“Možda su vam prve asocijacije kada čujete riječ Amiši – njihova tamna, staromodna odjeća i zaprežna kola, ali kada je riječ o roditeljstvu, Amiši su ipak korak ispred”.
Ovo stajalište zastupa Serena B. Miller, autorica knjige ”Više nego sretni: Mudrost roditeljstva Amiša.” Millerova je s koautorom Paulom Stutzmanom napisala ovu knjigu nakon što se naselila blizu Amiša u Južnom Ohiu jer je primjetila da su njihova djeca bila ljubazna, lijepo odgojena i sretna – svo vrijeme. Shvatila je da njihovi roditelji vjerojatno rade većinu stvari kako treba i da bismo se u mnogo čemu mogli ugledati na njih.
Evo pet savjeta o roditeljstvu koje je naučila od Amiša:
1. Zaposlite dijete
„Amiši uče svoju djecu da budu od pomoći u ranom uzrastu,“ Millerova kaže da je to savjet broj jedan. Male kućne poslove dijete treba dobiti već oko druge godine. Poslovi čine da se oni još kao mali osjećaju važnim i neophodnim dijelom obitelji. Jedan od zadataka bi mogao biti, da spreme na mjesto svoje kapute i obuću. Jedna dovitljiva mama se dosjetila da u svaki uredno odložen kaput stavi poslasticu kao nagradu. Druga djeca bi znala da, ako ne spreme svoje kapute na mjesto, neće dobiti ni poslasticu. To bi u početku bilo podmićivanje, ali bi vremenom izraslo u dobru i korisnu naviku.
Do četvrte godine, djeca Amiša već sakupljaju jaja, postavljaju stol, i plijeve korov iz vrta. „Dječji doprinos obitelji se poštuje i vrednuje,“ primjećuje Millerova. „Fokus nije toliko na disciplini, već na stvaranju navike i treningu.“ Svi ti poslovi tijekom dana, kao i mnogo igre na otvorenom, sagorijevaju višak energije koji bi inače bio usmjeravan ka lošem ponašanju.
2. Djeci daju kvalitetnu, neprerađenu hranu
Millerova napominje da nije nijednom čula dijete Amiša kako se žali na posluženu hranu. Osim što fizički rad čini da zaista ogladne, taj isti rad u vrtu ih uči da poštuju hranu koja se iznosi pred njih. Znajući koliko je vremena proteklo u radu – od pripremanja zemljišta za sadnju i sjetve, pa do plijevljenja, kopanja i zalijevanja i naravno berbe, sve što djeca rade ima efekta na njihov apetit i poštovanje prema hrani.
Naravno da nisu probirljivi kada vide da njihovi roditelji cijeli dan provedu u vrtu ili njivi da bi im donijeli te svježe sastojke za večeru. Kada djeca uče da kuhaju sama jednostave obroke, poboljšavaju svoju prehranu. To ih udaljava od čipseva i brze hrane, a kuhinja je odlično mjesto za dodjelu malih poslova dok ne budu dovoljno stari da sami kuhaju obroke za sve.
Naučite vaše dijete kako da uzgoji bilo što jestivo – čak i ako su to samo svježe začinske biljke na prozorskom simsu. To im također može pomoći da razviju veću zahvalnost prema hrani, i smanje probirljivost.
3. Ograničite korištenje medija
„Tisuće brižljivo obrađenih reklama koje vidimo svake godine imaju jedan isti cilj – da nas učine nezadovoljnim našim stvarima, našim životima, našim tijelima, našim zdravljem, i našim domovima“, kaže Miller. „Ako smo dovoljno nezadovoljni, oglašivači se nadaju da ćemo uskoro kupiti njihov proizvod. Amiši nemaju dugu listu želja za proizvodima i njihova djeca ne kukaju za najnovijim igračkama jer rijetko znaju da uopće postoje.“ Miller također primjećuje da je anoreksija skoro nepostojeća u kulturi Amiša. „Njihov kulturni fokus nije na fizičkoj ljepoti, već na razvijanju vrijednosti ljudskog bića.“
To ne znači apsolutno ignoriranje televizije – neki Amiši čak imaju DVD playere koji rade na baterije u svojim domovima. „Ovi uređaji se čuvaju za duge zimske dane ili ponekad za duže bolesti djeteta“, kaže Millerova. „Mala kuća u preriji“ i „The Waltons “ su favoriti, jer ove emisije sadrže mnoge slične i njima podobne principe koje Amiši roditelji žele da njihova djeca uče. Svi roditelji mogu smanjiti utjecaj medija na svoj i dječji život uz malo dobre volje i samodiscipline.
4. Naučite dijete pravilu prioriteta
“Od malih nogu, djeca Amiša uče da su njihove potrebe i želje važne, ali ne i važnije od potreba drugih,” objašnjava Millerova. „Svaku odluku roditelji Amiša donose pažljivo, prvo je promatrajući kroz filter i ocjenjujući kako će ta odluka utjecati na obitelj u cjelini, a ne samo kako će to utjecati na pojedinca. Sebično ponašanje se ne tolerira dugo.“
Roditelji Amiši ovim konceptom uče djecu da postanu davatelji – i najbolji način za tu lekciju je davanje samog sebe. „Nađite način da vaše dijete pomogne drugima,“ sugerira Milerova. Bilo da je to pravljenje juhe za bolesnog prijatelja ili hranjenje susjedove mačke dok je on na putu, ove akcije pomoći će djeci da prepoznaju potrebe drugih ljudi.
5. Osigurajte obiteljske trenutke
Jedan otac Amiš je spomenuo Millerovoj da kada se netko od njegove djece počne loše ponašati, on zna da je to znak da je djetetu potrebno više njegove pažnje, koju mu on posvećuje sve dok se ponašanje ne popravi. „Njihov izabrani način života ipak im omogućuje da provode više vremena zajedno kao obitelj,“ priznaje Millerova. „Činjenica da nemaju struju, znači da je obitelj na okupu navečer, a ne svatko u svojoj sobi ispred nekog od ekrana. Umjesto toga, oni su zajedno, okupljeni u jednoj sobi i provode vrijeme čitajući, šijući, baveći se nekim zanatima, sastavljajući zajedno slagalice, ili igrajući se zajedno.“
Iako je to težak zadatak za mnoge roditelje, Millerova predlaže da jednom tjedno priuštite djeci „staromodnu“ noć. „Djeca bezrezervno uživaju kada umjesto električnih lampi upalite svijeće ili petrolejske lampe, skupite se oko njih i čitate ili se igrate društvenih igara.“, kaže ona. Ničim pomućena pažnja pružena djeci, melem je za njihove duše.
Prevela: Jasmina Jovanović
Izvor: detinjarije.com
