Kao mala bojala sam se mraka, misleći da se tamo negdje, u dubini toga mraka krije vuk ili bar nešto nalik toj životinji. Dok sam bila dijete živjeli smo u kući gdje su na katu bile spavaće sobe i nikada se nisam usudila ići sama na spavanje, pa čak niti popeti se po stepenicama ako je bio mrak. Sigurno je većina vas iskusila strah od mraka, a neki ga se boje još i danas. Da li je to zaista strah od mraka i tame, ili je to samo strah od nepoznatog. Strah od izlaska iz vlastite zone komfora. Strah od promjene.
Navikli smo na određene životne situacije i radnje, koje ponavljamo svakoga dana bez da uopće više razmišljamo o njima. I to postaje normalna svakodnevica. Dani nam postaju isti, od buđenja ujutro, djeca, vrtić, škola, odlazak i dolazak sa posla, kuhanje, pospremanje i tokom svega toga planovi već za idući dan koji će biti isti ili vrlo sličan onom prethodnom. Nema tu pretjerane kreativnosti, samo živimo naviknuti na taj ritam ne pitajući se da li nas ispunjava, da li je to to što želimo, da li možda zaslužujemo više od toga, da li možemo više od toga, da li nam treba više od toga.
Kolotečina života nas nosi kao da padamo u rijeku i ne možemo se oduprijeti tome, već samo živimo. Po nekim starim obrascima, onako kako su nas učili, a nismo se pitali da li je ispravno, samo smo prihvatili i stavili u ladicu pod nazivom „normalno“, jer tako žive svi, ako smo drugačiji, ne uklapamo se, neshvaćeni smo i trpaju nas u ladicu „nenormalno“.
I kada osjetimo da bi možda trebali drugačije ili da želimo drugačije, ubrzo se pojavi „netko“ tko će nas uvjeriti da nam je dobro kako je, da tako svi danas (ne)funkcioniraju i da je to sasvim normalno, i da nema potrebe nešto mijenjati, jer za promjene je potrebno puno toga iz temelja promijeniti, i baš sada nije dobar trenutak. Možda će biti za vikend, ali tada treba nadoknaditi zaostatke od tjedna, pa ćemo pričekati proljeće jer biti će ljepše vrijeme, a onda kada dođe proljeće, možda je ipak bolje da ostavimo to za jesen, jer tada su obično novi počeci i nove prilike. Odgađanja nam jako dobro idu, zar ne?
Skloni smo pružati otpor kada se radi o nečemu novom, a pogotovo kada se radi o promjeni. Putovanje u nepoznato u nama budi nemir i nesigurnost. Nemogućnost izlaska iz naše zone komfora najčešće je jedini razlog zašto ne pokušamo i ne učinimo prvi korak. A kada osvijestimo tu želju za promjenom, već smo donijeli odluku, već smo učinili prvi korak, i tada postajemo svjesni da je moguće.
Zašto ne bismo promijenili svoje obrasce razmišljanja i ponašanja? Nije potrebno puno, za početak, dovoljno je da jedna misao bude drugačija i da sve krene u drugom smjeru, smjeru promjene.
Postoji deset načela kojih bi se trebali pridržavati kako bi već danas promijenili svoj život, ili bar napravili dobre temelje za ostatak života;
- Ne okrivljujte druge, jer svatko je odgovoran za svoja vlastita iskustva.
- Svaka misao koju pomislimo danas kreira našu budućnost sutra.
- Ne zaboravite da postoje samo misli, a one se mogu mijenjati.
- Negativnim mislima zahvalite, pustite ih da prođu i zamijenite ih novim pozitivnim mislima.
- Otpustite prošlost jer otpuštanje prošlosti oslobađa.
- Oprostite sebi i svima oko sebe, opraštanje iscjeljuje.
- Prihvatite sebe upravo ovakvima kakvi ste sada i ovdje.
- Zahvaljujte svakoga dana na svemu što imate.
- Izdvojite vrijeme za sebe, nagradite se i pohvalite.
- Živite u sadašnjem trenutku.
Dozvolite sebi usuditi se, prepustiti, sanjati, maštati i željeti. Otvorite svoje srce i svoje ruke za radost i ljubav, jer svaki dan je nova šansa i svaki dan može biti i novi početak. Budite vi ta promjena koju želite vidjeti na drugima i oko sebe i uživajte u svojoj kreaciji. Vjerujte životu jer život vas voli i podržava. Sigurni ste.
Mirjana Petković, Life & Wingwave Coach & Heal Your Life® Trener
Lakoća življenja d.o.o.
www.lakoca-zivljenja.hr
[email protected]
