Pinokio je film koji će i za 50 godina imati svoju važnost jer on je arhetip, što znači da ne izumire. Arhetip se nekada samo prividno povuče, a onda se pojavi kako bi nam objasnio pravu sliku stvarnosti. Što predstavljaju ti likovi i kako su oni povezani s našim životom?
Pinokio je na početku njegovog nastanka priče Persona ili maska (lutka) koju oblikuju roditelji ili u ovom slučaju roditelj.
Geppetto je isklesao drvenu lutku koju je nazvao Pinokio. Lutku oživljava plava vila koja mu govori da može postati pravi dječak ako se pokaže hrabrim, istinoljubivim i nesebičnim. Pinokio da bi postao pravi dječak mora se susreti s mnogim negativnim likovima. To su negativni susreti koje prolazimo kroz život. Na kraju mora spasiti oca iz trbuha kita, suočiti se s njegovim najcrnjim strahovima i pomiriti se s njim.
Što predstavljaju likovi i kako su oni povezani s našim životom?
Geppetto predstavlja ono staro i i dobroćudno, svijet u kojem se ljudi poistovjećuju s njegovim likom. To je uloga ljudi ili oca gdje se drugdje traže neprijatelji, nikako u svojim njedrima, poput starih westerna u kojima dominiraju takve podjele uloga.
Na mnogo načina Geppetto je najbolji dio kulture ili društva kojeg volimo vidjeti. To je utjelovljenje lika koji su ustvari uvijek nevini kao Geppetto, a svijet je ustvari nešto zločesto čega se treba bojati. Geppetto kao i većina ljudi želi prenijeti u dijete svoje spoznaje, odnosno kao i Pinokio na početku u njega Geppetto želi utisnuti što više svojih stajališta gdje se potiskuje karakter djeteta kojeg Pinokio kao simbol nosi.
Tako je čudom sišla zvijezda u obliku vile koja je ispunila Gepettovu želju da ga oživi. Vila mu je udahnula život, ali on mora odrasti kako bi postao stvarni dječak ili čovjek.
Plava vila predstavlja učenje biranja između dobra i zla, kao Adam i Eva u raju. Pinokio ne zna što je dobro, a što loše zato je još lutka ili maska. Cvrčak je njegova savjest koju ljudi obično ne slušaju.
U prvom djelu priče on je marioneta koju kontroliraju sile izvan njega.
U današnjoj situaciji se prihvaća sve ono što se ljudima ponudi. Pinokio se ponaša nevino, ili narcisoidno.
Opasnosti na putu su ustvari Sjena, mačka i lisica. Oni nagovaraju Pinokija da vjeruje da je žrtva i on kao i ljudi prihvaća laž kao zamjenu za stvarnost. Kao Pinokio koji zaboravlja tatu, tako i kod nas ljudi imaju amneziju, ne znaju što se prije dogodilo i opsjednuti su političkim lažima u koje projiciraju sliku oca kao spasitelja.
Na otoku uživanja dječaci mogu raditi sve što im je volja: pušenje, pijenje alkohola, tučnjava. Na otoku su slobodni od zakona i odraslih ili tinejdžera, dakle, bezvlašće o kojoj dječaci sanjaju. Nepoznati otok je ustvari zamka, jer tamo je ponovno Sjena.
Kada se Pinokio izvuče iz prethodne situacije, njegov otac upada u neprilike. Ono što on mora učiniti jest spasiti svog oca iz trbuha kita. Pinokio se ovdje mora suočiti sa svojim najvećim strahom, zaći duboko na najstrašnije mjesto i pomiriti se s Geppettom, svojim ocem.
Pinokio pokazuje da je jako opasno društvo mijenjati. Dvadeseto stoljeće je pokazalo da promjena strukture moći može imati katastrofalne učinke i koštati života stotine milijuna ljudi.
Velika je pogreška želja za promjenom svijeta bez promjene tko smo i pomirenja s našim precima. Na ovom ispitu naša je civilizacija neprestano padala i odbijala se povezati sa sobom. Pinokio nosi u sebi još neka značenja, ili popratne arhetipove, poput značenja o vanjskoj i unutarnjoj slobodi i njenim ograničenjima s kojima se slikovito susreće Pinokio.
Zašto će ga djeca i dalje voljeti malo je kome jasno, odnosno zašto su bajke vječne, a suvremene ideje toliko brzo hlape i nestaju u zaboravu.
Bavljenjem vječnim ostajemo u dodiru s onim najvažnijim u sebi, ali bavljenje površnim, to je ono što suvremenu dušu izjeda i čini je nesretnom.
Nikola Žuvela – jyotish savjetnik i terapeut
vedski-jyotish.net
86 NIKOLA ŽUVELA
Knjige autora: Nikola Žuvela
