Stres i grižnja savjesti, uništeno samopouzdanje i 100 dilema na dan, obojili su današnje roditeljstvo. I sve za dječje dobro. Je li vama to logično?
Koji uslovi i angažman roditelja su sasvim dovoljni da se dijete razvije u zdravu osobu, po profesionalnom iskustvu Snježane Golić, pedagoga su:
Osnova za sreću, koju djeca dobivaju u obitelji:
– Prosječno čist i uredan dom (u kojem uopće nije presudno imaju li svoju sobu i je li sve “pod konac”).
– Redovne obroke, približno u isto vrijeme, od kojih je bar ručak topli obrok + voće svaki dan.
– Vrijeme ustajanja i vrijeme kada se ide u krevet adekvatno uzrastu.
– Puno slobodnog vremena, s kojim vi kao roditelji nemate NIŠTA. Do 5. godine nadgledate, a zatim za to vrijeme IMATE SVOJE slobodno vrijeme i odmarate. Ako je djetetu dosadno, to nije vaš problem. Ukoliko neko dijete, nakon samo nekoliko takvih iskustava, ne uspije naći rješenje za dosadu, ja ću iskidati svoju diplomu, kaže pedagog Golić.
Djeca koja su već “navučena” na internet sadržaje, ne mogu sudjelovati u ovom izazovu jednako kao ostala djeca. Na mojoj skali vrijednosti, to su već djeca s posebnim potrebama na neki način (u smislu da će puno duže i teže od ostale djece pronaći alternativu šarenom, primamljivom svijetu interneta, jer realnost zahtijeva neusporedivo više truda i manje je šarena).
– Roditelji bi morali biti informatički pismeni, kako bi mogli pratiti ono što predstavlja najjači odgojni utjecaj na njihovu djecu – internet sadržaj. Internet koristiti i u svrhu smanjenja jaza među generacijama.
– Roditelji trebaju biti socijalno aktivni i pratiti nove tokove razvoja društva i mladih, kako bi njihova savjetodavna uloga dobila novo ruho, s neprolaznim vrijednostima.
– Roditelji svoje neostvarene ambicije ostvaruju i kasnijim godinama na neki način, dok djeca pronalaze i ispunjavaju svoje ambicije.
– U kući flomastere, bojice, papir, plastelin i kocke uvijek na dostupnom mjestu. Ništa ga/je od toga ne zanima? Pričekajte tri dana s ovim izborom i vidjeti ćete.
– Kada djeca idu vani – biraju između lopte, špekula, obruča, reketa, vijače, lastika ili kreda i to im je sasvim dovoljan izbor. Ne žele to – ne moraju. Vi ste vaše obavili, za dalje niste odgovorni.
Widget not in any sidebars
– Djeci su potrebni odrasli članovi obitelji koji su svjesni da zajednički život podrazumijeva kompromise, ali i da svaki odrasli član mora imati svoj stav.
Kada taj stav brani, dogoditi će se debata. Nakon sukoba argumenata, donosi se odluka i život ide dalje uz istu količinu različitosti među nama, ali i istu količinu ljubavi. Težnja da se svi slažemo i uvijek mislimo isto je umjetna, pa nas to prisilno izjednačavanje može odvesti do depresije. Ako je način neslaganja civiliziran, to je vjetar u leđa djeci da kritički promatraju svijet i bore se za svoje stavove. Bez vrijeđanja i vike, već borbom argumentima.
– Odrasli članovi imaju svoje poslove, hobije, prijatelje i rade pred djecom i bez djece puno stvari koje ih čine sretnim, ne dozvoljavajući djeci da na sreću roditelja budu ljubomorna.
– Djeca imaju svakodnevno vrijeme sa roditeljima, koje nema svoj scenario već je spontano i svaki dan drugačije. Nekada lijepo, nekada dosadno, nekada u raspravi. To je jedino normalno. Imati osmijeh na licu cijeli dan, svaki dan, apsolutno je neprirodno, kao i biti nervozan i “na straži”.
Kada biramo gdje ćemo s djecom (4+) naša odgovornost je da su adekvatno obučena, da nisu na jakom vjetru ili kiši, a što će djeca tamo raditi, nije naš problem. Naše je da im unaprijed kažemo gdje idemo, da li se tamo sjedi, trči, ima li još djece, i da ih naučimo da ponesu od kuće neku adekvatnu zabavu, ali ne da mi biramo i nosimo.
Kada 2-3 puta “umru od dosade”, počet će planirati. Dok se oni “dosađuju” mi ne osjećamo grižnju savjesti jer nisu gladni, žedni, niti im je hladno. Važno je upoznati djecu s vašim i njihovim odgovornostima.
– Djeca idu u vrtić/školu, to vrijeme odrasli ispunjavaju poslovnim obavezama ili osobnim zadovoljstvima i ne misle puno na djecu. Na taj način, djeci će najviše pomoći, jer će se svoje roditeljske uloge uželjeti i zaista sretni doći po svoje mališane. Briga dok im nismo blizu je apsolutno beskorisna i stvara lažni osjećaj da stvari držimo pod kontrolom, a umara nas. Realno, djetetu je isto.
– Ton kojim se obraćate djetetu bi trebao biti prirodan i neizvještačen, a vaše reakcije predvidive. Ne moraju biti savršene, jer naše okruženje je prepuno nesavršenosti. Dovoljno je da reakcije ne budu u skladu s našim promjenama raspoloženja, već da djeci budu predvidive, relativno dosljedne i ujednačene. Nekada ste sretni, nekada ne, nekada ste nervozni i tada im kažite da to nema veze s njima, a da je sastavni dio života svakoga od nas i da će proći. Da su sve emocije normalne i da ih se ne treba bojati.
– Kada se obraćate djeci, prvo osigurajte njihovu pažnju. Oni su mislima često u zemlji Nigdjezemskoj i iako vi govorite peti put istu stvar, oni vas tek taj peti put čuju. Često ne foliraju.
– Kada su djeca bolesna, nemaju snage za vrtić i školu.
– Svakodnevno, djeci treba igra vani.
– Ne pretrpavajte ih organiziranim sadržajima, jer su tada mašta i socijalizacija na “stop”.
– Kada im je rođendan, kupite bombone da ponesu u vrtić/školu. Obične bombone. Ako imate uslove za dodatne vidove proslave – super, a ako ne i ovo će biti dovoljno da ih ne ošteti za budućnost.
– Dijete uvijek mora imati nešto što silno želi i čemu se nada, a nikada neće dobiti. Biti sretan i pored toga, zlatan je zanat.
– Kućna pravila koja su nepromjenljiva.
– Ograničenja koja potječu iz slobode druge djece i ljudi – ja sam jedan od 20, a ne prvi i jedini.
Widget not in any sidebars
– Skoro svakodnevne lekcije: od uloženog truda, moje volje i mene ovisi moj uspjeh. Samo ja sam odgovoran za to.
– Kada ne ispoštujem procedure škole, vrtića, sporta… dobijam i podnosim kritike. To sam sam odlučio/la nepoštujući pravila. Ako mi kritike smetaju, morat ću se ja promijeniti.
– Loše je da djeci uvijek osiguravamo poznato društvo za igralište, ljetovanje, zimovanje… To ozbiljno šteti njihovoj vještini uklapanja i podnošenja nepoznatih situacija i oslabljuje vještine socijalizacije.
– Ako djeca imaju probleme sa starijom, napadnom ili agresivnom djecom pozovite odrasle koji su za djecu odgovorni da reagiraju. Ne ostavljajte ih same u toj priči.
– Pratite napredak u školi i ukoliko uz trud uspjeh izostaje, ne čekajte da se dogodi čudo, posavjetujte se sa stručnjacima.
Poanta ovog spiska je da ponudi okvire, koji su većini roditelja dostižni, a dovoljni da se dijete razvija zdravo. Breme roditeljstva otežano je bespotrebno, a djecu trajno oštećuje.
Kako?
Kada navikneš da si uvijek u idealnim uslovima, poznatom društvu, s puno osmišljenih aktivnosti, puno prava, u svijetu po samo tvojoj mjeri, uvijek uz blagi osmijeh i nježnost veselih roditelja, pregršt mogućnosti gdje je dovoljno da samo pokažeš prstom i tvoje je, gdje tek koja suza stopira svaku negativnu emociju, budućnost neće moći biti ljepša.
Početni standard je previsok i ja ne znam kako će ga neko dijete uspjeti održati.
“Imao, pa nemao” ne zvuči optimistično, a “rastao i napredovao dok rasteš” je želja koju dobivamo od ljudi koji nam misle dobro.
Snježana Golić, pedagog
