Ljubav je moćna formula života: Bolest i iscjeljenje poremećaja informacijskog polja

0
6959
Art: Cameron Gray / ParableVisions.com

160×600 text-47 lijevo

Naš um je konstantno izložen pritisku različitih očekivanja.

Očekujemo bolju situaciju u državi, stalno osuđujemo političare da su nas odveli u propast, očekujemo bolje financije, očekujemo da ćemo jednog dana imati veću dozu komfora i uživanja, očekujemo da nas ljudi poštuju i uvažavaju i sl.

U suštini, očekivanja se temelje na jednostranom principu dobiti. Po nekom nepisanom pravilu, smatramo da zaslužujemo bolji državni sistem, bolja primanja, bolji život, da postoji određena sila koja će konstantno biti usmjerena na naš boljitak i nastojimo pronaći krivca zbog čega to nije tako.

Nikada ne prestajemo tražiti novu “muzilicu” koja će nas održavati u životu. Svi se na neki način oslanjajmo na spoljne izvore energije, ukalupljeni u sistem uzimanja.  Kao dio te nezadovoljne mase, sklanjajući se iza kolektivnih obrazaca, zanemarujemo svoju individualnu odgovornost i moć.

Kaže se, bolja je ruka koja daje, od ruke koja prima. To je opće načelo univerzuma, prema kojem je onaj koji daje u poziciji moći. Davanje potiče iz stanja moći, ali ne u egoičkom smislu. Matematički gledano, na skali ega, božansko stanje je ravno nuli, a to je stanje potpune moći.

Numerički gledano, nula je ta koja brojevima daje moć, ako dodamo nulu, vrijednost broja se povećava, uprkos tome što je ona u suštini “ništa”. Što smo bliže tom stanju ništavnosti, to nam materijalne stvari imaju manju vrijednost i nismo toliko vezani za novac ili druge stvari pa ih nesebično dajemo drugima. Biti moćan, znači biti toliko svjestan svoje unutrašnje snage, da apsolutno prestaje svaka potreba za njenom spoljašnjom potvrdom.

Drugo načelo davanja kaže da lijeva ruka ne treba znati što radi desna. Zapravo, treba nadvladati svaku potvrdu za samoreklamiranjem pa makar to bilo u najužim porodičnim krugovima, trebamo odustati od potrebe da nas drugi pohvale ili doživljavaju kao dobročinitelje. Mišljenje drugih je nevažno.

Važan je naš odnos s univerzumom, važno je biti što bliže stanju nule. To da li imamo lijepu haljinu, automobil ili nas smatraju uspješnim i bogatim, dio je mahamaye ili kozmičke iluzije. Što smo svjesniji, sve manje se prezentujemo kroz ono što posjedujemo, a sve više kroz ono što jesmo. Dominantni osjećaj nas čini onim što jesmo. Osjećaj u svom izvornom obliku je ljubav, modificiran egom pretvara se u različite strahove i mržnje.

Reci mi što osjećaš u ovom trenutku i reći ću ti ko si. To je naš primarni identitet. Ako si u ovom trenutku opterećen mržnjom prema bilo kome ili čemu, ti si daleko na skali ega u plusu i radiš u njegovu korist. Primjećujemo da se ljubav i ego ne podnose.

300×250 centar text-39

Očišćeni od ega jesmo čista ljubav, što je božansko stanje, odnosno, matematički rečeno, ljubav je čista nula. Ne možemo je vidjeti, nacrtati, opipati, ali ona je moć i ona uvećava vrijednost. Sve čemu dodamo ljubav, uvećavamo mu vrijednost. Zapravo, u stanju ljubavi smo veoma moćni i ljubav je zaista moćna formula života.

Ponašajući se kao ruka koja prima (a ne daje), nastojimo obezbijediti što više zaliha novca i hrane i stalno strahujemo od neimaštine. Zbog tog straha nismo u stanju dijeliti drugima ono što imamo, jer se plašimo da ćemo ostati bez ičega. Kada bi se svaka kapljica vode ponašala tako, nikada ne bismo imali priliku upoznati ljepotu oceana.

Stanice raka su nekada bile dio zajednice, radile za dobrobit cijelog organizma (mikrokozmosa), ali odjednom se počinju ponašati drugačije, buntovnički, bez želje za razmjenom i suradnjom, okreću se vlastitom razvoju, hraneći se zdravim stanicama.

Vođena vlastitim interesom, takva stanica ruši cijeli sistem, ali i samu sebe, jer njen vijek trajanja zavisi od cjelokupnog organizma. Stanica raka nije u stanju da stvara, već samo uzima ono što su drugi stvorili.

160×600 text-47 lijevo

Takvim sistemom ponašanja, stvaramo oružje koje nas ubija.  Bilo koja negativna informacija se multiplicira na staničnom nivou. Zašto bi se naše stanice ponašale drugačije od nas?

Lišene ljubavi, multipliciraju taj osjećaj na milijune puta i u jednom trenutku, određena stanica otkazuje poslušnost i počinje kopirati taj obrazac. Poznato je dosta slučajeva duhovnog iscjeljenja, što potvrđuje da je svaka bolest poremećaj božanske geometrije i informacionog polja.

Kada je riječ o davanju, sam osjećaj nesebičnog davanja iz ljubavi stvara slično informaciono polje koje multiplicira osjećaj dijeljenja, podstičući stanice na suradnju. Kroz takav princip djelovanja, činimo dvostruku korist – sebi i drugome.

Sufijsko učenje kaže da nema veće sreće od činjenja molitve za drugoga. Moliti tajno da se drugome (poznatom ili nepoznatom) ispuni želja ili potreba je jedan uzvišen način približavanja najvišim duhovnim sferama. I Gurdev navodi  da se molitva prima tek iz trećeg puta – prvi put molimo za roditelje, druga molitva je za susjede (prijatelje), a trećom molimo za sebe.

Završit ću ovaj tekst  jednim divnim citatom iz Transurfinga:

“Ako želite da vam odraz u ogledalu krene ususret, sami učinite prvi korak prema naprijed. Želite od čovjeka dobiti priznanje i poštovanje? Ne zahtijevajte ih. Poštujte vi njega i potrudite se da se osjeća značajnim u vašim očima. Odrecite se namjere da nešto dobijete, zamijenite je namjerom da nešto date i dobit ćete ono čega ste se odrekli.”

Azra
duhovni-razvoj.blogspot.com

PODIJELI
Prethodna objavaDozvoli si ljubav – kada dođe vrijeme
Slijedeća objavaMračna strana zodijaka: Jedan znak objedinjuje negativne osobine svih znakova – čuvajte ga se
Atma
Učinite od svog života ono najbolje što on može biti - nevjerojatno iskustvo, ispunjenje i putovanje. Stvorite ravnotežu tijela, uma i duše - budite svoji, živite slobodno, njegujte znanje, cijenite iskustvo, volite i budite sretni...

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here