Antropologinja Ruth Benedict je u svojim radovima opisala nevjerojatnu japansku lakoću djelovanja i samodisciplinu, koja i nama može pomoći da savladamo teške životne trenutke zbog kojih većina ljudi na Zapadu upadne u stresna stanja i depresiju!
1.Dijete, kada se rodi je sretno, ali ono još nije “okusilo život”. Tek kroz duhovni razvoj i vlastita iskustva, muškarci i žene dobivaju mogućnost da žive “punim plućima” i osjete pravi “okus života”. Ovo je jedini način da zavolite život.
2. Japanska vještina samokontrole ima jasno obrazloženje: Poboljšava kontrolu čovjeka nad vlastitim životom (odnosno kontrolu reakcija na životne situacije). Svatko se u određenoj domeni života snađe u odnosu na situaciju. Za sve ono što ti je život pripremio, potrebno je proći neku obuku. Ukoliko odlučite odustati i ne “trenirate”, nećete imati dobre rezultate i osjećat ćete se nesretno. “Očistite se od svega lošeg”. Čovjek se pretvara u ono što bi želio postati.
3. Prema zapadnjačkoj filozofiji, vježbajući “mugu” (muu-gah, stanje svjesnosti sadašnjeg trenutka, potpune koncentracije, trans) i prakticirajući “živi kao da si već mrtav” filozofije, Japanci eliminiraju savjest. Ono što oni nazivaju “promatračko ja” ili “gledanje u sebe“ služi kao senzor koji prosuđuje čovjekove postupke. Razlika između Istočne i Zapadnjačke filozofije jasno se manifestiraju činjenici da se “beskrupuloznim” zapadnjacima smatraju ljudi koji su potpuno izgubili osjećaj za grijeh, koji bi trebao biti praćen nedoličnim ponašanjem. S druge strane, kada se isti izraz koristi za Japance, misli se na osobu koja prestaje biti napeta i ograničena.
Japanci promatraju osobu kao jedinku koja može podnijeti i najteže zadatke i nositi se sa svim životnim nedaćama i teškoćama. Glavni motivator za “dobre postupke” kod zapadnjaka je krivnja. Prema japanskoj filozofiji, osoba je u svojoj biti mekog srca i ljubazna. Ovakva osoba djeluje direktno, baš takva kakva jest i djeluje s lakoćom.
4. Najekstremniji oblik u japanskoj filozofiji je odobravajući stav prema “osobi koja živi kao da je već umrla”. Kada se ovo prevede, zvučalo bi “živi leš”, a na svim zapadnim jezicima ovaj izraz ima negativnu konotaciju.
Međutim, kada Japanci kažu “Živi kao da si već mrtav” oni misle na to da čovjek živi oslobođen stresa, utemeljen u svojim dužnostima i vještinama, bez vezanosti. Ovaj pristup oslobađa Japance bespotrebnog stresa u životu i stavlja život u jednu širu perspektivu.
