Vadi okove teške i krvavim rukama “kopa” put istine svoje. Kad padne, ustane, strese prašinu sa sebe i ide, odlučno, čvrstim korakom svojim. Zna – tu ne smije stati.
Žena boginja,
K’o planinski potok, sama probija svoj put kroz gusto granje i kamenje, u suši i po mrazu, u muci i u tuzi i uvijek – veselo žubori.
Žena Boginja,
Svaki dah ljudske zlobe istopi u žar vlastitih rana i kao Feniks, Svjetlošću svojom, oboji ga u dugine boje.
Žena Boginja,
Hrabro nosi pogled prezira i ne haje što je “čudna”, samo zato što odbija igrati ulogu u predstavi Grotesknog Maskenbala.
Žena Boginja,
Zna da isti Izvor je stvorio sve nas i nema potrebe da se ikome pravda. Dotakne te nježno svojom toplinom, krilima svog zagrljaja.
Žena Boginja,
Voli učiti od djece da ljubav granice nema, ona zna slušati, samo brižnost joj je sveta.
Žena Boginja
Vadi okove teške i krvavim rukama “kopa” put istine svoje. Kad padne, ustane, strese prašinu sa sebe i ide, odlučno, čvrstim korakom svojim.
Zna – tu ne smije stati.
Milijana Danevska/Buđenja Izobilja Ljubavi
