Život se ne treba truditi dokučiti i odgonetnuti, treba ga naučiti kvalitetno živjeti! Da biste živjeli ono što jeste, ono što smatrate da zaslužujete biti, najprije se morate spustiti s oblaka i probuditi! Ne događa se dobar život onima koji se nisu probudili i vraški se potrudili iskoristiti svoj maksimum.
Kad me pitaju što mi je bitno u životu i koje alate koristim kako bih unaprijedila sebe, dokučila život, velim im: U životu je važnije biti, nego imati. Biti čovjek u pravom smislu te riječi, biti osoba koja ne preza od ničega, koja se ne libi pokazati svoje pravo lice i poznaje sva svoja lica, te radi na tome da postane najbolja verzija sebe.
A život, život se ne treba truditi dokučiti i odgonetnuti, treba ga naučiti kvalitetno živjeti! ”Alati” koje svakodnevno naučih koristiti jesu odgovornost i zahvalnost. To dvoje jedno bez drugoga ne idu. Ne možete biti istinski zahvalni i svjesni lekcija koje su prošle i koje će doći, ukoliko ne poradite na vlastitoj odgovornosti. Ne možete mi reći da cijenite život i ljude oko sebe, a vaše ponašanje govori drukčije.
Ne možete zanemarivati određene aspekte života, ne možete krivicu za neke događaje pripisivati sudbini ili greškama drugih. Da biste živjeli ono što jeste, ono što smatrate da zaslužujete biti, najprije se morate spustiti s oblaka i probuditi!
Ne događa se dobar život onima koji se nisu probudili i vraški se potrudili iskoristiti svoj maksimum. Premda većini ljudi na prvu ne djeluje tako, premda će ih velika većina automatski osuđivati i svrstati u koš onih rođenih sa zlatnom žlicom u ustima. Nije nužno tako.
Postoje mnogi primjeri ljudi koji su imali isto što vi i ja. Ništa više, možda i puno manje nego li mi. I uspjeli su iskoristiti ono najbolje od života i sebe, te su postigli ono u čemu danas zasluženo uživaju. I ne bi to postigli da su ostali sjediti na oblaku sreće, čekajući da zahvalnost odradi svoje.
Uzeli su stvar u svoje ruke i preuzeli kompletnu odgovornost za ono što govore, čine i vjeruju. Mijenjali su sebe, kako bi utjecali na svoju budućnost i kreirali ono lijepo. Kroz nevolje i probleme se nisu provlačili prepisujući od drugih kao u školi, niti očekivali da će im netko drugi pomesti ispred njihova praga i otvoriti im put.
Naučili su vrlo često na svojoj koži što znači boriti se svakodnevno, kontra sebe i kontra poretka. I bili su doista zahvalni za svaku lekciju koju su kroz bol naučili, jer su koračali svjesno, otvorenih očiju i srca, vjerovali su da će im ta prisutnost uz zahvalnost i disciplinu donijeti željeno.
Nisu se neodgovorno ponašali prema sebi i drugima, i kad su u momentima posrnuli, naučili su vratiti se na pravi put, bez prevelike buke i hvalisanja. To je ono bez čega ne može ništa funkcionirati, bez čega energija ne može protjecati.
Da bismo dobili nešto, moramo dati sve što imamo, moramo otkriti svoje maksimume, suočiti se sa strahovima i ne bježati od onoga što smo putem uništili. Shvatiti da nismo savršeni, ali se trudimo biti dovoljno dobri, ispravni, ponizni, velikodušni. I ako se putem ogriješimo, naučit ćemo priznati sebi i drugima neke greške, te počinjeno ispraviti ako možemo.
Putem, naučit ćemo i baratati svojim mislima kao najvećim i najopasnijim oružjem. Shvatit ćemo da one istinski mogu razoriti, ali i istinski i najljepše kreirati ako ih upotrijebimo pametno. Odgovorno ćemo prenositi svoja znanja, iskustva i boli drugima, jer želimo pomoći. I znamo da se sreća krije u dijeljenju, u nesebičnosti.
Ali nikad, nikad nećemo okrenuti glavu od sebe i prestati biti odgovorni za ono što nam se događa. Jer, ono što nam se događa pokazatelj je našeg stanja svijesti, energije, uvjerenja, ljubavi koju nosimo i koju privlačimo.
I kako smo ono privukli, tako možemo naučiti i izbjeći, ako samo dovoljno jako želimo raditi. Nikad nećemo posrnuvši na putu odustati od sebe ili drugih, nikad nećemo više druge kriviti za ono što nam se događa. Jer ono što nam se desilo, ne mora ostaviti neizbrisiv trag na nama, možemo to izmijeniti svojim reakcijama.
Zato, zahvalan uvijek treba biti, ali i prakticirati odgovornost i prisutnost što na koncu donosi mir, radost i otvara nam nova vrata. Jer, prigrlili smo sebe, izmijenili smo mane u vrline, naučili smo ono potrebno, i sad kad imamo puno više nego što smo imali, i dalje shvaćamo svoju odgovornost i ponašamo se s poštovanjem prema svemu i svima.
Ne možete biti zahvalni, a neodgovorni, te očekivati čuda. Čuda su tek slijed lijepih događaja koje smo privukli našim dobrim, zrelim i svjesnim ponašanjem. Dolaze u obliku raznoraznih nagrada za naš trud i volju. A jedno veliko čudo jest upravo odgovornost, jer daje vam priliku da budete kapetan svog života, držite uzde u svojim rukama. I ako skrenete s puta, znate da ne postoji drugi krivac doli vas samih, i da ste jedini koji to možete ispraviti.
Mudro birajte, dobro se ponašajte i ne živite zahvalnost bez odgovornosti prema sebi i životu koji vam je dan.
Marija Lombarović
https://www.facebook.com/Lombarovic/
https://marijalombarovic.wordpress.com/
