Tin Ujević – pjesnik koji je vjerovao da čovjek raste dijeleći

15

Postoje pjesnici čije riječi ostaju zapisane na papiru. A postoje i oni čije riječi postanu dio kolektivne svijesti jednog naroda. Tin Ujević (1891. – 1955.) bio je upravo takav pjesnik – boem, mislilac, prevoditelj i jedan od najvećih hrvatskih književnika 20. stoljeća. (enciklopedija.hr)

Njegova poezija govori o ljubavi, usamljenosti, duhovnoj potrazi, čovjekovoj nutrini i povezanosti svih ljudi. Ujević nije nudio jednostavne odgovore, nego je pozivao na traganje – za istinom, smislom i vlastitim mjestom u svijetu.

Donosimo izbor njegovih najljepših misli.


O davanju

„Čvrsto se ufam da ličnost toliko bogatija biva, koliko više prima, da bi predala dalje.”

Jedna od najljepših Ujevićevih misli. Pravo bogatstvo nije u onome što zadržimo za sebe, nego u onome što podijelimo s drugima – znanju, ljubavi, iskustvu i dobroti.


O ljubavi

„Ne ljubi manje koji mnogo šuti; on mnogo traži i on mnogo sluti.”

Ljubav nije uvijek glasna. Ponekad se najdublji osjećaji ne izražavaju riječima, nego prisutnošću, razumijevanjem i tišinom.


O duhovnom rastu

„U carstvo duha neće nikad dospjeti oni koji tvrde da su već sve istine poznate.”

Ovaj citat podsjeća nas na važnost poniznosti. Duhovni razvoj započinje onda kada priznamo da uvijek možemo učiti i rasti.


O zajedništvu

Iz njegove znamenite pjesme Pobratimstvo lica u svemiru:

„Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti.”

„Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.”

„Ja bezimeno ustrajem u braći.”

Ovi stihovi govore o jedinstvu svih ljudi. Bez obzira na razlike, svi dijelimo iste čežnje, strahove i nadu.


O životnim borbama

„Kako je teško biti slab, kako je teško biti sam, i biti star, a biti mlad!”

Možda nijedna pjesma nije tako snažno opisala ljudsku usamljenost kao Svakidašnja jadikovka. I danas njezini stihovi dotiču svakoga tko je barem jednom osjetio težinu života.


O umjetnosti

„Pjesnikov je zadatak traženje. A sposobnost velikih pjesnika – nalaženje.”

Za Ujevića umjetnost nije bila bijeg od stvarnosti, nego put prema dubljem razumijevanju čovjeka.


O knjigama

„Knjiga nije hrana, ali je poslastica.”

Knjige hrane duh. One nas ne održavaju na životu poput kruha, ali život čine bogatijim i smislenijim.


O čovjeku

„Ljudi su dorasli da se obračunaju s drugim ljudima, ali ne s problemima.”

Koliko bi sukoba nestalo kada bismo energiju usmjerili na rješavanje problema, umjesto na međusobna nadmetanja?


O stvaralaštvu

„Umjetnost nikada ne prima svijet kakvim ga je našla, niti ga ostavlja takvim.”

Prava umjetnost mijenja čovjeka. A promijenjen čovjek mijenja svijet.


Zašto je Tin Ujević i danas važan?

Tin Ujević živio je burnim životom, često na rubu siromaštva, ali je ostavio djelo koje i danas nadahnjuje nove generacije. Bio je pjesnik koji je vjerovao u vrijednost duha, unutarnji razvoj, bratstvo među ljudima i moć riječi. (enciklopedija.hr)

Njegove misli podsjećaju nas da pravo bogatstvo ne dolazi iz posjedovanja, nego iz dijeljenja; da ljubav ne treba uvijek objašnjenja; i da put prema mudrosti počinje onda kada prestanemo vjerovati da već znamo sve.


Tin Ujević nije ostavio samo pjesme. Ostavio je putokaze.

Njegove riječi i danas nas pozivaju da budemo otvoreni, ponizni, hrabri i velikodušni – jer, kako je sam napisao:

„Čvrsto se ufam da ličnost toliko bogatija biva, koliko više prima, da bi predala dalje.”