Kada prolazite kroz proces iscjeljivanja, ponekad se ne osjećate dobro. To jest napredak, ali dok ste usred tog procesa, zasigurno vam se možda neće tako činiti.
Kada se ne osjećate dobro – bilo zato što se nosite s emocionalnom povredom, zato što ste bolesni ili jer niste u skladu sa samima sobom – jedino što želite jest osjećati se dobro, i to što prije.
Živimo u doba trenutnog zadovoljenja potreba, u kojem mnoga brza rješenja služe isključivo tome da bol jednostavno nestane.
Zbog toga može biti zbunjujuće – pa čak i obeshrabrujuće, čuti da pravo iscjeljivanje – ono koje zaista rješava sam problem – može dovesti do toga da se osjećate gore prije nego što vam postane bolje. Kako bismo to razumjeli, razmotrimo jedan emocionalno-mentalni i jedan fizički primjer.
Meg prolazi kroz teško razdoblje jer ne živi život koji je u skladu s njezinom istinskom prirodom. Njezin život nije ispunjavajući, a jedan od razloga za to je i njen bolan brak. Meg uviđa da mnogi njezini životni obrasci i obrasci u odnosima proizlaze iz iskustava u djetinjstvu. Stoga odlučuje da je vrijeme za aktivno iscjeljivanje.
U djetinjstvu je odrastala u disfunkcionalnom okruženju u kojem su se prema njoj odnosili kao prema lutki, a ne kao prema živom biću koje ima vlastite želje, potrebe, sklonosti, odbojnosti, osjećaje, misli i slično. Njezina ju je majka odijevala po vlastitom nahođenju, njezine je potrebe zadovoljavala samo onda kada je ona sama procijenila da je to prikladno, očekivala je da Meg dijeli njezine interese, nije poštovala nikakve granice, a kada Meg nije bila „slatka” i poslušna, majka ju je potpuno ignorirala.
Kako bi se prilagodila majci, Meg je morala odbaciti vlastiti identitet. Naučila je da je to jedini način da ostane sigurna i zadrži barem kakvu-takvu šansu da joj potrebe budu zadovoljene. Premotajmo sada radnju unaprijed. Prilagodivši se svojoj traumi, Meg je odabrala život koji je izravna posljedica tih prilagodbi: supruga kojeg je izabrala, životne prioritete, prijatelje, način odijevanja, mjesto stanovanja – baš sve.
Kada započne s procesima iscjeljivanja, Meg će se mora suočiti sa stvarnošću onoga što u njezinu djetinjstvu nije bilo u redu, te osjetiti bol koju je dotad potiskivala, ignorirala, poricala i izbjegavala.
Prolazeći kroz ovaj proces, ona treba promijeniti neke od vlastitih obrazaca – onih koji su je prije štitili. Zbog toga se često osjeća prestrašeno i nesigurno. Kako proces odmiče, njezin odnos prema životu postaje sve gori.
Otkriva da je odabrala za supruga muškarca koji, baš poput njezine majke, očekuje da ona bude poput lutke. Njezina tolerancija prema braku sve je manja. Odjednom joj više ne odgovaraju stvari za koje je prije glumila da su joj prihvatljive. Počinje zahtijevati promjene u braku, na što njezin suprug ne reagira dobro. Njegova je reakcija negativna, što dovodi do bračnog sukoba.
Naime, ona se isprva predstavila kao jedna osoba, a sada se počinje mijenjati u neku drugu osobu – možda u nekoga s kim on uopće ne bi želio stupiti u brak. Stoga, Meg ide prema razvodu. Kada netko prolazi kroz ovakav proces kao rezultat iscjeljenja, osjećaj nije nimalo ugodan. Iako je ovo nužno, Meg često sumnja čini li ispravnu stvar, jer dijelovi tog procesa mogu biti iznimno teški. No, kao što se vidi iz ovog primjera, ono što je objektivno ispravno i dobro za neku osobu ne mora uvijek pružati „ugodan” osjećaj.
Život joj se počinje poboljšavati. Počinje osjećati da ima čvrstu jezgru. Postavlja zdrave granice u svom životu i mijenja štetne obrasce. Definirala je svoje vrijednosti i počinje osjećati sve veću ispunjenost živeći u skladu s njima.
Sada se osjeća bolje, no situacija se svakako činila gorom prije nego što je postala bolja.
Mike je strastveni brdski biciklist koji doživljava vrlo težak pad, pri čemu dolazi do iščašenja ramena koje je prignječilo glavni živac što prolazi kroz njegovu desnu ruku. Neposredno nakon ozljede, Mike ne osjeća bol u ruci ili šaci. Međutim, ruka mu je gotovo potpuno nefunkcionalna; ne može uhvatiti upravljač niti osjetiti dodir prstima. Nakon mjesec dana mirovanja i fizikalne terapije, živac se počinje regenerirati.
Jednog jutra Mike se budi u agoniji. Ruka više nije utrnula; naprotiv, ima osjećaj kao da gori. Tijekom sljedeća dva tjedna, pri svakom pokretu osjeća iznenadne, oštre bolove koji sijevaju niz ruku. Prisutna je ekstremna preosjetljivost; čak i dodir meke pamučne majice s kožom djeluje poput dodira brusnog papira. Uz to, osjeća stalno bockanje, kao da ga bockaju iglice. Mikea hvata panika. Misli da mu se stanje ruke pogoršava ili da terapija uništava tkivo. No, istina je zapravo da on – zacjeljuje. Da živac odumire, Mike ne bi osjećao baš ništa.
Osjećaj žarenja i druge bolne senzacije zapravo su prvi uspješni signali koji prolaze kroz „živčanu autocestu” – koja je sada popravljena. Vrlo polako ti osjeti nestaju, a Mikeu se vraćaju normalan osjet te puna snaga u ruci i šaci.
Na fizičkoj razini, poznat vam je koncept sredstava protiv bolova.
Njihove su prednosti neupitne. No, postoji i njihova loša strana, ako se koriste za pogrešne situacije ili na pogrešne načine. Na mentalnoj i emocionalnoj razini također postoji mnogo metoda, procesa, praksi i rješenja koja jednostavno uklanjaju bol.
No, bol postoji s razlogom. Bol je prepuna informacija. Ona je znak da na nešto treba obratiti pozornost, nešto trebamo spoznati, učiniti ili promijeniti kako bi se vratili u stanje dobrobiti.
Primjerice, bol koju osjetite kada dotaknete vruć štednjak poziva vas da maknete ruku. Da ne možete osjetiti bol, ostavili biste ruku na štednjaku i ona bi potpuno izgorjela.
Jedan od ciljeva iscjeljivanja obično je postizanje stanja bez boli.
No, kad bi stvar bila jednostavna, u smislu da je sve što smanjuje bol ujedno i iscjeljivanje, onda bi rješenje bilo – bilo što što uklanja bol. Međutim, nešto što samo uklanja bol nije nužno iscjeljivanje. Isto tako, procesi koji doista iscjeljuju ne moraju nužno samo ukloniti bol. Ovo je je spoznaja koju područja samopomoći, osobnog razvoja, psihologije i duhovnosti moraju početi prihvaćati.
Postoji nekoliko razloga zbog kojih se tijekom istinskog iscjeljivanja možete osjećati gore prije nego što se počnete osjećati bolje.
Kao što smo vidjeli u prethodnim primjerima, iscjeljivanje može uključivati fizički proces koji dovodi do pojačanja signala boli u tijelu.
Iscjeljivanje troši mnogo energije. Vaše tijelo usmjerava svoje resurse prema unutra kako bi riješilo duboke probleme, zbog čega se možete osjećati iscrpljeno, umorno, osjećati bolove u tijelu ili imati osjećaj mentalne zamagljenosti.
Kada je tijelo ozlijeđeno ili zaraženo, ono pokreće snažan upalni odgovor. Riječ je o agresivnom poticaju prema iscjeljenju, koji je, međutim, iznimno bolan.
Kao što je često slučaj kod detoksikacije ili borbe protiv teške bakterijske ili gljivične infekcije, liječenje bolesti može u početku stvoriti osjećaj kao da umirete.
Možda ste godinama koristili nezdrave navike kako biste održali stabilnost u svom životu.
Na primjer: udovoljavanje drugima kako biste izbjegli sukobe, perfekcionizam kao bijeg od tjeskobe ili emocionalno otupljivanje uz pomoć alkohola kako biste preživjeli u bolnom okruženju.
Kada odlučite krenuti putem iscjeljenja i napustiti takve obrasce ponašanja, temeljna tjeskoba, tuga ili bijes od kojih ste bježali odjednom mogu preplaviti vaš sustav.
Možete čak iskusiti simptome apstinencijske krize. Ne postaje vam gore; naprotiv, napokon ostvarujete stvarnu, pozitivnu promjenu.
Iscjeljenje može podrazumijevati promjenu prilagodbenih obrazaca koje ste usvojili kako biste ostali sigurni; stoga, napuštanje ili mijenjanje tih obrazaca – po samoj svojoj definiciji – čini da se osjećate nesigurno.
Kako biste se iscijelili, možda ćete morati uvesti promjene koje ljudi u vašem životu ne podržavaju. To stvara nestabilnost i nesigurnost u odnosima, a ponekad dovodi i do otvorenih sukoba, pa čak i gubitka odnosa. To nije nimalo ugodno.
Za proces iscjeljenja možda ćete morati odbaciti svoja temeljna uvjerenja.
No, vi ste cijeli svoj život izgradili na pretpostavci da su te stvari u koje ste vjerovali – istinite. Promjena uvjerenja suočava vas sa pogreškama u vašoj percepciji, odlukama koje ste donijeli, načinima na koje ste se ponašali i postupcima koje ste činili (ili ih još uvijek činite).
Suočavanje sa stvarnošću – nakon što to uvjerenje nestane – može biti zastrašujuće. Vaš život, onakav kakav ste ga izgradili, ima smisla jedino uz ta uvjerenja kojih se sada oslobađate. Stoga, taj proces može biti iznimno dezorijentirajući i duboko bolan.
*Otupljivanje emocija postupno nestaje. Kada se zaista počnete iscjeljivati, često napuštate sve one taktike kojima ste se služili kako biste otupjeli bol. Kada s time napokon prestanete, ono što ste prethodno potiskivali ili otupljivali naglo izbija na površinu.
*Osjećaj sigurnosti često može potaknuti oslobađanje boli. Ponekad vam tijelo dopušta pristup bolnim, nezacijeljenim sjećanjima – dopušta vam da osjetite što se u vama doista događa, da tugujete ili osjetite iscrpljenost – tek onda kada procijeni da je napokon dovoljno sigurno za to. Tehnički gledano, nalazite se u boljem stanju jer ste na sigurnom. No, u tom trenutku ne osjećate se bolje. Osjećate se gore.
*Kako postajete sve svjesniji, tehnički napredujete i mijenjate se nabolje. Svjesnost je nužan preduvjet za promjenu. Ipak, zbog te iste svjesnosti situacija se može činiti znatno težom. Ne zato što stvari postaju gore, već zato što postajete svjesni koliko su neke stvari zapravo loše.
Pouka priče glasi: Kada prolazite kroz proces iscjeljivanja, ponekad se ne osjećate dobro. To jest napredak, ali dok ste usred tog procesa, zasigurno vam se možda neće tako činiti.
AUTOR: Teal Swan
Prevela i prilagodila: Angelica Horvatić / www.angelicahorvatic.com
https://www.facebook.com/profile.php?id=61584949619452
Angelica Horvatić – ljubiteljica prirode, slobodna i nekonvencionalna duša, istraživačica mističnog i ezoteričnog, svjetska putnica, suvremena nomadska iscjeljiteljica, intuitivni kanal, praktičarka iscjeljenja unutarnjeg djeteta, praktičarka iscjeljivanja trauma, hipnoterapeutica, praktičarka rada sa sjenom, rada sa dijelovima sebe, praktičarka Procesa Kompletiranja po Teal Swan, konstelatorica
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 26 godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji, na Bliskom Istoku, po Europi i u Australiji, Angelica je radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, kroz rad 1:1 i vođenjem grupnih radionica, intenziva i retreatova.
Njena misija je pomoći ljudima da se ponovno povežu sa svojom dušom i tijelom i vrate se – svojoj ISTINI.
“Oslobodi svoju sjenu. ŽIVI svoju Istinu.” je njen moto.
https://www.facebook.com/profile.php?id=61584949619452
Angelica će održati UŽIVO radionicu obiteljskih konstelacija u Istri 7.11.:
https://atma.hr/konstelacije-sa-angelicom-u-istri-7-11/
ONLINE radionice obiteljskih konstelacija: 4.11., 2.12. i 30.12.:
https://atma.hr/online-konstelacije-sa-angelicom/
ZIMSKI INTENZIV:
https://atma.hr/zimski-intenziv-oslobodi-svoju-sjenu-zivi-svoju-istinu/
