Ukoliko imate dovoljno vjere u božju silu u sebi, možete poništiti djelovanje svakog mentalnog otrova. Spoznajete da određeni strah i problem nema više moć nad vama; tada uzdižete Boga u sebi. Na mjestu gdje je bio problem, vidjet ćete savršeno rješenje, ljepotu i cjelovitost. Izlijevajte Božju ljubav, dvostruku mjeru Duha, na one oko vas. Bog će vam dati dvostruku nagradu i vaša će se sreća i obilje izvanredno umnožiti.
Postoje mentalni otrovi kao što postoje i tjelesni otrovi. Mentalni otrovi pogrešne su misli koje djeluju u podsvijesti poput zagađene struje što izlazi na površinu čak i više godina nakon lošeg iskustva (bolesti, gubitka, nesreće, itd.).
Ukoliko imamo dovoljno vjere u osobnu Božju silu u nama, možemo poništiti djelovanje svakog smrtonosnog otrova, mentalnog ili bilo kojeg drugog.
Koja su preventivna sredstva?
Prvi korak je od ovog trenutka ne bojati se nikakvog fizičkog ili mentalnog poremećaja.
Drugi korak je spoznaja da je određeno stanje posljedica pogrešnog razmišljanja i da nema više moć nad vama; tada uzdižete Boga u sebi. To će zaustaviti svako djelovanje otrova u vama ili u osobi za koju molite.
Proglasite okolnosti »prividnima« i veličajte Boga tako što ćete na mjestu gdje je bio problem vidjeti savršeno rješenje, ljepotu i cjelovitost.
Najčešći mentalni otrovi su strah, mržnja, samosažaljenje, zlovolja, zavist, osamljenost, osvetoljubivost i depresija.
Sve su to zapravo oblici straha. Biblijsko ime za strah je slijepa, lažna misao zvana Golijat. Riječ Golijat označava agresivnu, tiranizirajuću misao ili ideju koja se hvasta svojom snagom, strahotnošću i osornošću, misao koja vas prijetnjama podređuje svojoj nepravednoj vlasti.
Možda se bojite susreta s tim razbojnikom, nametljivcem i pljačkašem u svom umu. Možda se bojite ishoda i oklijevate se otvoreno sresti s tom zloslutnom sjenkom i izbaciti je iz sebe.
Kako bi se riješili tog razbojnika zvanog strah, neophodno je igrati ulogu Davida. David označava čovjeka koji voli Boga i zna za postojanje samo jedne vrhovne Sile što djeluje kao Jedinstvo i ne poznaje nikakva neslaganja ili svađe, i čije je ime Ljubav. David, koji predstavlja vašu svjesnost o prisutnosti i snazi Božjoj, ubio je diva Golijata ili strah, kamenom iz svoje praćke.
Strah je sjenka u umu koju podržava neznanje i zamračena svijest. Kad svoj strah iznesete na svjetlo razuma i inteligencije, on to ne može podnijeti i nestaje. Plodovi straha su:
a) Mržnja, koja predstavlja pogrešno usmjerenu ljubav i koja je utemeljena na neznanju.
b) Samosažaljenje, koje je zapravo zaokupljenost samim sobom. Taj mentalni otrov uvlači se kroz tjelesni krvotok trujući izvore nade i vjere, dovodeći do senilnosti, melankolije, itd. Protuotrov je otkrivanje svog drugog ja, duše i uranjanje u spoznaju ljubavi prema Bogu, kao i osjećaj jedinstva s jedinom Silom – to će dovesti do novog rođenja mira, zdravlja, povjerenja i snage.
c) Strah od starosti sljedeći je mentalni otrov. Vrijeme tjelesne starosti ne znači prohujale godine, već zoru mudrosti, istine i ljepote.
Vrijeme za dušu, pravo JA. Krunu življenja. Doba za postizanje krajnjeg cilja ljudskog vijeka – duhovnu samospoznaju kroz mudrost i ljubav.
d) Usamljenost je nedostatak ljubavi. Oni koji nemaju ljubavi traže je, no ljubav i prijateljstvo pronalaze oni koji i sami ljube. Protuotrov za usamljenost je zaljubiti se u Božje prijatelje u svojem umu. Imena tih prijatelja su dobra volja, ljubaznost, nježnost, mir, strpljivost, poniznost, zahvalnost, razumijevanje i iskreni interes za druge.
Dan kroz koji nismo išli u Božjoj prisutnosti prosuli smo poput pijeska u vjetar. Dužni smo i sebi samima i svima kojima je mjesto u našem srcu, dužni smo životu, naći vremena za srce svoga života. Za ljubav. Ne ispunimo li taj dug, sreća koja nam je na dohvat ruke, na dohvat duše, ostat će nam nedostupna. I oskudijevat ćemo.
I mnogi, mnogi će zbog toga oskudijevati.
Starac Pajsije Svetogorac je govorio da ukoliko je poniznost i nevezanost za materijalno naš cilj, Bog će nam sve ostalo dati “besplatno.”
“Kada Bog vidi da smo gordi i nadmeni, On dopušta da se u našem životu pojave iskušenja. On će ih ukloniti tek onda kada vidi da smo se postali ponizni i smireni.
Bog bezgranično voli čovjeka. Njemu su vrlo dobro poznati problemi svakoga od nas i želi nam pomoći i prije nego što ga zamolimo za to.
Budući da je svemoćan, nema teškoće koju Bog ne može prebroditi, osim jedne.
Teškoća s kojom se Bog suočava, i ja to ponavljam, je samo jedna – On nam „ne može“ pomoći ukoliko naša duša nije ponizna.
Bog vidi Svoje stvorenje kako pati, a “ne može” i ne želi mu na silu pomoći.
Ako nešto i ponudi, to će čovjeku naškoditi, budući da njegov um nije ponizan, krotak i smiren.
Što god da se dogodi čovjeku, ovisi isključivo o njegovoj poniznosti.
Takav se čovjek bori i na kraju opet biva podčinjen nekoj svojoj ovisnosti i vezanosti.
Bog dopušta da se to dogodi samo iz jednog razloga, odnosno, zato što je čovjekov um ispunjen taštim mislima, sujetom i gordošću.
Čovjek možda i mrzi tu vezanost, strast i naporno se trudi oslobodi je se, ali ta strast ga pomalo uvodi u sve ostale strasti.
On, međutim, ništa neće postići jer mu Bog ne pomaže i neće mu ni pomoći sve dok ne stekne smiren, ponizan um.
Gordost, ponos i taština su uzroci svake vezanosti.
Čovjek koji želi duhovno napredovati, treba moliti Boga da mu podari ljubav, poniznost i sve ostale vrline.
Moramo biti svjesni da nam, bez obzira koliko se trudili, Bog neće podariti ono za što ga molimo sve dok ne dostignemo poniznost.
Ukoliko je to naš jedini cilj, Bog će nam sve ostalo dati i bez molitve.
Izlijevajte Božju ljubav – dvostruku mjeru – na one oko vas; tako ćete smjesta otjerati sve nevolje.
A Bog, Bog će vam dati dvostruku nagradu i vaša će se dobra volja i ljubav beskonačno umnožiti.
