Ono što smo davno napravili, definiralo je osobu tog vremena. Ali vi više niste ta osoba. Ljudska bića se mijenjaju, činimo to svaki dan, sa svakom novom informacijom ili učenjem i to je nešto neizbježno. Zato žaljenje za onim što smo učinili u prošlosti uzrokuje samo povrjeđivanje sebe samoga. U sadašnjosti je naša sposobnost provođenja transformacija.
“Prošlost nema moć nad sadašnjim trenutkom.” – Eckhart Tolle
Put koji smo se kretali do mjesta gdje smo danas upisan je u našu prošlost. Stoga ima velik utjecaj na ono što mislimo, na ono što govorimo, na to kako djelujemo ili na različite strategije suočavanja koje provodimo.
Proživljena iskustva, stečena učenja, ljudi koje smo upoznali ili ono što smo učili tijekom života, dio su osobe kakva smo danas.
Ali iako ta prošlost čini važan dio našeg bića, u sadašnjosti je naša sposobnost provođenja transformacija. Mi nismo naša prošlost, mi smo naša sadašnjost.
Ono što smo davno napravili, definiralo je osobu tog vremena. Ali vi više niste ta osoba. Ljudska bića se mijenjaju, činimo to svaki dan, sa svakom novom informacijom ili učenjem i to je nešto neizbježno.
Zato žaljenje za onim što smo učinili u prošlosti uzrokuje samo povrjeđivanje sebe samoga.
Prošlost je nestvarna
Kad kažemo da je nešto nestvarno, mislimo da nije opipljivo, da mu ne možemo pristupiti – niti dodirnuti, pomirisati, vidjeti niti čuti.
Nešto što postoji samo u našem sjećanju ne može se promijeniti, na to se ne može djelovati i stoga poduzimanje sadašnjih radnji za promjenu prošlih situacija nema previše smisla.
Iz tog razloga, vrijedi se potruditi preseliti se u sadašnjost svaki put kada naš um otputuje u prošlost. Jedino što stvarno postoji je ovdje i sada, prije i poslije postoji samo u našim glavama.
Kako svoj život mogu usmjeriti na sadašnjost?
Prvi korak je shvatiti da prošlost nije stvarna. Stoga je potrebno prestati davati važnost i vrijednost nečemu što više ne postoji. Ono što možemo učiniti jest izvući lekciju tako da nam sada, u sadašnjosti, ta prošlost bude korisna i čini dio nas, ali bez da bivamo u njoj dulje nego što je potrebno u našoj sadašnjoj stvarnosti.
Sljedeći korak je prestati našem umu davati više propusnica za putovanje u druge stvarnosti. Mašta je vrlo dragocjen dar, sve dok je ne brkamo s autentičnom stvarnošću ili dok ne preuveličavamo stvari.
Stoga, kada shvatite da vaše misli sadrže “trebalo je biti” ili “nije se trebalo dogoditi”, vratite misli na “ovo se sada događa i tako treba biti”. Ova će vas vježba, prakticirana svjesno, naviknuti da se prije ne snađete.
Konačno, poništite sve što radite u sadašnjosti, a što je magično usmjereno na promjenu prošlosti. Morate prihvatiti da se prošlost ne može promijeniti: što se dogodilo, dogodilo se i trebalo se tako dogoditi.
Budući da nemamo moć modificirati događaje koji su se već dogodili, beskorisno je doživljavati emocije koje bi, da su korisne, bile korisne samo u toj prošlosti.
Niti je vrijedno kriviti drugoga, moliti, preklinjati ili pasti u depresiju. Jedino što je isplativo su lekcije koje možemo steći, da ne padnemo na istom “ispitu” danas ili sutra.
Živite u sadašnjosti, usredotočite se na ono što postoji oko vas: ljude koje sada vidite, predmete koje dodirujete, što mirišete, što jedete, što čujete. Ništa drugo ne postoji, barem za sada.
Živite ovo danas i oslobodite se svoje prošlosti.
ATMA/lamenteesmaravillosa/Pripremila: Suzana Dulčić za atma.hr
