“Svatko od nas gubi nešto što mu je dragocjeno. Izgubljene prilike, izgubljene mogućnosti, osjećaji koje nikada ne možemo dobiti natrag. To je dio onoga što znači biti živ.”
Haruki Murakami popularni je suvremeni japanski pisac i prevoditelj. Njegov je otac bio budistički svećenik, a majka kćer veletrgovca iz Osake.
Haruki Murakami među svojom publikom ima status božanstva. Njegovi se romani temeljito analiziraju, o njima se debatira, njegova se simbolika neprestano nastoji protumačiti, a svemu tome, tom mitu koji je nastao oko najslavnijeg japanskog pisca današnjice i jednog od napoznatijih Japanaca u svijetu, pridonosi i sam autor koji balansira na razmeđu izolacije i otvorenosti, jednostavnosti i umjetničke kapricioznosti.
U njegovim romanima i pričama, čitatelji će pronaći i neke od najljepših tekstova na svijetu. Murakami nudi uvid u život, ljubav, znanje i gubitke, često ih istražujući kroz svoje likove.
On možda ne piše uvijek o najsretnijim ljudima, ali oni su jedni od onih najpronicljivijih.
Ovdje su 20 njegovih najpoticajnijih citata o životu, gubitku i svemu između. Oni će vam pružiti toliko potrebnu drugačiju perspektivu, kad god vam to bude potrebno.
1. “Bez obzira što tražite, to neće doći u obliku koji ste očekivali.” — “Kafka na žalu”
2. “Život nije kao voda. Stvari u životu ne moraju teći najkraćim mogućim putem.” — “1Q84”
3. “Čak i ako bismo se mogli vratiti natrag, vjerojatno nikada ne bismo završili tamo gdje smo počeli.” — “1Q84”
4. “Ali, tko može reći što je najbolje? Zato trebate zgrabiti bilo koju priliku za sreću, gdje god ju pronađete i ne brinuti o drugim ljudima previše. Moje iskustvo mi govori da dobijemo ne više od dvije ili tri takve šanse u životu, a ako ih propustimo, žalit ćemo do kraja života.” — “Norveška šuma”
5. “Ono što mi zovemo sadašnjošću oblikovano je pomoću akumulacije prošlosti.” — “1Q84”
6. “Ako čitate samo one knjige koje svi drugi čitaju, možete misliti samo onako kako svi drugi misle.” — “Norveška šuma”
7. “Činjenica možda nije istina, a istina možda nije činjenična.” — “Ljetopis ptice navijalice”
8. “Najvažnija stvar koju smo naučili u školi je činjenica da se najvažnije stvari ne mogu naučiti u školi.” — “O čemu govorim kada govorim o trčanju”
9. “Čak i kule na nebu potrebno je povremeno osvježiti.“ – “Južno od granice, zapadno od sunca”
10. “Istina me ponekad podsjeća na grad zakopan u pijesku. Kako vrijeme prolazi, pijesak se nagomilava, a ponekad biva otpuhan i ono što je ispod otkrije se.” — “Bezbojni Tsukuru Tazaki i njegove godine hodočašća”
11. “Svatko tko se zaljubi traga za nestalim komadom sebe. Dakle, svatko tko je zaljubljen, rastuži se kad razmišlja o svom ljubavniku. To je kao zakoračiti natrag u sobu u kojoj imate lijepe uspomene, one koje niste vidjeli dugo vremena.” — “Kafka na žalu”
12. “Ljudsko srce je poput noćne ptice. Tiho čeka nešto, a kad dođe vrijeme, leti ravno prema tome.” — “Bezbojni Tsukuru Tazaki i njegove godine hodočašća”
13. “Uvijek sam bio gladan ljubavi. Samo jednom sam htio znati kako je osjetiti to – biti hranjen s toliko ljubavi da ne bih mogao podnijeti više. Samo jednom. “ — “Norveška šuma”
14. “Nema pogreške u tome. Led je hladan, ruže su crvene, zaljubljen sam. A ova ljubav će me odnijeti negdje. Tok je previše snažan, nemam izbora. To bi moglo biti posebno mjesto, neko mjesto koje nikad nisam vidio.” — “Moj slatki Sputnik”
15. “Važno je odlučiti u svom srcu da prihvaćaš drugu osobu u potpunosti. Kad to učiniš, to je uvijek prvi put i zadnji. “ — “Slijepa vrba, uspavana žena”
16. “Bol je neizbježna. Patnja je opcija.” — “O čemu govorim kada govorim o trčanju”
17. “Odsutnost borbe ili mržnje ili želje znači da ne postoje ni njihove suprotnosti. Nema radosti, nema zajedništva, nema ljubavi. Samo tamo gdje su razočaranje i depresija i tuga, nastaje sreća; bez očaja gubitka, ne postoji nada.” — “Tvrdo kuhana zemlja čudesa i Kraj svijeta”
18. “Ljudska sjećanja su možda gorivo koje oni troše da ostanu živi.” — “Kad padne mrak”
19. “Zašto ljudi moraju biti tako usamljeni? Koja je svrha svega toga? Milijuni ljudi na ovom svijetu, svi oni žude, u potrazi su za drugima da ih zadovolje, ali se izoliraju. Zašto? Je li Zemlja stavljena ovdje samo da njeguje ljudsku usamljenost?” — “Moj slatki Sputnik”
20. “Svatko od nas gubi nešto što mu je dragocjeno. Izgubljene prilike, izgubljene mogućnosti, osjećaji koje nikada ne možemo dobiti natrag. To je dio onoga što znači biti živ.” — “Kafka na žalu”
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
