Albert Einstein, jedan od najvećih umova svih vremena, znanstvenik i genijalac koji je svojim radom zauvijek zadužio cijeli svijet, bio je poprilično svojeglav učenik
Albert Einstein je počeo pričati tek s 3-4 godine i smatrali su ga nedovoljno inteligentnim, volio bi sanjariti i odlutati mislima tijekom nastave te je bio zaboravljiv pa je često ignorirao svoje školske obaveze. Zbog toga bi ga i danas mnogi nazvali lošim učenikom.
Neki predmeti jednostavno su mu se sviđali više od ostalih pa je njima posvećivao svoju pažnju, dok je druge zanemarivao.
Kada je odrastao i postao roditelj, zastupao je stajalište da djeci treba pružiti slobodu da otkriju što ih zanima. Vlastitu djecu, sinove Hansa Alberta i Eduarda kojeg je zvao Tete, poticao je da razvijaju interese koji nisu vezani uz školu.
Nakon rastave od supruge Mileve, Einstein je ostao živjeti u Berlinu, a njegovi sinovi živjeli su s majkom na relaciji Beč-Zurich.
U pismu koje je 1915. godine poslao tada 11-ogodišnjem Hansu Albertu, savjetuje mu da se drži sviranja klavira i drvodjeljstva koje je mališan volio jer je to za njega “čak bolje i od škole”.
Za razliku od mnogih koji to ni danas ne shvaćaju, Einstein je znao da ne postoje loši učenici. To je samo loš naziv za djecu i mlade koji nisu dobili priliku da razviju svoje specifične interese nego ih se pokušalo ukalupiti u postojeće nastavne programe i propisane aktivnosti.
U nastavku pročitajte pismo u kojem veliki znanstvenik otkriva kako djeca mogu najviše naučiti.
Moj dragi Alberte,
jučer sam primio tvoje pismo i bio sam vrlo sretan zbog toga. Već sam se bojao da mi više uopće nećeš pisati. Kada sam bio u Zurichu, rekao si mi kako ti je čudno kada tamo dođem.
Zbog toga mislim kako bi bilo bolje da se nalazimo na nekom drugom mjestu gdje nas nitko neće ometati.
Bez obzira na sve, molit ću te da svaku godinu provedemo cijeli mjesec zajedno kako bi vidio da imaš oca kojem si drag i koji te voli. Od mene možeš naučiti puno dobroga, nešto što ti drugi ne mogu lako ponuditi.
Ono što sam postigao napornim radom nije samo za strance nego posebno za vas, moje dječake.
Ovih dana završio sam jedan od najljepših radova u svom životu i kada budeš veći pričat ću ti o tome.
Drago mi je čuti da uživaš u sviranju klavira. Prema mom mišljenju, klavir i drvodjelstvo najbolje su stvari za dječaka tvojih godina, čak i bolje od škole.
To su stvari koje mladoj osobi poput tebe sjajno odgovaraju.
Sviraj ono što se tebi sviđa, čak i ako ti profesori ne daju to vježbati. Tako ćeš najviše naučiti, uživajući u tome što radiš do te mjere da ni ne primjećuješ kako je vrijeme prošlo.
Ja sam ponekad toliko zaokupljen poslom da zaboravim na svoj podnevni obrok.
Šaljem poljubac tebi i Teteu,
Tata.
Pozdravi za Mamu.
