„Potrebna nam je nova i silna utopija života, u kojoj nitko neće odlučivati za druge kako će umrijeti, u kojoj će ljubav biti istinita, a sreća moguća.“
Gabriel García Márquez jedno je od onih književnih imena koja su odavno prerasla granice jezika, zemlje i vremena u kojem su nastala. Kolumbijski pisac, novinar, scenarist i jedan od najvažnijih autora 20. stoljeća rođen je 6.3.1927. u Aracataci, gradiću na sjeveru Kolumbije koji će kasnije postati jedno od nadahnuća za njegov mitski književni svijet. Preminuo je 17.4.2014. u Mexico Cityju, nakon života obilježenog pisanjem, političkom sviješću, novinarstvom i rijetkom sposobnošću da svakodnevicu pretvori u nešto duboko, neobično i nezaboravno.
Svjetsku slavu donio mu je roman „Sto godina samoće“, objavljen 1967., knjiga koja je postala jedno od ključnih djela latinoameričke i svjetske književnosti. U njoj je stvorio Macondo, izmišljeno mjesto u kojem se obiteljska povijest, politika, ljubav, nasilje, samoća i čudesno prepliću na način koji je obilježio pojam magijskog realizma. Ipak, Márquezovo djelo ne može se svesti samo na jedan roman. Pisao je i „Ljubav u doba kolere“, „Kroniku najavljene smrti“, „Pukovniku nema tko da piše“, „Patrijarhova jesen“, „Vijest o otmici“ i niz drugih romana, novela, novinskih tekstova i memoarskih zapisa.
Godine 1982. dobio je Nobelovu nagradu za književnost, a Švedska akademija nagradila je upravo njegovu sposobnost da u književnosti spoji fantastično i stvarno, osobno i povijesno, intimno i političko. Njegove rečenice često zvuče jednostavno, ali iza te jednostavnosti stoji velika preciznost. Pisao je o ljubavi koja traje desetljećima, o samoći koja oblikuje cijele obitelji, o moći, sjećanju, smrti, strahu, čežnji i ljudskoj tvrdoglavosti da nastavi živjeti čak i kada se čini da je sve već izgubljeno.
Zbog toga njegovi citati i danas imaju posebnu snagu. U njima nema hladne mudrosti izvan života, nego iskustva čovjeka koji je dobro razumio slabosti, zablude, strasti i tihe lomove ljudskog srca. Ovih pedeset citata Gabriela Garcíje Márqueza podsjećaju nas zašto se njegove knjige i dalje čitaju: jer govore o onome što prolazi kroz svako vrijeme, ali nikada ne prestaje biti osobno.
1. „Sve što mi ulazi u usta kao da me deblja, sve što mi izlazi iz usta me sramoti.“
2. „Kad bi muškarci rađali, bili bi manje bezobzirni.“
3. „Bitno je, dakle, ne da više ne vjerujete, već da Bog i dalje vjeruje u vas.“
4. „Ljubav postaje veća i plemenitija u nesreći.“
5. „Tajna dobre starosti je jednostavno častan pakt sa samoćom.“
6. “Nijedan lijek ne liječi ono što sreća ne može.”
7. „Uvijek reci što osjećaš. Učini što misliš…“
8. „Dovoljno mi je da budem siguran da ti i ja postojimo u ovom trenutku.“
9. „Čovječanstvo, poput vojski na bojnom polju, napreduje brzinom najsporijih.“
10. „Jedna minuta pomirenja vrijedi više od cijelog života prijateljstva!“
11. „Potrebna nam je nova i silna utopija života, u kojoj nitko neće odlučivati za druge kako će umrijeti, u kojoj će ljubav biti istinita, a sreća moguća.“
12. „Život nije ono što smo živjeli, već ono čega se sjećamo i kako se toga sjećamo da bismo to mogli prepričati.“
13. „Osoba ne pripada nekom mjestu dok se netko ne nađe mrtav pod zemljom.“
14. „Nije istina da ljudi prestaju slijediti snove zato što stare, već stare zato što prestaju slijediti snove.“
15. „Oduvijek sam shvaćao da je umiranje iz ljubavi samo pjesnička sloboda.“
16. „Uvijek postoji nešto što se može voljeti.“
17. “Lakše je započeti rat nego ga završiti.”
18. „Jedina stvar gora od lošeg zdravlja je loše ime.“
19. „Dokazao bih muškarcima koliko griješe misleći da se više ne zaljubljuju kad ostare – ne znajući da ostare kad prestanu voljeti.“
20. „Svatko ima tri života: javni život, privatni život i tajni život.“
21. „Ljudi koje volimo trebaju ponijeti sve svoje stvari sa sobom kad umru.“
22. „Nitko ne zaslužuje tvoje suze, ali tko god ih zaslužuje, neće te rasplakati.“
23. „Kad bih znao da te danas posljednji put vidim, čvrsto bih te zagrlio i molio Gospodina da bude čuvar tvoje duše. Kad bih znao da ćeš posljednji put proći kroz ova vrata, zagrlio bih te, poljubio i pozvao te da se vratiš po još jedan put. Kad bih znao da ću posljednji put čuti tvoj glas, pamtio bih svaku riječ kako bih je mogao čuti iznova i iznova. Kad bih znao da te posljednji put vidim, rekao bih ti da te volim, a ne bih samo glupo pretpostavljao da to već znaš.“
24. „Ništa na ovom svijetu nije bilo teže od ljubavi.“
25. „Volim te ne zbog toga tko si, već tko sam ja kad sam uz tebe.”
26. “Samo zato što te netko ne voli onako kako želiš, ne znači da nisi voljen svim svojim bićem.”
27. „Uvijek imajte na umu da najvažnija stvar u dobrom braku nije sreća, već stabilnost.“
28. “Najgori način da ti netko nedostaje jest sjediti pored njega/nje i znati da ga/je nikada nećeš imati.”
29. “Nužda ima lice psa.”
30. “Čovjek ne umire kada treba, nego kada može.”
31. „Tko puno čeka, malo može očekivati.“
32. “Pamćenje srca eliminira loše i uvećava dobro.”
33. “Slava je vrlo ugodna, ali loša stvar je što traje 24 sata dnevno.”
34. “Nikad se nemoj prestati smiješiti, čak ni kad si tužan, netko bi se mogao zaljubiti u tvoj osmijeh.”
35. “Možda si samo osoba na ovom svijetu, ali za nekoga si cijeli svijet.”
36. “Nemoj provoditi vrijeme s nekim kome nije stalo da ga provodi s tobom.”
37. “Možda Bog želi da upoznaš mnogo pogrešnih ljudi prije nego što upoznaš onog pravog pa ćeš biti zahvalan kad se to dogodi.”
38. “Nemoj plakati jer je došao kraj, smiješi se jer se dogodilo.”
39. “Uvijek postoje ljudi koji će te povrijediti, zato moraš nastaviti vjerovati, samo budi oprezan.”
40. “Postanite bolja osoba i budite sigurni da znate tko ste prije nego što upoznate nekoga novog i nadate se da ta osoba zna tko ste.”
41. “Nemojte se previše mučiti, najbolje stvari se događaju kada ih ne očekujete.“
42. „Jedino ću žaliti kad umrem ako ne umrem zbog ljubavi.“
43. „U mom srcu ima više soba nego u bordelu.“
44. „Ljudska bića se ne rađaju jednom zauvijek onog dana kada ih majke rode, već… život ih uvijek iznova prisiljava da sami sebe rode.“
45. „Mudrost nam dolazi kada više ne može činiti ništa dobro.“
46. “Pravi prijatelj je onaj koji te drži za ruku i dodirne tvoje srce.”
47. „Otkrio sam da moja opsesija da svaka stvar bude na pravom mjestu, svaka tema u pravo vrijeme, svaka riječ u pravom stilu, nije bila zaslužena nagrada uređenog uma, već upravo suprotno: potpuni sustav pretvaranja koji sam izmislio kako bih sakrio nered svoje prirode. Otkrio sam da nisam discipliniran iz vrline, već kao reakcija na svoj nemar, da se činim velikodušnim kako bih prikrio svoju zloću, da se predstavljam kao razborit jer sam zlonamjeran, da sam pomirljiv kako ne bih podlegao svom potisnutom bijesu, da sam točan samo da bih sakrio koliko me malo briga za tuđe vrijeme. Ukratko, naučio sam da ljubav nije stanje duha, već znak zodijaka.“
48. „Laž je ugodnija od sumnje, korisnija od ljubavi, trajnija od istine.“
49. „Ne, nisam bogat. Ja sam siromašan čovjek s novcem, a to nije isto.“
50. “Život je kraći nego što čovjek misli.”
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
