U Vrlom novom svijetu vladajuće vlasti koriste najnoviju tehnologiju kako bi stanovništvu pružile “neprestane distrakcije najfascinantnije prirode”, kako bi se osiguralo da građani ne obraćaju pozornost na političku i društvenu stvarnost, kao i da bi se promicala poslušnost i glupost i time stvarala populacija kojoj je malo stalo do slobode. Tehnologija i beskrajna ponuda poticajne, ali moralno ponižavajuće zabave koja iz nje proizlazi, stvara pasivno, neuko i duhovno osakaćeno stanovništvo nezainteresirano za otpor. Ako se Vrli novi svjetski poredak uspostavi, ovo će biti posljednja revolucija. Ljudska bića će se roditi i odgajati u uvjetima tehnokratskog ropstva koje neće osporavati niti mu se odupirati, jer će to biti robovanje koje većina njih voli i brani. Bit će to borba tehnologije protiv prirode, sustavnog uvjetovanja naspram kreativne spontanosti.
U Vrlom novom svijetu, napredak u psihologiji omogućio je vladajućim tijelima da koriste kontrolu uma kako bi od malih nogu uvjetovali građane da razmišljaju i ponašaju se na načine podložne i konformističke. Gotovo 100 godina nakon što je Huxley napisao svoj distopijski roman, je li ova vrsta uvjetovanja napustila područje fikcije i ušla u stvarnost?
U svojoj knjizi Vrli novi svijet iz 1958., Aldous Huxley napisao je sljedeće:
“Ako je prva polovica 20. stoljeća bila doba tehničkih inženjera, druga polovica bi mogla biti doba društvenih inženjera – a 21. će stoljeće, pretpostavljam, biti doba svjetskih kontrolora, sustava znanstvenih kasta i Vrli novi svijet.”
Trideset godina prije nego što je napisao ove riječi, Huxley je napisao svoje klasično fantastično djelo, Vrli novi svijet.
Smještena u daleku budućnost, ova knjiga prikazuje znanstveno upravljano distopijsko društvo.
U Vrlom novom svijetu vladajuća tijela postižu masovnu usklađenost ne silom, već opskrbljujući mase beskrajnim tokovima zabave koja im odvlači pažnju i manipulirajući njima drogama i drugim tehnološkim metodama.
Huxley je napisao Vrli novi svijet kao upozorenje; napredak znanosti i tehnologije, vjerovao je, otvara put za tip društva prikazanog u ovoj knjizi.
I upozorio je da bi, ako se poredak Vrlog novog svijeta učvrsti, to mogla biti “konačna” ili “ultimativna” revolucija; ljudima će biti oduzete slobode, ali uživat će u svom ropstvu i zato ga nikada neće dovoditi u pitanje, a kamoli se pobuniti.
U intervjuu 1962. na sveučilištu Berkeley, Huxley je objasnio:
“Čini mi se da je priroda konačne revolucije s kojom smo sada suočeni upravo ovakva: da smo u procesu razvoja čitavog niza tehnika koje će omogućiti kontrolirajućoj oligarhiji koja je oduvijek postojala i koja će uvijek postojati natjerati ljude da zavole svoje ropstvo.”
Prema Huxleyju, najvjerojatnije će se totalitarizam Vrli novi svijet učvrstiti u 21. stoljeću pa ćemo ispitati ostvaruju li se Huxleyjeva predviđanja: Živimo li u Vrlom novom svijetu?
U knjizi Brave New World Revisited Huxley je napisao sljedeće:
“Godine 1931., kada se pisao Vrli novi svijet, bio sam uvjeren da ima još dosta vremena. Potpuno organizirano društvo, sustav znanstvenih kasta, ukidanje slobodne volje metodskim uvjetovanjem, podložnost koja je postala prihvatljiva redovitim dozama kemijski izazvane sreće… sve je to dolazilo u redu, ali ne u moje vrijeme, čak ni u doba mojih unuka … 27 godina kasnije, osjećam se mnogo manje optimistično nego što sam to bio dok sam pisao Vrli Novi svijet. Proročanstva napravljena 1931. godine ostvaruju se puno prije nego što sam mislio da će se dogoditi … Noćna mora totalne organizacije izronila se iz sigurne, udaljene budućnosti i sada nas čeka, odmah iza sljedećeg ugla.”
U Vrlom novom svijetu, napredak u psihologiji omogućio je vladajućim tijelima da koriste kontrolu uma kako bi od malih nogu uvjetovali građane da razmišljaju i ponašaju se na načine podložne i konformističke.
Gotovo 100 godina nakon što je Huxley napisao svoj distopijski roman, je li ova vrsta uvjetovanja napustila područje fikcije i ušla u stvarnost?
“Danas je umjetnost kontrole uma u procesu postajanja znanošću, napisao je Huxley 1958. Praktičari ove znanosti znaju što rade i zašto. U svom se radu vode teorijama i hipotezama čvrsto uspostavljenim na velikom temelju eksperimentalnih dokaza.”
Iako ideja kontrole uma može zvučati kao znanstvena fantastika, sredinom do kraja 20. stoljeća mnogi su se istaknuti filozofi, psiholozi i znanstvenici pridružili Huxleyju u alarmiranju da su istraživanja temelja ovog fenomena u tijeku.
Ugledni britanski filozof Bertrand Russell objasnio je 1953. godine:
“Za očekivati je da će napredak fiziologije i psihologije dati vladama mnogo veću kontrolu nad individualnim mentalitetom nego što to sada imaju čak i u totalitarnim zemljama.”
Poznati američki klinički psiholog iz 20. stoljeća Carl Rogers upozorio je da je brzi razvoj bihevioralnih znanosti, koje su “skupina znanstvenih disciplina … uključujući psihologiju, psihijatriju, sociologiju, socijalnu psihologiju, antropologiju i biologiju … ekonomsku i političku” znanost … matematiku i statistiku”, bio je u procesu postajanja onoga što je nazvao “znanošću ako-onda”.
Time je htio reći da su znanstvenici i društveni inženjeri otkrili da, ako se u društvu provode pomno izgrađeni uvjeti, postoji velika vjerojatnost da će većina građana na te uvjete odgovoriti na predvidljive, a time i kontrolirane načine.
Ili kako je napisao 1954. godine: “Vjerujem da je premalo ljudi svjesno razmjera, širine i dubine napretka koji je posljednjih desetljeća postignut u znanju o ponašanju … sve veće moći kontrole davanja će držati netko ili neka skupina; takav pojedinac ili skupina zasigurno će izabrati svrhe ili ciljeve koje treba postići; a većinu nas će tada sve više kontrolirati pomoću sredstava tako suptilnih da ih nećemo ni biti svjesni kao kontrole. .. čini se da dolazi neki oblik potpuno kontroliranog društva…”
U izvješću objavljenom 2021. godine, znanstvenici iz pododbora Znanstveno-savjetodavne skupine za hitne slučajeve u Velikoj Britaniji priznali su da su koristili “totalitarnu” taktiku kontrole uma kako bi postigli masovnu usklađenost.
Jedan je znanstvenik otišao čak toliko daleko da je izjavio da je “bio zapanjen oružjem psihologije ponašanja u posljednjih pet godina”, dok je drugi priznao:
“Psihologiju biste mogli nazvati ‘kontrolom uma’. To je ono što mi radimo … očito se trudimo da to radimo na pozitivan način, ali u prošlosti se to zlokobno koristilo. Psihologija se koristila za loše ciljeve.”
Uz uvjetovanje misli i ponašanja građana, u Vrlom novom svijetu vladajuće vlasti koriste najnoviju tehnologiju kako bi stanovništvu pružile “neprestane distrakcije najfascinantnije prirode”.
Svrha ove lako dostupne zabave bila je dvostruka: prvo, kako bi se osiguralo da građani ne obraćaju pozornost na političku i društvenu stvarnost – i drugo, promicati poslušnost i glupost i tako stvoriti populaciju kojoj je malo stalo do slobode.
Događa li se nešto slično danas?
Bilo namjerno nametnuto društvu ili ne, jedno je sigurno: Tehnologija i beskrajna ponuda poticajne, ali moralno ponižavajuće zabave koja iz nje proizlazi, stvara pasivno, neuko i duhovno osakaćeno stanovništvo nezainteresirano za oduprijeti se provedbi svojih političkih lanaca – baš kao što je Huxley upozorio:
“Kako se umjetnost i znanost manipulacije budu bolje razumijevali, diktatori budućnosti će nesumnjivo naučiti kombinirati (tehnike propagande) s neprestanim distrakcijama koje na Zapadu sada prijete utopiti se u moru irelevantnosti racionalnih (informacija) bitnih za održavanje individualne slobode.”
No nije samo beskrajna ponuda distrakcija ono što čini Vrli novi svijet.
Huxley je također predvidio da će se u budućnosti određeni oblici tehnologije koristiti za povećanje sugestibilnosti i poslušnosti stanovništva, tako da o svakome može “ovisiti da će se ponašati gotovo jednako predvidljivo kao strojevi”.
U Vrlom novom svijetu, tehnologija koja se koristila u tu svrhu nazvana je hipnopedija ili “podučavanje spavanju”, koju je Huxley nazvao “najvećom moralizacijskom i socijalizacijskom silom svih vremena”.
Svake noći, dok su spavali, građani su bili izloženi propagandi i opetovanim prijedlozima države. Svoju ideju podučavanja na spavanju Huxley je temeljio na znanosti o hipnozi.
Znanstvenici su odavno znali da se, kad je pojedinac stavljen pod hipnozu, u mozgu aktiviraju alfa valovi, baš kao i u lakom snu. U oba slučaja sugestibilnost je dramatično povećana.
Kao što je Huxley objasnio: “Većina stvari koje se mogu učiniti sa i prema osobi u hipnotičkom transu mogu se učiniti sa i prema osobi u lakom snu. Verbalni prijedlozi mogu se proslijediti kroz … korteks do srednjeg mozga, moždanog debla i autonomnog živčanog sustava. Ako su ti prijedlozi dobro osmišljeni i često se ponavljaju … mogu se instalirati novi obrasci osjećaja i izmijeniti stari, mogu se dati posthipnotičke naredbe, slogani, formule i pokrenuti riječi duboko ukorijenjene u sjećanju.”
Iako nisu predmet poučavanja spavanju, mnogi ljudi u suvremenom svijetu gledaju televiziju gotovo svakodnevno, satima.
Znanstvenici su desetljećima znali da gledanje televizije aktivira alfa valove u mozgu, stavljajući tako pojedinca u hipnotički trans – pripremljen za prijedloge i spreman za programiranje.
Neurokirurg Adam Lipson objašnjava: “Bilo je EEG studija koje pokazuju da gledanje televizije pretvara mozak iz aktivnosti beta valova u alfa valove, koji su povezani sa stanjem sanjarenja i smanjenom uporabom vještina kritičkog mišljenja.”
Kad su u hipnotiziranom stanju izazvanom televizijom, klišeji i parole iz vodećih medija, moralne vrijednosti i ideološki principi iz emisija i filmova te prijedlozi reklama, političara, poznatih osoba i propagande koju sponzorira država zaobilaze kritičke sposobnosti i prodiru u temelje uma.
S vremenom se tipični televizijski gledatelj pretvara u “misaonog robota” – njegove ili njezine procjene svijeta besmisleno je ponavljanje i prežvakavanje svega što je apsorbirano s televizora.
Prije gotovo 70 godina, liječnik Joost Meerloo upozorio je na hipnotizirajuće opasnosti televizije, opasnosti koje se sada odnose na računala, pametne telefone i bilo koju drugu tehnologiju koja pretvara ljudsko biće u opčinjenog gledatelja ekrana.
“Čovjek više ne razmišlja o osobnim vrijednostima, slijedeći svoju savjest i etička vrednovanja; sve više razmišlja o vrijednostima koje mu masovni mediji donose … televizija ga drži u stalnom strahopoštovanju i pasivnoj fiksiranosti. Svjesno se može buniti protiv tih anonimnih glasova, ali ipak njihovi prijedlozi cure u njegov sustav.”
U Vrlom novom svijetu sugestibilnost je povećana ne samo korištenjem tehnologije, već i super lijekom pod nazivom Soma.
“Sustavno drogiranje pojedinaca u korist države … bila je glavna točka u politici svjetskih kontrolora.”
Soma nije imala fiziološke nedostatke. Kada se uzimala u malim dozama, potaknula je osjećaj blaženstva, a u većim dozama izazvala je ugodne halucinacije i osvježavajući san. Pružala je ono što je Huxley nazvao “praznikom od stvarnosti”, a što je najvažnije, građane je činila vrlo pokornima.
“Osim što je smirivala, halucinirala i stimulirala, soma moje fabule imala je moć pojačavanja sugestibilnosti pa se mogla koristiti za pojačavanje učinaka vladine propagande.”
Danas se ne jedan super-lijek nalik Somi, već čitav niz droga uključujući i alkohol, marihuanu, psihotropne lijekove, opioide i tablete za spavanje, lako koristi kao sredstvo bijega od stvarnosti.
Široka upotreba alkohola, lijekova i droga u današnje vrijeme ima društveno-političke posljedice. Za drogirano društvo, baš kao i zatucano društvo, lakše se uvjetuje ropstvo.
Ovisnik o kemikalijama nije politički budna osoba koja je spremna braniti slobodu – i kao što je Meerloo napisao: “Svaki čovjek koji bježi od stvarnosti upotrebom alkohola, lijekova i droga više nije slobodan igrač; više nije u mogućnosti bilo kakva dobrovoljna kontrola nad njegovim umom i njegovim postupcima … Alkoholizam i ovisnost o drogama pripremaju obrazac mentalne podložnosti koji je totalitaristički ispirač mozga toliko volio … Droge se mogu upotrijebiti da od čovjeka učine pokorno biće.”
Društvo Vrli novi svijet također je organizirano u sustav znanstvenih kasta. Prenatalni genetski inženjering proizveo je djecu namijenjenu pripadnosti jednoj od pet kasta. Najvišu kastu, Alfu, sačinjavali su građani genetski modificirani da budu inteligentni, snažni i lijepi. Najniža kasta, Epsiloni, bili su fizički ružni, glupavi i tretirani su kao robovi. Bilo je zabranjeno međusobno miješanje svake kaste.
Je li danas moguć sustav znanstvenih kasta?
Iako široka upotreba prenatalnog genetskog inženjeringa možda nije na pomolu, postnatalni genetski inženjering i tehnološko povećanje mozga i tijela u početnoj su fazi.
Na početku smo sudbonosne ere u kojoj se čovjek može stopiti sa strojem, a rezultat bi mogao biti stvaranje dvoslojnog znanstvenog sustava kasti.
Bit će ljudi koji pozdravljaju spajanje s tehnologijom u očekivanju nadilaženja bioloških ograničenja. Postojat će i ljudska kasta, sastavljena od ljudi koji se opiru spajanju s tehnologijom.
Koja će ograničenja biti postavljena onima u ovoj posljednjoj kasti? Kakav će nadzor i kontrola biti mogući nad onima koji prihvaćaju tehnološka poboljšanja? Što će biti “mrkva na štapu” koja će namamiti ljude na prelazak u transhumanističko doba?
Vrijeme će reći.
“Svijet sutrašnjice bit će svjedokom ogromne bitke između tehnologije i psihologije. Bit će to borba tehnologije protiv prirode, sustavnog uvjetovanja naspram kreativne spontanosti.”
Ako se Huxleyjeva predviđanja ostvare, što se može učiniti po tom pitanju?
Možda ništa ne treba učiniti. Možda totalitarizam Vrli novi svijet na koji je Huxley upozoravao dugoročno nije izvediv – nije tako stabilan kako je mislio. Možda je ovaj oblik društvenog poretka predodređen da se raspadne pod vlastitom tlačiteljskom težinom. Ali možda je Huxley bio u pravu.
S dovoljnim napretkom znanosti i tehnologije može se postići Vrli novi svjetski poredak, a kad se potpuno uspostavi, ovo će biti posljednja revolucija.
Ljudska bića će se roditi i odgajati u uvjetima tehnokratskog ropstva koje neće osporavati niti mu se odupirati, jer će to biti robovanje koje većina njih voli i brani.
Ako se pokaže da je to slučaj, Huxleyjeve posljednje riječi iz Brave New World Revisited (Ponovo posjećenog vrlog novog svijeta) će se pokazati pretkazanjem.
“Možda su sile koje ugrožavaju slobodu prejake da bi im se moglo dugo odupirati… Još uvijek nam je dužnost učiniti sve što možemo kako bismo im se oduprli.”
Academy of Ideas / prijevod i obrada: ATMA/ Aldous Huxley: Vrli novi svijet
