“Svi smo bili nesvjesni, odvojeni od prirode, trčali za profitom, prodavali svoje vrijeme za novac. Trošili bezumno, nismo se ni o čemu brinuli. Pogledajte što smo učinili životinjskom carstvu: doslovno smo s lica Zemlje izbrisali razne vrste, neosjetljivo, nesvjesno, bez ikakvog kajanja, krivnje, ikakvog osjećaja. Ovakve stvari se moraju dogoditi i ovu situaciju smatram usporedivom s ‘trećim svjetskim ratom’. Zato, vrijeme je da dobro razmislimo. Imamo dosta vremena, kući smo, ugasite televiziju, ugasite mobitele i druge sprave i počnite se povezivati sa sobom. U prisilnoj izolaciji, odvojenosti, vrijeme je da se nanovo osmislimo. Možemo mnogo toga popraviti!”
Pozdrav svima. Dakle, kako sam razumio, ako ste prosječno zdravi, definitivno ćete preživjeti čak ako se i zarazite virusom. No, ako ste slabog zdravlja, oporavak bi mogao biti otežan – zato je prevencija ključna.
Još jedna stvar koju sam vidio gledajući televiziju je ta da je količina emisija štetnih plinova drastično pala svugdje u svijetu. Zrak je mnogo čišći, manje je vozila na cestama, mnogo je manje onečišćenja na svakom polju pa i u zemljama koje mnogo onečišćuju kao što je Kina. U mnogim zemljama je onečišćenje reducirano. I to je jedna pozitivna strana ove situacije i način na koji je možemo gledati.
Drugo, krećemo se prema recesiji. Tako mi se čini, da je ekonomski slom neizbježan i već se događa. Mnoge zemlje već redefiniraju svoje budžete, moraju, jer je mnogo poslova stalo, npr. industrija transporta, industrija turizma, mnoge su industrije zahvaćene i poslovanje pati. To je snažan znak da uvijek moramo biti fleksibilni u našim ekonomijama, poslovanjima. Ovo je vrijeme da ostanemo fleksibilni. Vidite, trošili smo besvjesno: zarađivali smo, trošili smo, nismo se ni o čemu brinuli.
No, ova situacija s virusom uzrokovala je izolaciju država, zatvaraju se, odvajaju, nema komunikacije. Svaka zemlja se trudi pobrinuti se za svoje građane, a druge izoliraju. Dakle, čitava se jednadžba promijenila, iako danas na svijetu ima mnogo više država i granica nego što je to bilo prije stotinu godina, no, sada se sve zemlje moraju izolirati jedna od druge.
To znači i da nema ekonomske podrške, nema kupovine, uvoza i izvoza, nema putovanja, ekonomije stagniraju. Stoga države i političari na vlasti moraju redefinirati ekonomije i poduprijeti svoje stanovnike jednom kad epidemija završi da se sve vrati na razinu kakva je bila prije epidemije. Za pravi oporavak će trebati nešto više vremena, no barem da se situacija vrati na prethodno stanje.
Trebat će vremena i baš zato trebamo širiti pozitivnost, nadu i višu svijest danas u svijetu, koristeći platforme koje imamo. I svi koji ste povezani sa mnom i Mohanji Fondacijom, volio bih kad biste pružili ruku ljudima oko vas i napravili nešto dobro za njih, kako biste donijeli pozitivnost u njihov život, sreću i nadu, poručili im da smo svi u ovome zajedno, da ste tu da im pomognete. Zato sam rekao, ako je netko od naših ljudi zapeo u drugoj državi, znajte da ćemo učinite sve da vam pomognemo. Nemojte paničariti, pomoć dolazi.
Dakle, da sažmem situaciju, kako sam je razumio: ovakve stvari se moraju dogoditi. Ovu situaciju smatram usporedivom s ‘trećim svjetskim ratom’, ne u smislu da se rat dogodio, no na razini sličnosti situacije kad bi se rat dogodio. Bile bi zabrane letova, zabrane prijevoza tereta, zabrane kretanja, prometa, turizma i sličnog. Takva je situacija danas. Zato, dobro je vrijeme da dobro razmislimo. Imamo dosta vremena, kući smo, ugasite televiziju, ugasite mobitele i druge sprave i počnite se povezivati sa sobom.
Redefinirajte same sebe. Ovo je pravo vrijeme za to. U prisilnoj izolaciji, odvojenosti, vrijeme je da se nanovo osmislimo. Možemo mnogo toga popraviti. Prvo, svoju neosjetljivost. Automatsku, spontanu, nesvjesnu neosjetljivost prema svemu na Zemlji. Mnogo toga smo uzimali zdravo za gotovo, hranu svakako, zato i vidimo panično kupovanje.
Čak i ako kupimo još više, možemo li imati ogromne zalihe, možemo li pojesti više nego što možemo? Ne možemo. Zato je važno zapamtiti, pogledajte ptice i životinje, one će vam reći kako se treba ponašati prema hrani. One pojedu koliko mogu, a ostalo ostave. One ne gomilaju, znaju da će uvijek biti hrane, ako imaš usta, imat ćeš i hranu. Priroda nam govori što da radimo, pogledajte prirodu, ona ima sve odgovore.
Danas, želim naglasiti, povežite se s prirodom. Ako želite, odmaknite se od suvremene strke. Svi smo bili nesvjesni, svi smo bili odvojeni od prirode, trčali za profitom, prodavali svoje vrijeme za novac. To smo radili, a sada je trenutak u kojem ne možemo prodavati svoje vrijeme za novac jer nema novca koji bismo kupili. To se danas događa i u prisilnoj smo izolaciji, i danas se sve mora nanovo definirati: naši odnosi s ljudima, ono o čemu ovisimo… Naposljetku, svi ćemo razumjeti: rodili smo se sami i umrijet ćemo sami. Ništa nas ne posjeduje i mi ništa ne posjedujemo. To moramo dobro razumjeti.
I, kako sam jučer rekao, strah od smrti je jedna od najsnažnijih emocija koju svi imamo, uključujući životinje, ptice, sve. Ali, pogledajte što smo učinili životinjskom carstvu: doslovno smo s lica Zemlje izbrisali razne vrste, neosjetljivo, nesvjesno, bez ikakvog kajanja, krivnje, ikakvog osjećaja. Sada je vrijeme za razmislimo: i oni su željeli živjeti. I oni su imali strah od smrti kakav mi imamo.
Sada taj strah osjećamo, mnogo ljudi ima smrtni strah o virusu i njegovim posljedicama. Danas prolazimo kroz iskustvo smrtnog straha. O ovome trebamo razmisliti i proširiti tu svijest među ljudima (jer nam je priroda omogućila to iskustvo): pogledajte, isti strah koji osjećamo mi danas, osjećala su možda i sva bića koja smo ubili tokom svih ovih godina.
Imali su veliki strah od smrti, bojali su se dok smo ih ubijali za meso, užitak, udobnost naše kože. Stavljali smo ih u laboratorije i nanosili im bol, zapravo smo ih mučili i kasapili – sva su ta bića osjećala strahove i bol, u laboratorijima, cirkusima, zoološkim vrtovima, klaonicama, farmama mliječne industrije i industrije jaja.
Oni vjerojatno prolaze ista iskustva kao i mi, iste strahove, jer je strah od smrti povezan s našim primarnim instinktom, instinktom za preživljavanje. Svi ga imamo. I zato taj strah ne možemo izbjeći ni promijeniti ga: jednog dana morat ćemo umrijeti. Sve što se rodi, mora i umrijeti.
Ta je svijest vrlo važna danas: ne posjedujemo ništa od Zemlje, ne možemo ništa posjedovati, vječnost nam nije dostupna. Naravno, vječni smo na razini duše, ali obično o tome ne razmišljamo, mi gledamo ovu inkarnaciju i priželjkujemo vječnost, trudimo se sačuvati ovo tijelo, ovaj život – i tako dolazi do straha od smrti. Ali, vrijeme je za redefiniranje, svaka kriza je vrijeme redefiniranja i zato ova generacija ima sreće.
Jer, u nezagađenoj atmosferi, kod kuće, u izolaciji, kad nemate mnogo posla i u meditativnom ste stanju i kad nema obilja jer je proizvodnja usporena pa konzumirate samo ono nužno i nema emocionalnog jedenja, imate dosta vremena za razmišljanje i drukčije činjenje: mudro iskoristite ovo vrijeme.
Prvo, povežite se sa sobom i razvijte razumijevanje: da hodate ovom zemljom i vi pripadate njoj, a ne ona vama. Zemlja će vas prekriti prije ili kasnije. U ovom kontekstu, dakle, dobro se pozicionirajte, s dobrohotnošću, suosjećanjem, zahvalnošću, velikom zahvalnošću i svjesnošću. I s nesebičnošću.
Konzumirajte ono što želite, dijelite ono čega imate u obilju i pobrinite se da je ljudima oko vas bolje, da imaju više nade, ravnoteže i stabilnosti zbog vas.
Želim vam veliku sreću i odlično zdravlje. Uvijek sam s vama. Volim vas.
Mohanji/mohanjihrvatska
