer znam da dolazi iz mog bića, a ne iz želje da impresioniram. Nasmijana sam jer sam to ja. I nikome više ne dopuštam da mi to oduzme.
Jesi li stvarno ono što jesi – ili ono što se očekuje?
Ako se pitaš koliko si autentičan, postavi si nekoliko pitanja:
- Kada bih bio potpuno iskren prema sebi, bez straha od osude, što bih rekao o tome tko sam?
- Koji dio sebe skrivam jer mislim da ga drugi neće prihvatiti?
- Što radim samo zato što se od mene očekuje, a ne zato što to istinski želim?
- Kada sam zadnji put osjetio iskrenu radost i lakoću? Što sam tada radio i s kim sam bio?
- Osjećam li slobodu izražavanja svoje prave osobnosti ili se prilagođavam da bih izbjegao nelagodu?
Vrijeme je da izraziš svoju istinu
Jesi li ikada osjetio da gušiš neki dio sebe samo zato što se nije uklapao? Što bi se dogodilo kada bi si dopustio biti potpuno autentičan, bez straha od osude?
Podijeli svoje misli ili napiši pismo samome sebi – onom istinskom tebi koji možda čeka da ga ponovno otkriješ.
A ako ti je ovaj tekst dao nešto vrijedno, podijeli ga s nekim kome bi mogao pomoći. Jer svijet treba više autentičnih ljudi – a ti si jedan od njih.
Nikolina Savić/www.zivotubalansubynina.com
