Koliko puno životne energije trošimo na to da budemo bolji, još bolji….savršeni i to po nekom modelu koji smo stvorili u vlastitom umu.
Svatko ima svoj film u glavi u kojemu ima ideal savršene osobe, savršenog sebe, savršenog života i tome slično. Super mršava, super pametna, super jak, super slobodan, super duhovan, super cool.
Udaljujemo li se od sebe u želji da budemo drugačiji?
U samoj biti, što smo više udaljeni od sebe to se više trudimo i nastojimo biti drugačiji; otvoreniji, brži, mršaviji, pametniji (što god to značilo), ženstveniji, moćniji itd.
Prava transformacija počinje kad smo sposobni prihvaćati “nesavršene“ dijelove sebe. To znači da smo spremni iznijeti na vidjelo sve ono što do sada nismo željeli da drugi vide. Ne moramo to nužno pokazati svima, ali svakako moramo to priznati sami sebi. Zašto je to bitno? Zato što je to jedini put do slobode, do sebe i spoznaje da u samoj biti jesmo savršeni. Održavanje maske je jako naporno i onemogućava nam ispunjenje jer smo odsječeni sami od sebe i vlastitog izvora.
Drugim riječima, kada se osjećate napušteno, tužno i potrebito, a glumite da vam nitko i ništa ne treba jer ste “od stijene odvaljeni“, na dobrom ste putu da budete nesretni i sami do kraja života. Možda nećete biti fizički sami, ali biti ćete onemogućeni ostvariti istinsku, duboku, ljubavnu vezu s drugim bićima.
Priznajte sebi svoja prava osjećanja
Tek priznavanjem svojih stvarnih osjećaja i stanja možemo ući u svoje rane i vidjeti svoju istinsku potrebu i čežnju. Ono što nas sprečava da budemo iskreni sa sobom, a onda i drugima jest strah od ponavljanja boli koju smo doživjeli jednom (ili više puta) u prošlosti. Vjerojatno smo pokazali svoju istinu (tugu, potrebu, strast, moć, potrebitost i sl.) i bili kažnjeni, odbijeni, neprimijećeni…ranjeni na neki način.
Tada se naš sustav zatvorio za izražavanje te potrebe te smo stavili masku koja nam služi kao štit od moguće povrede koja bi se dogodila kada bi se opet na takav način izrazili.
I što smo tada učinili, odvojili se od sebe i ljubavi. Stavili smo masku s kojim živimo život i ideju kako smo zapravo super kada nikoga ne trebamo, kada sve možemo sami, kada smo jako uspješni ili pak stalno moramo biti u ulozi žrtve, bolesnog, ranjenog, da bi dobili pažnju.
Biti snažan je jednako savršeno kao i biti tužan
I tako kroz ideju o savršenom sebi ostajemo u potrazi za ljubavlju nastojeći nesvjesno ispuniti neki ideal savršene osobe; “Jer kada budemo savršeni onda ćemo biti voljeni; sami od sebe i drugih.“
Ključ je u tome da shvatimo da je jednako savršeno biti potrebit, tužan, zbunjen kao i snažan, ili radostan. Mogućnost da si dopustimo sva ta stanja nas oslobađa. Postajemo slobodni u svakom trenutku, shvaćajući da se ne moramo truditi biti drugačiji da bi bili savršeni, jer po svojoj prirodi već jesmo savršeni.
Mi smo sam Izvor, Život, Svemir, Božansko ili kako god to želite zvati. Prihvaćanjem slojeva “nesavršenosti“ dolazimo do savršenosti.
Ako kroz terapije, radionice, predavanja i druženja želite otkriti svoju slobodu, mir, radost i ljubav, dobrodošli ste! www.solar-spirit.net
