Ljubav znači prepuštanje nepoznatom, to je poraz za ego jer jednom kada se zaljubimo, naša izvorna predodžba o sebi je izbrisana. Ego okivanjem ljubavi pretvara je u status društva i sigurnosti gdje kontrola potpuno uguši ljubav.
Kroz iskustvo romantične ljubavi otkrivamo svoju božanstvenost ili u jungovskim terminima, možemo iskusiti sveti brak s Jastvom.
Zaranjanjem u romantičnu ljubav osjećamo sjedinjenje suprotnosti, kao početak procesa individuacije koji se tek treba odigrati u dušama. Romantični susret predstavlja u Jungovom smislu transcendentnu funkciju koja služi da premostimo fizičko postojanje i susretnemo se s božanskim dijelom sebe koji tek treba doći kroz naše razvijanje emocionalnosti.
Romantična igra zahtjeva hrabrost i osnova je puta u razlikovanju dubljih emocija i nadrastanja projekcija. Ono što mogu potvrditi kroz svoju praksu rada s klijentima da neprestano govore o zaljubljivanju u idealizacije ljubavi. Osobnost i shvaćanje ljudskog bića idealizaciju isključuju iz stvarnosti.
Engleska riječ za zaljubljenost je pad u ljubav. Mladi par pada s litice koja simbolizira krajnju predaju, ali par pada u idealizaciju, u maštu o ljubavi u kojoj se velika većina utopi, a da nije ni počela voljeti.
Ljubav je tako ostala ponižena i plitka, ona nije put za kojim ljudi tragaju. Kada se na taj put krene, iz iskustva mnogih ljudi mogu reći da zastanu jer taj put mijenja život i izbacuje ih na put božanskosti od koje bježe. Stoga, arhetip Budale koja se baca s litice više odgovara velikoj većini koja to čini iz ludosti, ali mnogi izlaze toliko ranjeni da se malo tko oporavi od ove avanture.
Ljubav znači prepuštanje nepoznatom, to je poraz za ego jer jednom kada se zaljubimo, naša izvorna predodžba o sebi je izbrisana. Ego okivanjem ljubavi pretvara je u status društva i sigurnosti gdje kontrola potpuno uguši ljubav.
Psihoterapeutkinja Veronica Goodchild kaže: “Kozmički drhtaj prolazi našim tijelom i padamo u strahove i paniku koju izaziva ovaj slatko gorki napitak. Svaka nas nova duboka ljubav tako uništava, olabavi naše udove i zapali nas. Kada padnemo pod čaroliju ove kozmičke misterije, to je kao da padamo kroz pukotine svijeta u novi svemir.”
Lawrencea je rekao: “Želja je sveta jer pokreće i dotiče dušu”. Želja u kojoj partner postaje princ ili princeza gdje smo spremni umrijeti za ljubav je vrijedno u prvom dijelu života, dok se u drugom, suočavamo sa stvarnim mogućnostima ljubavi. Radije bih da umremo u prvom dijelu života u osjećaju božanske zaljubljenosti, dok u drugom dijelu života pokazujemo jesmo li pronašli to svijetlo iznutra i jesmo li osvijestili projekciju.
U onom trenutku kada se vatra zaljubljenosti ugasi, Sjena napuštanja prodire u naš život i ležimo doslovno sklupčani u položaju fetusa, nesposobni hodati i ponovno udisati te ustati i hodati. To je zaljubljenost odnosno Kupidova strelica koja se zabada u nas sve dok Animu ili Animusa ne povučemo unutra i počnemo se upoznavati s njihovim karakteristikama.
Kupid se pojavljivao na renesansnim slikama kao anđeoski dječak s krilima, sjajnim zlatnim uvojcima i prilično bezazlenim lukom i strijelom; dječak koji razigrano koketira s mladim i lijepim djevojkama koje mu se smiješe. Kupid je bio zastrašujući i lukavi bog koji je strijelama probadao naša srca kad smo to najmanje očekivali. Poput Trikstera, prevaranta koji mijenja naše živote i poglede na ljubav, sve zavisi koliko izdržite ovu igru transformacije.
Bijes i panika zbog izgubljene osobe jest ranjenost Kralja Ribara, gdje ulazimo u odraslost i mogućnost razlikovanja emocija i učenja da se voli osoba, a ne idealizacija koju je nosila Sjena.
Egu je zadan veliki udarac i on će ih i dalje dobivati od Kupida sve dok ne otpusti idealizaciju. Na ovoj razini ljudi se povlače jer ego sebe vidi kroz društveno, a ovdje je usamljen, susreće se Jastvo i on se povlači u čvrste konture društva, države i ostalih pogubnih identifikacija koje mu uništavaju esenciju zarad sitniša materijalnog svijeta.
Ljubav je osjećaj koji napušta prosječno, ona ne spava u društvenosti i nevidljiva je za veliku većinu željnu slijepe volje za moć. Svirepost volje za moć koja proždire gladne i nesvjesne tjera ih u vlastitu propast.
Ranjene figure naše osobnosti predstavljaju dijelove projicirane želje koji su umrli s osobom koja nas je napustila. Ono što je boljelo jest narav želje koju sada nije lako vidjeti kao neodvojivi dio vlastite osobnosti koji govori više od riječi.
Prepoznavanje tih sadržaja u procesu žalovanja, omogućit će vam da se ego ne raspadne gdje se sadržaji Sjene mogu integrirati u svijest ili osobnost, te postajete sposobniji za različitost. Umjetnost ovog procesa ustvari je početak stvaranja osobnosti koja se odvaja od društvenosti dok je zaljubljenost inicijacija.
Kada se muškarac zaljubi i izgubi svoju ljubav on mora kvalitete Anime ili žene uprisutniti unutar sebe, razviti sposobnost slušanja, nježnosti, razvijanja umjetnosti i komunikacije. S druge strane, žena mora osvijestiti Animusa, prihvatiti razlučivanje i strah od samoće.
Tako se oslobađamo očekivanja koja pretvaramo u kreativne aktivnosti osobnosti. Kad nas osoba napusti, to ne znači prestanak ljubavi, prestao je samo taj odnos dok osjećaj i dalje može postojati, ali oslobođen vezanosti, jer u njoj je skriveno očekivanje ili želja. Kupidove strijele dovode nas do autentičnog Erosa, povezujuće sile ljubavi koja nas uvlači u odnos i sposobnost za dublji odnos.
Nikola Žuvela, jyotish savjetnik i terapeut
http://vedski-jyotish.net/
