Žrtva se neprestano žali na svoju situaciju, ali odbija potražiti stručnu pomoć ili ako traži pomoć koju traži, zapravo se ne želi promijeniti. U ovom stanju je većina stanovništva. Žrtva živi od ovisnosti, nemoći i nezadovoljstva. Često se osjećaju bezvrijedno i neljubazno; nikada ne preuzimaju odgovornost za svoju situaciju.
Arhetip trokuta prisutan je u snovima i mitologiji, a ovdje ćemo se pozabaviti kako on funkcionira u vezama. Ovaj arhetip je jako poznat u filmskim trilerima, ali i u obiteljima gdje jedan roditelj ima ljubavnika ili ljubavnicu.
Dramski trokut je ugrađen u ljudsku svijest i društvene interakcije, funkcionira potpuno neprimjetno, ali se jako koristi u marketinškoj i političkoj manipulaciji.
Ako uloga progonitelja, spasitelja ili žrtve dominira vašim životom najvažnije pitanje koje se postavlja jest kako si pomoći pod njegovim djelovanjem.
Sve tri uloge mogu biti manipulativne i one su nesvjesne. Ipak, glavna karakteristika jest da ste u svim kombinacijama žrtva.
Progonitelj
Progonitelj dominira, kontrolira, pobjeđuje, uvijek je u pravu i stavlja svoje prioritete na prvo mjesto zastrašivanjem i autoritativnošću.
Rezultat u odnosima kada dominira ovaj arhetip: Život se sastoji od sukoba, ako im to ne uspije ostaju usamljeni jer ih partner ostavi.
Takve veze nemaju dijalog, a ako oboje ostanu u odnosu, onda dolazi do fizičkih sukoba. Zbog svojih velikih potreba progonitelji ostaju nezadovoljni jer ego je kao velik bunar u koji ubacuješ vodu, a nikada se ne može ispuniti. Jedino žrtva prihvaća progonitelja, jer ona živi u obrascu “ja sam bezvrijedna”.
Rješenje je u asertivnosti kroz koju učimo slušati, primati i davati u odnosu. Poželjno je da u tom odnosu istražuju emocije te otkrivaju zašto su ljuti. Na taj način oslobađaju zakopane emocije ljutnje u sebi.
Za progonitelja je bitno da nauči što su rečenice: “oprostite ili osjećam se frustrirano, možeš li mi pomoći da izvučem svoje loše osjećaje van.”
Spasitelj
Spasitelj kompulzivno spašava jer o tome ovisi njegovo samopoštovanje.
Spašavanjem se osjeća ispunjeno. Ako ne mogu davati, osjećaju se podcijenjeno, usamljeno.
To se događa zbog rana u djetinjstvu. Recimo, majka je natjerala sina da nosi žutu majicu u vrtić ili školu, gdje dijete još nije imalo razrađen osjećaj kontrole nad situacijom. Spasitelj želi pomoći da preselite namještaj, a onda ima potrebu da vam oboji sobu u boju koju on to želi.
Spasitelj se raspada kada mu kažete “ne”, jer se osjeća prijeko potrebnim. Primjerice, neke majke ne pronađu ljubav u svojem mužu i onda djetetu sve udovoljavaju, a kada dijete na njene molbe kaže “ne”, to može za majku biti izdaja jer ona je htjela sve “najbolje”. Ovo je opasan obrazac kojeg često koristi država, napišu vam u pismu kako su vam platili socijalnu pomoć i kako se brinu o vama, namećući osjećaj krivnje.
Spasitelj često kaže da živi za druge, a da mu nitko nije dao pomoć, često ostaju čak i prezreni i ne mogu vjerovati da su ljudi bili tako prema njima, osjećaju se iskorišteno.
Pretjerano davanje spasitelja natjera da “izgori”. Ono ne vodi ničem jer tako se osoba ne razvija. Spašavanje stvara sukob u vezama. Spasitelj preuzima dužnost iako to partner nije tražio. Na taj način partner se osjeća da nije poštovan jer ne uzima njegovo mišljenje u obzir.
Puno puta žene traže Spasitelja što često završava katastrofalno kada on izgori ili s druge strane, na kraju se osjeća da osoba to radi pod nekom unutarnjom prisilom.
Spasitelj često udovolji ženi, kupuje joj stvari, ali ona izgubi svoje identitet, dok je, s druge strane, prijatelji i okolina govore da je luda, jer se ne osjeća sretna. Ovo je jako česti obrazac koji nije društveno prepoznat, jer živimo u potrošačkoj ideologiji.
U roditeljstvu, kako vaše dijete odrasta, trebate mu omogućiti veći osjećaj samostalnosti.
Alternativa je osjećaj da daješ jedino kada možeš primiti nazad, kada se stvara uzajamnost, ne daješ ako osoba ne može primiti.
Žrtva
Žrtva je netko tko se samosažaljeva i ostane u tom stanju veći dio života. Ovdje ne govorimo o stvarnim situacijama poput potresa, ekonomskih kriza ili nasilja. Obično osobe zaglave u svom gubitku, bijesu i bespomoćnosti i takav život postaje praksa.
Žrtva se neprestano žali na svoju situaciju, ali odbija potražiti stručnu pomoć ili ako traži pomoć koju traži, zapravo se ne želi promijeniti. U ovom stanju je većina stanovništva. Žrtva živi od ovisnosti, nemoći i nezadovoljstva. Često se osjećaju bezvrijedno i neljubazno; nikada ne preuzimaju odgovornost za svoju situaciju.
Realno traženje rješenja i učenje o određenom problemu jest odgovor na ovu situaciju, ali ako ne možete, onda potražite stručnu pomoć.
Razmislite u koju kombinaciju upadate u vezi.
Prva kombinacija je kombinacija spasitelja i žrtve. Ovo dvoje savršeno uzajamno zadovoljavaju potrebe. Žrtva dobiva Spasitelja i obrnuto, međusobno se nadopunjuju.
Drugi par je žrtva – progonitelj. Žrtve obično traže progonitelja i obratno, međusobno se nadopunjuju.
Dramski trokut u praksi
Evo jednog primjera: Dean je zaljubljen u Anu, ali ona ga želi kao prijatelja. Ako gore niste sebe prepoznali možda ne vidite da ste u nekim prijateljskim odnosima suptilno potvrđujete spomenute programe.
Ana nazove Deana: Možeš li mi pomoći prenijeti jednu sofu – uloga progonitelja.
Dean: Uvijek me zoveš kada ti nešto treba – uloga žrtve.
Ana: molim te, nema mi tko pomoći – progonitelj.
Dean: Dobro pomoći ću ti – uloga spasitelja.
Ovi beznadni obrasci ponašanja pokazuju premreženost ovakvim odnosima kako na poslu, odnosima, ali i odnosa djece i roditelja. Izlazak iz dramskog trokuta moguć je ako shvatite uloge koje igrate, razjasnite što želite i kažete veliko NE manipulirajućim obrascima.
Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut
vedski-jyotish.net
86 NIKOLA ŽUVELA
Knjige autora: Nikola Žuvela
