Negativne emocije u vama ne potiču od ljudi i situacija. Oni, u biti, idu svojim putem, oni su to što jesu, dobri ili loši. Vaše unutarnje računalo je to koje, na temelju svojih programa, izaziva vaše negativne reakcije u kontaktu s njima. Neka druga osoba, s drukčijim programom od vašeg, u dodiru s istim situacijama ili osobama može reagirati sasvim spokojno, ili je one čak mogu uveseljavati. Jedini razlog što i vi ne reagirate tako spokojno ili veselo je u tome što vaše računalo slijepo inzistira da rekonstruirate stvarnost, kako bi se prilagodila njegovim programima.
Niste vi utemeljili te osnovne elemente kao što su vaši prohtjevi, želje, takozvane potrebe, vaše vrijednosti, ukusi, stavovi, navike. Vaši roditelji, društvo u kojem ste odrasli i u kojem živite, vaš kulturalni ambijent, religija, vaš osobni izgled, odgovorni su za operativne sheme računala koje je usađeno u vama (napomena: naravno, u skladu s karmom).
Sve u svemu, bilo da ste mladi ili stari, neovisno o pravcu u kojem se krećete, to računalo hoda zajedno s vama, aktivno i djelotvorno u svakom svjesnom trenutku vašeg dana i ultimativno zahtijeva od života, drugih ljudi ili vas, da zadovoljite njegove potrebe.
Kada je njegovim zahtjevima udovoljeno, računalo vam dopušta da budete spokojni i sretni; u suprotnom, čak i ako nimalo niste krivi zbog toga, računalo budi u vama negativne emotivne reakcije koje vas pune bolom i patnjom.
Ako se, na primjer, ljudi ne ponašaju prema očekivanjima vašeg računala, ono izaziva u vama osjećanja frustracije, bijesa i gorčine. Ili, kada izgubite kontrolu nad događajima, kada se budućnost ukazuje nesigurnom, vaše računalo čini da osjetite napetost, strepnju, zabrinutost.
Vi onda trošite mnogo energije da biste nekako nadišli te negativne osjećaje. I uglavnom uspijevate u tome, ali samo tako što još više produbljujete težnju da rekonstruirate svijet oko sebe, sve da bi zadovoljili zahtjeve svog računala. Tako sebi osiguravate mrvice privremene sreće.
Privremene, jer u svakom trenutku može iskrsnuti neka nova nezgoda (vlak kasni, telefon je zablokirao, pismo ne stiže na vrijeme), bilo što suprotno programiranim predviđanjima vašeg kompjutera, koji onda vraća stvar na početak, sa svojim neudovoljenim zahtjevima.
I tako živite prilično mučnom egzistencijom, neprestano pod pritiskom stvari i ljudi oko vas, vječito težeći da prilagodite sve te ljude i stvari naredbama svog računala, da biste s vremena na vrijeme mogli uživati u trenucima spokojstva koje vam se pruža, tj. u kratkim pauzama kada vaše računalo miruje sa svojim programima.
Postoji li neki izlaz?
Da, postoji. Sigurno je da ne možete zagospodariti svojom uvjetovanošću za kratko vrijeme. Možda vam to nikad neće uspjeti. Ali to nije toliko važno. Pokušajte ovako: zamislite da ste se našli u neugodnoj situaciji ili u društvu neke vama neugodne osobe.
Vidjet ćete kako vaše računalo smjesta stupa u akciju, navodeći vas da izbjegnete ili promijenite takvu situaciju. Međutim, ako ništa ne učinite u tom pravcu, on inzistira još jače i ubrzo čini da osjetite razdraženost, tjeskobu, krivnju ili tko zna koji drugi negativni osjećaj.
Ali, ukoliko nastavite razmišljati na temu nezgodne situacije ili neugodne osobe, uvidjet ćete da negativne emocije u vama ne potiču od njih. Situacije i ljudi, u suštini, idu svojim putem, one su to što jesu, dobre ili loše. Vaše računalo je to koje, na temelju svojih programa, izaziva vaše negativne reakcije u kontaktu s njima.
Ovo ćete još bolje shvatiti kad vam postane jasno da neka druga osoba, s drukčijim programom od vašeg, u dodiru s istim situacijama ili osobama može reagirati sasvim spokojno, ili je one čak mogu uveseljavati.
Nemojte se zaustaviti u razmišljanju sve dok ne dođete do sljedeće istine: jedini razlog što i vi ne reagirate tako spokojno ili veselo je u tome što vaše računalo slijepo inzistira da rekonstruirate stvarnost, kako bi se prilagodila njegovim programima.
Promatrajte sve te stvari sa distance i vidjet ćete kakav će se čudesan preobražaj dogoditi u vama.
Kada konačno shvatite ovu istinu i trajnije spriječite svoje unutrašnje računalo da u vama budi negativne reakcije, moći ćete poduzeti svaku akciju za koju se osjećate sposobnim – da izbjegnete neugodnu situaciju ili zaobiđete osobu koja vas živcira, kao i da ih, recimo, pokušate promijeniti; možete se suprotstaviti, da bi se poštovalo vaše pravo i pravo drugih ljudi; možete čak primijeniti i fizičku silu.
Ali sve to možete tek kada zagospodarite svojom emocionalnom pometnjom jer će tada vaše ponašanje biti plod smirenosti i ljubavi, umjesto neurotične želje da ušutkate računalo u sebi ili se prilagodite njegovim programima. I tako, najzad ćete se osloboditi negativnih osjećaja kojim vas je punilo.
Tada ćete shvatiti koliko je duboka mudrost u izreci: „I koji hoće da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu; i ako te tko potjera jednu milju, idi s njim dvije.”
Na ovoj točki, postat će vam jasno i očigledno da istinska prinuda ne dolazi od onoga koji te hoće izvesti na sud, već od despota koji vas tjera ropski da mu služite, unutrašnjeg računala koje svojim programima uništava bezbrižnost i spokojstvo vašeg duha, kad god objektivne okolnosti u vanjskom svijetu ne odgovaraju njegovim zahtjevima.
Ali, baš zbog te prinude, koja izvire iz vaše uvjetovanosti, vi imate snažnu potrebu da se oslobodite.
Samo pod tim uvjetima iskusit ćete unutrašnju slobodu koja je jedini prihvatljivi temelj za bilo kakvu socijalnu revoluciju, jer vas tada snažni osjećaj (čak strast) koji se na prizore društvenih nepravdi budi u vašem srcu, potiče da učinite nešto konkretno. A to ne izvire više iz vaše uvjetovanosti ili vašeg ‘ega’, već iz objektivne realnosti.
Anthony de Mello / transformacijasvijesti.com
