Fokus je glavno pogonsko gorivo tvorevina uma. Bitno je primijetiti na što se često fokusiramo i na što često usmjeravamo pažnju. Ukoliko nismo postojano fokusirani i misli nam izmiču nakon kratkog vremena, to je jasan znak da živimo u strahu i da smo fokusirani uglavnom na kemijske reakcije unutar svog tijela. Svaki put kad negativna impresija uđe u podsvjesni um, jer je svjesni nije uspio procesuirati, s njom se zapamti i kemijski sastav tijela koji se dogodio u trenutku emotivnog stresa.
Stoga je važno shvatiti da je lakše suočavati se s emocijama ukoliko razumijemo što su emocije. Sva ta emotivna stanja nisu ništa drugo do kemijske reakcije u tijelu na koje se konstantno fokusiramo. Dakle, emocija = kemijski spoj. Ukoliko je naš svjesni fokus usredotočen uglavnom na kemiju koja dolazi iz podsvjesnog uma, znači da nismo doista svjesni prave realnosti, odnosno, živimo u iluziji.
Podsvjesni um je korijenski uzrok svih tjelesnih posljedica i u njega treba prodrijeti i osvijestiti traume. Na taj ćemo način utjecati direktno na korijenski uzrok, a time i na sve posljedice. Previše se stvari u životu odvija izvan naše kontrole upravo zbog toga što nismo fokusirani na zbivanja unutar podsvjesnog uma već samo na zbivanja u tijelu (kemijske reakcije) jer to lakše prepoznajemo. Zbog toga su nam životi uglavnom neugodni i jedva čekamo da stvari prođu, da se “riješimo” ove ili one situacije. To je dokaz da živimo osjećajući uglavnom patnju. Navikli smo se fokusirati na to što nam podsvjesni um šalje u tijelo, zaboravljajući se pitati zašto.
Ukoliko postavimo sebi pitanje: “Zašto se ja sada ovako osjećam, odakle mi potreba da proizvodim ovako negativne kemikalije?” vrlo ćemo brzo shvatiti kako pridajemo preveliku vrijednost svojim negativnim emocijama i kako je to samo nesvjesna navika koju treba promijeniti. Fokus postoji samo u sadašnjem trenutku, odno sno, kvaliteta fokusa vidljiva je samo sada, o ovom trenu. Možemo se zapitati: “Na što se ja sada fokusiram, na prošlost, sadašnjost ili budućnost?” Čak i kad se fokusiramo na prošlost ili budućnost, to činimo u sadašnjem trenutku i samo ovaj trenutak govori o kvaliteti našeg fokusa. Navikli smo propuštati sadašnji trenutak zahvaljujući lošoj navici fokusa koji iz straha od sadašnjosti bježi u prošlost ili budućnost. Ako i mi tako djelujemo, možemo shvatiti da nam sadašnji moment ne odgovara i zato od njega i bježimo.
Primijetimo kako se osjećamo kad razmišljamo o sadašnjosti, dakle, samo o ovom trenutku u kojem se sada nalazimo. Primijetimo što se to zbiva oko nas i u nama. Pokušajmo odrediti odgovara li nam ovaj trenutak i je li nam sadašnjost privlačna ili ne. Uglavnom ćemo primijetiti da naš um iz raznih razloga odbacuje i opire se sadašnjem momentu. U njemu ne nalazimo ono što želimo i kao rješenje odlazimo u prošlost i budućnost, nadajući se da ćemo tamo naći rješenje i bolju situaciju.
No to je zapravo prijevara, jer prošlost i budućnost ne postoje i nikad neće postojati. Prošlost je prošla i više se ne može vratiti, a budućnost zauvijek ostaje budućnost, jer čak i kad dođe, prestaje biti budućnost i postaje sadašnjost, od koje neumoljivo bježimo. Međutim, naša sadašnjost, dakle, ovaj trenutak sada, jedini je stvarni trenutak, jedino mjesto i vrijeme u kojem mi postojimo. Ukoliko dopustimo našem fokusu da bježi od tog momenta, nikad ne doživljavamo pravu realnost, već onu koja više ne postoji (prošlost) ili onu koja nikad neće ni postojati (budućnost).
To je istovjetno spavanju, odnosno doživljavanju snova. Vrlo često ljudi opisuju doživljaj svog života kao san, upravo iz razloga što nemaju osjećaj kontrole nad svim stvarima koje se nižu jedna za drugom, i zato što je sve prolazno i sve se mijenja, baš kao u našim snovima. Ponekad nismo sigurni sanjamo li ili smo budni, a pitanje je, ima li ikakve razlike? Koja je stvarna razlika između sna koji ste sanjali prije deset godina i stvarnoga događaja koji se zbio tada? Niti jedan od njih ne postoji u sadašnjem trenutku osim u obliku našeg sjećanja, odnosno, naše memorije. Stoga je razumljivo da se tako i osjećamo. Ali taj nedostatak kontrole i prolaznosti može se promijeniti. To nije jedini način na koji možemo doživljavati sebe i svoje postojanje. Na našu veliku radost, Vede nam približavaju proces kojim se doslovno budimo iz stanja u kojem se sada nalazimo.
Kristijan Kolega, samoozdravljenje.com
