Jednom je Đavo nekako riješio prodati sve instrumente iz svog arsenala. Uredno ih je postavio u vitrinu da svi mogu vidjeti.

Kolekcija je bila impresivna: tu se nalazio blistavi bodež Zavisti, a pored njega se nalazio vijak Gnjeva, na drugoj polici su ležali luk Proždrljivosti, pored njega su se živopisno razmjestile otrovne strijele Pohote i Pohlepe.

Bilo je tamo oruđa Straha, Gordosti i Mržnje, a na svima se nalazila cedulja s nazivom i cijena.

A na najljepšoj polici, odvojenoj od svih ostalih instrumenata, nalazio se mali, i naizgled neugledan drveni klin, na kome je visio naziv – Ravnodušnost.

Začuđujuće je bilo to da je cijena ovog instrumenta bila veća od svih ostalih zajedno.

Jedan prolaznik je upitao Sotonu zbog čega tako skupo cijeni taj čudni klin.

– Odista, cijenim ga više od svega, – odgovorio je Đavo, – jer je to jedini instrument u mom arsenalu na koji se mogu osloniti, ako svi ostali otkažu.

I on je nježno pomazio drveni klin.

– Ako mi uspije zabiti taj klin u čovjekovu glavu, – nastavio je Đavo, – on mi onda otvara vrata za sve ostale instrumente…

uspesnazena.com