“Konfuzija, bijes, depresija, nasilje i sukobi nastaju kada ljudi zaborave tko su.”
Mnoge su stvari u vašem životu važne… Važno je da li uspijete ili ne uspijete u očima svijeta. Važno je jeste li zdravi ili niste, jeste li obrazovani ili ne. Važno je jeste li bogati ili siromašni, to zaista u vašem životu čini razliku. Da, sve su te stvari važne, relativno govoreći, ali one nisu bitne u apsolutnom smislu.
Postoji nešto važnije od svih tih stvari, a to je pronalaženje suštine onoga što ste vi iza tog kratkovječnog entiteta, tog kratkotrajnog personaliziranog osjećanja sebstva. Pronaći ćete mir ne putem promjene okolnosti svog života, već shvaćanjem istinskog sebe na najdubljem nivou.
Reinkarnacija vam ne može pomoći ako vi ni u svojoj sljedećoj inkarnaciji ne znate tko ste.
Sve nesreće na ovoj planeti nastaju zahvaljujući personaliziranom osjećanju „mene“ ili „nas“. To prekriva suštinu onoga tko ste vi. Kada niste svjesni svoje unutarnje suštine, na kraju ćete uvijek stvoriti nesreću. Upravo tako.
“Konfuzija, bijes, depresija, nasilje i sukobi nastaju kada ljudi zaborave tko su.”
Kada ne znate tko ste, vi umom stvarate sebstvo kao zamjenu za svoje prelijepo božansko biće i čvrsto se držite tog plašljivog i zahtjevnog sebstva. Zaštita i jačanje tog lažnog osjećanja sebstva zatim postaje vaša primarna motivacijska sila. Mnoge fraze koje su u općoj upotrebi, ponekad čak i sama struktura jezika, otkrivaju činjenicu da ljudi ne znaju tko su u stvari.
Vi kažete: „Izgubio je život“, kao da je život nešto što se može posjedovati ili izgubiti. Istina je: vi nemate život, vi jeste život. Jedan život, jedna svijest koja prožima čitav univerzum i koja uzima privremeni oblik da bi iskusila sebe kao kamen ili vlat trave, kao životinju, osobu, zvijezdu ili galaksiju.
Možete li osjetiti da ste duboko u sebi to već znali? Možete li osjetiti da ste vi već To? Za većinu stvari u životu potrebno je vrijeme: da biste naučili novu vještinu, sagradili kuću, postali stručnjak, pripremili šalicu čaja…Vrijeme je, međutim, beskorisno za najvažniju stvar u životu, jedinu stvar koja je zaista bitna: samospoznaju, to znači spoznaju tko istinski jesmo iza površine sebstva – iza imena, fizičkog oblika, životne prošlosti, priče.
Ne možete pronaći sebe u prošlosti ili budućnosti. Jedino mjesto gdje sebe možete pronaći jeste u sadašnjem trenutku.
Duhovni tragači traže samospoznaju u prosvjetljenju koje će se dogoditi u budućnosti. Da biste bili tragač znači da vam je potrebna budućnost. Ako je to ono u što vjerujete, za vas važi sljedeće: zaista će vam trebati vremena dok ne shvatite da vam ne treba vrijeme da biste bili ono što istinski jeste.
Kada gledate u drvo, vi ste svjesni drveta. Kada imate misao ili osjećanje, vi ste svjesni te misli ili osjećanja. Kada doživljavate ugodno ili bolno iskustvo, vi ste svjesni tog iskustva.
Ovo djeluje točno za očigledne izjave, pa ipak, ako ih temeljnije pogledate, otkriti ćete da na jedan jako suptilan način sama njihova struktura sadrži jednu fundamentalnu iluziju, iluziju koja je neizbježna kada koristite jezik.
Mišljenje i jezik stvaraju prividan dualitet i dijele osobno tamo gdje podjele nema. Istina je: vi niste netko tko je svjestan drveta, mišljenja, osjećanja ili doživljaja. Vi ste prisustvo ili svijest u kojem i putem kojeg se te stvari pojavljuju. Možete li biti svjesni sebe kao svijesti u kojoj se čitav sadržaj vašeg života odvija? Kažete: „Želim da spoznam sebe“. Vi jeste „ja“. Vi jeste spoznaja. Vi jeste svijest kroz koju se sve spoznaje.
A to ne može spoznati samo sebe – ono to jeste.
Ništa ne postoji iza toga, pa ipak, sve saznanje izrasta iz njega. „Ja“ ne može da učini sebe objektom saznanja, svijesti. Dakle, vi ne možete postati objekt samome sebi. Upravo je to uzrok nastanka iluzije egoističnog identiteta – jer vi ste sebe mentalno pretvorili u objekt. „To sam ja“, kažete vi. I onda počnete da uspostavljate odnos sa samim sobom, i pričate drugima i samima sebi svoju priču.
Spoznajom sebe kao svjesnosti u kojoj se događaju pojavne stvari, vi postajete oslobođeni ovisnosti od pojavnih stvari i traženja sebe u situacijama, mjestima i stanjima. Drugim riječima: ono što se događa ili ne događa više nije važno. Stvari gube svoju težinu, ozbiljnost. U vaš život stupa razigranost. Počinjete da doživljavate ovaj svijet kao kozmički ples, ples oblika – ni manje ni više.
Kada spoznate istinskog sebe, nastupiti će trajno živo osjećanje smirenosti. Ono bi se moglo nazvati i radošću, jer je radost upravo to: vibrirajući živi mir.
To je radost spoznaje sebe kao same suštine života prije nego što je život uzeo oblik. To je radost Bića – bića koje vi istinski jeste. Baš kao što voda može da bude čvrsta, tekuća ili plinovita, možemo promatrati svijest kao da je „zamrznuta“ poput kakve fizičke stvari, „tekuća“ kao um i misao, ili bezoblična kao čista svijest.
Čista svijest je život prije nego što je otjelovljen, i taj život gleda na svijet oblika kroz „vaše“ oči zato što ste vi svijest. Kada spoznate sebe kao To, tada ćete prepoznati sebe u svemu. To je stanje potpune jasnoće opažanja. Vi više niste entitet čija teška prošlost tvori filter pojmova kroz koji se tumači svako iskustvo.
Kada budete opažali bez tumačenja, moći ćete da osjetite što je to što opažate. Najviše što se jezikom može iskazati jest da postoji polje budnog spokoja u kojem se svi opažaji događaju. Kroz „vas“ je bezoblična svijest postala svjesna same sebe.
Ono što vodi živote najvećeg broja ljudi jesu želja i strah. Želja je potreba da nešto dodate sebi sa ciljem da vaše „ja“ bude punije. Svi strahovi su strahovi od gubljenja nečega i na taj način nestajanja i bivanja manjim. Ta dva kretanja zamagljuju činjenicu da Biće ne može biti dato ili oduzeto.
Biće u svoj svojoj punoći je već u vama, SADA.
Eckhart Tolle, 2012-transformacijasvijesti.com
