Kći često igra ulogu posrednika, žrtvenog jarca, čuvara tajne ili emocionalnog čuvara. Ako je kći na putu odrastanja i želi izaći iz tipične obiteljske uloge (možda tako što će postati jača, postavljati granice, odbijati tolerirati zlostavljanje itd.), njezina će odluka neizbježno dovesti do promjene. Stupanj kaosa koji nastaje pokazuje koliko je ovaj obiteljski sustav općenito disfunkcionalan.
Odluka da nemate kontakta s članom obitelji duboko je osobna. Za neke od nas, zacjeljivanje majčine rane moguće je samo kroz kontakt s majkom. U ovom scenariju, iscjeljenje stvara novu, dublju vezu između majke i kćeri — i to je beskrajno lijepo. To se događa i doista je inspirativno.
Ali za neke od nas nemoguće je ozdraviti dok ostanemo u kontaktu s majkom.
Udaljavanje od člana obitelji i dalje se smatra tabuom, pogotovo kada je riječ o majci. Ponekad je dovoljna mala distanca i kratkotrajna obustava. U drugim slučajevima obustava može biti trajna. Potrebna je nevjerojatna snaga i hrabrost da se prebrodi ovo.
Što može dovesti do suspenzije? Mnogo je razloga zašto ljudi donose ovu odluku. Ali korijen toga je spoznaja da vas disfunkcionalno ponašanje vaše majke košta vaše emocionalne i mentalne ravnoteže i da jednostavno više ne možete plaćati tu cijenu.
Vjerujem da takva odluka nije donesena iz lakomislenosti ili bahatosti. Najčešće to dolazi nakon dugogodišnjeg pokušaja na razne načine da se ta veza održi i prenese na višu razinu. U određenom trenutku cijena postane previsoka i morate donijeti odluku.
Ovo može biti najteža odluka u vašem životu. A ujedno i najoslobađajuća.
Obitelj je složen sustav. Kada netko prestane igrati svoju uobičajenu ulogu u njemu, sustav doživljava neku vrstu depresurizacije ili kaosa. Sukob može dovesti do transformacije cijelog sustava i prijelaza na višu razinu ako su članovi obitelji otvoreni i spremni rasti i učiti. Ali, nažalost, ponekad spremnost na rast i pokušaj promjene nailazi na otpor obitelji.
U ovom slučaju, osoba koja želi rasti ima izbor: ostati u toksičnom i disfunkcionalnom okruženju ili napustiti nezdravi sustav. Odluka o prekidu kontakta najčešće se donosi kada je očito da ozdravljenje unutar obiteljskog sustava nije moguće.
Kći često igra ulogu posrednika, žrtvenog jarca, čuvara tajne ili emocionalnog čuvara. Ako je kći na putu odrastanja i želi izaći iz tipične obiteljske uloge (možda tako što će postati jača, postavljati granice, odbijati tolerirati zlostavljanje itd.), njezina će odluka neizbježno dovesti do promjene. Stupanj kaosa koji nastaje pokazuje koliko je ovaj obiteljski sustav općenito disfunkcionalan.
Ako su članovi obitelji relativno zdravi, stabilni i otvoreni, obitelj može postići ravnotežu bez puno kaosa. Međutim, ako su članovi obitelji i sami duboko traumatizirani i ranjeni, razvoj kćeri može se doživjeti kao ozbiljna prijetnja obiteljskom sustavu. U ovom slučaju kaos može biti duboko destabilizirajući i s njim se vrlo teško nositi. Podrška je ovdje vrlo važna.
Nesvjestan pokušaj održavanja ravnoteže i otpora promjenama može dovesti do napada na kćer. Uobičajena i opasna reakcija je “patologiziranje” kćeri. Tada se uzrok sukoba vidi u nekoj patologiji kćeri.
Formira se sljedeća poruka: “Vaša nemogućnost da nastavite igrati u obiteljskom sustavu u ulozi koja vam je dodijeljena ukazuje da nešto nije u redu s vama.” Ova poruka utemeljena na poniženju u biti je odbijanje majke ili drugog člana obitelji da iskreno razmisli o vlastitom ponašanju i preuzme odgovornost. Kćerina psihička stabilnost, njezina seksualna aktivnost, pogreške iz prošlosti, sve u vezi nje može se otvoreno propitivati osim majčine uloge u sukobu.
Nevjerojatno je koliko se žestoko ljudi opiru gledanju prema unutra i koliko dugo će ostati u poricanju, uključujući čak i uskraćivanje vlastitog djeteta. Ovo je zapravo nesvjestan pokušaj otpora promjeni projiciranjem svih sukoba ili slabosti na onoga tko inicira transformaciju obiteljskog sustava.
U konačnici, nema tu ničeg osobnog. To se jednostavno događa kada se ljudi koji zažmire na svoje unutarnje stanje suoče sa svojom potisnutom boli kroz katalizirajući događaj. Na primjer, takav katalizator mogla bi biti žena koja prerasta dominantnu dinamiku u obitelji koja je generacijama držala obiteljski sustav u ravnoteži.
Ne možemo spasiti svoje majke. Ne možemo spasiti svoje obitelji. Samo sebe možemo spasiti.
Nije vam potrebno razumijevanje vaše majke (ili drugog člana obitelji) da biste potpuno ozdravili.
Saznanje da vas vaša majka (ili obitelj) jednostavno ne može ili ne želi razumjeti može biti srceparajuće. Bez obzira kako objašnjavate ili koliko puta pokušavate dočarati svoje motive, sve stoji na mjestu. Kao da govorite različitim jezicima. Oni mogu nesvjesno blokirati razumijevanje vas jer to dovodi njihova duboko ukorijenjena uvjerenja i vrijednosti u veću opasnost.
Razumijevanje može izazvati seizmičku promjenu u samim temeljima na kojima su izgrađeni njihov svjetonazor i identitet. To je bolno shvatiti, ali pomaže u stvaranju posebne snage. Postaje jasno da morate biti zadovoljni vlastitim razumijevanjem sebe. Vlastito mišljenje o sebi postaje glavno. Shvaćate da možete biti dobro čak i ako vas drugi ne razumiju.
Nakon što prestanete s kontaktom, život vam se može početi poboljšavati u svim smjerovima. Nestaju kronične bolesti, neurotični strahovi i životni obrasci. Zapravo, ponekad može biti teško čak i prihvatiti koliko je vaš život postao ugodniji.
Svaka nova razina uspjeha, intimnosti, radosti i slobode podsjeća vas da vaša obitelj to ne može podijeliti s vama. Upravo u tim trenucima možemo iskusiti tjeskobu i tugu. Ne možete učiniti ništa osim osjetiti tugu koja dolazi i dopustiti sebi da krenete dalje.
Osjećaj tuge ne znači da ste napravili pogrešan izbor. Zapravo, to je znak zdravlja i ozdravljenja.
Ukorijenite se u svjetonazor koji vam je dao snagu da se udaljite od toksičnih interakcija. U protivnom biste mogli biti povučeni natrag zbog osjećaja krivnje ili srama. Važno je dobiti podršku i dati si vremena i prostora za obradu svih emocija koje dolaze s ovim izborom. Postanite ukorijenjeni u tome zašto ste tako odabrali i prihvatite priliku da započnete potpuno novu fazu svog života.
Nevezanost je lansirna rampa za osnaživanje.
Možda ćete otkriti nešto vrlo važno: shvatit ćete da možete preživjeti čak i kad vas majka odbaci. Malo ljudi dolazi do ove spoznaje. To vas može odvesti na novu razinu unutarnje slobode i odlučnosti, započinjući kvantni skok u vašem životu. To može potaknuti predanost istini i donijeti integritet koji će utjecati na svako područje vašeg života.
To će u vama zapaliti vatru istine koja je oduvijek bila tu, ali tek sada može gorjeti punom snagom. Osjetit ćete svoj unutarnji izvor.
Tuga, tuga i još tuge dovest će vas do… SLOBODE.
Tuga se može javiti kad god prijeđete na novu, višu razinu na koju vaša majka (obitelj) nikada nije ušla. To može biti tuga koja razjeda kosti, gotovo plemenska i pradjedovska tuga što idemo naprijed bez njih. Ali s vremenom postaje lakše. Vjerujem da što si s više ljubavi dopustimo tugovati, to će u našim životima biti više čuda, ljepote i radosti.
Postoji nešto duboko sveto u tuzi koja dolazi s ovim izborom. Može nam otvoriti vrata da se duboko povežemo s našom istinom i utjelovimo je na najdubljoj razini. Morate pronaći novo značenje za ovaj gubitak i iskoristiti ga da poboljšate svoj život. Ovo je ključ dugoročnog ozdravljenja.
Vaš integritet postaje čvrst temelj za ostatak vašeg života.
“Ne morate postati siromašni da biste pomogli siromašnima niti se razboljeti da bi bolesni ozdravili. Možete utjecati samo s pozicije snage, jasnoće i usredotočenosti.” – Abraham
Potpuno je normalno otići od toksičnih ljudi, uključujući toksične članove obitelji.
Liječenje traume rođenja može biti usamljeno putovanje. Ali u novom prostoru koji stvorite pojavit će se i duhovne veze. Potreba za ljubavlju je najjača potreba naše ljudske prirode. Suočiti se s odbacivanjem znači suočiti se sa svojom najdubljom boli, svojom ljudskošću i proglasiti vrijednost svog života. Naš najveći strah je biti sam. Ali usamljenost koje se bojimo već je prisutna u ranama naše obitelji. Niste sami, a s vremenom će doći ljudi koji su vam mentalno bliski, koji vas mogu vidjeti i cijeniti.
Povučene kćeri su duhovne ratnice
U svijetu u kojem se od žena očekuje da budu tihe, da brinu o potrebama drugih i u kojem se ne prepoznaje tamna strana majčinstva, iskustvo otuđenja može pokrenuti prijelaz na novu razinu svijesti koju malo tko može pristup. Prostor je očišćen da možete zablistati u svojoj punini. Što ćete učiniti sa svjetlom koje sja u vama?
Odbačene kćeri pronalaze jedna drugu, stvarajući novu liniju majki; kombinacija autentičnosti i istinitosti u svakom podupire povećanje svijesti u svima. Takvo prijateljstvo postoji među ženama koje su hodale ovim putem. Ima ih više nego što mnogi mogu zamisliti. Niste sami!
Morate učiniti ono što je ispravno za vas. Uzdajte se u sebe!
To što ste udaljeni ne znači nužno da ne volite svoju obitelj. To ne znači da niste zahvalni za sve divne stvari koje su vam dali. To jednostavno znači da vam je potreban prostor da živite vlastiti život onako kako želite.
Žene koje ne vide drugu opciju nego odustati od kontakta sa svojim disfunkcionalnim majkama stvaraju jaz jer je to jedini način da pošalju snažnu poruku: „Mama, tvoj život je tvoja odgovornost, a moj život je moj. Odbijam biti žrtva na oltaru tvoje boli. Odbijam umrijeti u tvom ratu. Čak i ako me ne možeš razumjeti, moram ići svojim putem. Moram izabrati život.”
Liječenje traume majke proces je inicijacije u vašu punu ženstvenost
Patrijarhalna kultura promiče disfunkcionalne odnose između majki i kćeri. U našoj kulturi ne postoji ritual prirodnog odvajanja odrasle osobe od majke i inicijacije u vlastiti život. (Takav ritual ne postoji ni za muškarce.)
Liječenje majčinske traume je proces nužne inicijacije, bez obzira jeste li u kontaktu s majkom ili ne. Nadajmo se da će jednog dana majčinska trauma postati rijetka, većina žena će biti očišćena od patrijarhalnih poruka poput “inferiornosti”, a i majke i kćeri će se osjećati osnaženim da se otvore i pronađu puninu svoje snage i potencijala, povezujući se u srcu, ali ostajući slobodni i odvojeni pojedinci.
Kćerina individualnost majci se više neće činiti prijetnjom jer će ona imati dovoljno ljubavi i poštovanja za sebe i svoju kćer.
Liječenjem majčinske traume stvaramo novi svijet za sebe, za žene budućnosti i za cijelu zemlju.
Bethany Webster
ATMA/econet.ru/Prevela: Suzana Dulčić
