Često možemo čuti kako ljubav pa onda i suosjećanje, počinju od nas samih. Prepoznavanjem vlastite ljudskosti, mi se učimo uvidjeti tu ljudskost u drugima. Grleći nesavršene, ranjive dijelove sebe, mi se učimo razumijevanju i uvažavanju tuđih nesavršenosti. To nam omogućava da odbacimo određenu strogost i brzopletost, a prigrlimo toleranciju, blagost, strpljivost. Učimo se dati vremena – neistraženom da postane istraženo, mračnom da se osvijetli, ranjenom da zacijeli. Kultivacijom blagog stava prema sebi, postajemo sposobni ponuditi tu kvalitetu i u odnosima s drugima.
Došli smo i do četvrte, predzadnje postaje temeljnih duhovnih učenja doba Vodenjaka, koja nas podučava:
Promatraj kroz prizmu suosjećanja kako bi ispravno razumio/la vrijeme u kojem živimo./ Understand through compassion or you will misunderstand the times.
(Obzirom da sam fan afirmativnog govora, sama sutra je prevedena u tom obliku.)
Usvajanje mudrosti prve tri sutre nas uvelike približava razumijevanju značenja četvrte sutre, koja predstavlja određenu sinergiju energija njezinih prethodnica. Prepoznavanje uzajamne ljudskosti, promatranje prepreka kao blagoslova te disciplinirana kultivacija unutarnje snage, koja omogućava pravovremeno i ispravno djelovanje, neminovno nas vraćaju srcu i njegovoj bezgraničnoj mudrosti. Srcu, koje govori jezikom ljubavi.
Ljubav predstavlja energiju majke. Mudra majka nas voli bezuvjetno- njezina ljubav ne poznaje granice ni nužnost zadovoljavanja određenih regulativa, kako bi bila primljena. Majci su sva njezina djeca ista. Ona je puna topline, brige i suosjećanja, ali njezinom pristupu ne manjka ni primjerene oštrine, kojoj se okreće kada procijeni da je ista potrebna.
Mudra majka ne govori uvijek ono što želimo čuti, u ime ljubavi – ona nas konfrontira i usmjerava. Ona nam bezuvjetno daje, ali i oduzima. Dostupna i uvijek tu, majka je spremna, i pod cijenu vlastite boli, okrenuti svoja leđa- a sve kako bi nam omogućila dostizanje samostalnosti i usvajanje vrijednih lekcija. Isto čini i Majka Zemlja, koja nas opominje, kako bi preusmjerila naše djelovanje i omogućila kvalitetan život budućim naraštajima.
S tim u vezi, doba Vodenjaka nam je sa sobom donijelo mnoštvo teških situacija: borbi i (oružanih) sukoba, prirodnih katastrofi, unutarnjih i vanjskih previranja. Čovječanstvo se rapidno budi, dok sve veći broj nas pokušava pronaći smisao i snagu, gledajući onkraj zbivanja. Hodanje utabanim, dobro poznatim stazama, jasno je većini- više nije opcija. Naš svijet se drastično mijenja, a od nas se očekuje rapidna prilagodba.
Četvrta sutra nas uči da je jedini ispravan način promatranja navedenoga upravo kroz srce- kroz oči milosti, blagosti, suosjećanja i ljubavi. Srce gleda van dualnosti, ono voli apsolutno i bezuvjetno, nudeći iste kvalitete svima. Ono ne razlikuje žrtve od nasilnika, počinitelje od onih koji trpe posljedice takvih dijela. Ono duboko suosjeća sa svima. Srce ne poznaje polaritete, njegova ljubav cijeli i ujedinjava.
Suosjećanje je čista manifestacija ljubavi. Možemo ga promatrati i kao istinsku brigu za dobrobit svih osjetilnih bića, koja pokreće ponašanja kojima je cilj otkloniti patnju, a donijeti ljubav. Suosjećanje je topla riječ, pomoć i podrška. Ono je zraka svjetlosti koji se širi iz našeg srca ka drugima i cijelom svijetu. Suosjećanje ujedinjuje ono što je bilo razjedinjeno. U naše živote donosi iscjeljenje, pomirujući raskomadane komadiće duše, dovodeći ih u sada i ovdje.
Ono što su nagrizle boli, traume, krivnja, kritike, strahovi i frustracije uslijed neispunjenih očekivanja, se cijeli. Suosjećanje je poput balzama ranjenom srcu. Isto u naš život donosi značajnu promjenu perspektive i preteča je oprostu. Ako razumijemo da u u ovoj dimenziji postojanja svemu ima mjesta, te se učimo poštovanju svega što jest, pomirujemo se sa životom i u tom pomirenju pronalazimo jednu sirovu i autentičnu snagu, koja nas motivira na suvislo djelovanje.
Bože, daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti, hrabrosti da promijenim ono što trebam i mogu promijeniti i mudrosti da razlikujem to dvoje. – Sveti Franjo Asiški
Često možemo čuti kako ljubav pa onda i suosjećanje, počinju od nas samih. Prepoznavanjem vlastite ljudskosti, mi se učimo uvidjeti tu ljudskost u drugima. Grleći nesavršene, ranjive dijelove sebe, mi se učimo razumijevanju i uvažavanju tuđih nesavršenosti. To nam omogućava da odbacimo određenu strogost i brzopletost, a prigrlimo toleranciju, blagost, strpljivost. Učimo se dati vremena – neistraženom da postane istraženo, mračnom da se osvijetli, ranjenom da zacijeli. Kultivacijom blagog stava prema sebi, postajemo sposobni ponuditi tu kvalitetu i u odnosima s drugima.
Znamo li, zaista, da u suštini nema dobrog i lošeg te da svo zlo i sva patnja proizlaze iz iluzije odvojenosti i zaborava našeg iskonskog identiteta, drugačije promatramo svijet koji nas okružuje. Učimo se razumjeti prave motive u pozadini pogrešnih akcija te uviđamo kako su oni koji uzrokuju patnju njome i sami duboko pogođeni. Kada shvatimo da ranjeni viču najglasnije, to nam daje određeni kapacitet da razumijemo njihovu patnju te uočimo kako njihovo ponašanje proizlazi iz iste.
Većina njih, bila je svjedocima nedostatka ljubavi i/ili neadekvatne roditeljske skrbi. Oni drugi, vođeni su nezrelom željom za prevlasti i moći, a sve zbog duboko usađenog osjećaja manje vrijednosti. Trećima izvrnuti pogled na svijet ne omogućava da vide dalje od podjela na “ja- “ti” i “mi”- “oni”, pa vlastitu radost i ispunjenje traže zgrćući materijalne vrijednosti, a sve na uštrb opće dobrobiti drugih.
U pozadini ovakvih i sličnih akcija uglavnom se nalaze strah i neznanje. Iza maske bijesa, ljutnje, krivnje i zavisti, krije se naša duboka potreba za ljubavlju i sjedinjenjem. Ova spoznaja briše našu ljutnju i zamjeranje, a u naša srca donosi ljubav- oprost i suosjećanje.
Upravo one najogorčenije, najokrutnije ljude najčešće je jako povrijedio netko za čijom su ljubavlju najviše žudili. Upravo njima, naša ljubav i suosjećanje su potrebni najviše. Pokušajmo ih zamisliti kao nevine, bezgrešne bebe. Prepoznajmo u njima, u svakome od nas, onaj neokaljani, čisti, svijetli dio nas- koji je uvijek ovdje, pa čak i kada je naizgled prekriven gustim oblacima prašine. Onima koji na pogrešne načine tragaju za osjećajem ljubavi, prihvaćenosti, pripadanja i blagostanja, istinsku promjenu može donijeti samo naša ljubav. Naše navijanje.
Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine. – Isus
Možemo li osvijestiti kako je svatko od nas najbolji što u datom trenutku može biti i uvidjeti da je je ono što nam (ne)daje primarno odraz njega samoga?
Ovaj svijet je mnogo više od pozornice na kojoj se nasumično smjenjuju tragedije i komedije, a mi smo mnogo više od žrtvi, koje su, nekom nepravdom, uvučene u (nečije) bolne, nerazumljive, pa čak i okrutne igre. Sve ono što smo primili i čemu smo svjedočili, uključujući i one najmučnije životne situacije, nisu ništa drugo doli blagoslovi po putu i vrijedne prilike za (ponovno) sustvaranje vlastite sudbine.
Ljubav je suština svega što jest, ona je gradivno tkivo cijelog svemira. U tom smislu, u Svemiru satkanom od ljubavi, ništa ne može biti suštinski pogrešno ili manje vrijedno. Sve što vidimo jest samo gola ekspresija mogućnosti- jedna od manifestacija svetog, neispoljenog potencijala. Ako razumijemo da se sve događa sa svrhom i smislom te uspijevamo u svemu prepoznati blagoslov, a ne prokletstvo, približavamo se dubljem razumijevanju nedualne prirode postojanja.
Uspijemo li prodrijeti u ovu mudrost, vjerojatnije je da ćemo naučiti kako je to zaista voljeti. Ljubav vidi sve ono što jest i dozvoljava mu da bude, bez osude. Ona otklanja frustraciju i ljutnju, transformirajući ih u prihvaćanje. Ona donosi balans u disbalans i zdravlje, u bolest. Pa ipak, ljubav nikada ne idealizira, ona samo osvjetljava kroz prihvaćanje i odavanje poštovanja svemu onome što jest.
Osoba koja zna kako istinski voljeti ne popravlja radi vlastite boli i želje za otklanjanjem iste, radi želje za dokazivanjem vlastite nadmoći ili želje za pohvalom – ona djeluje suosjećajno, jer ni ne zna drugačije. Put suosjećanja čini joj se jedinim prirodnim. Ona jednostavno dozvoljava Svemiru da se kroz nju iskazuje.
Možemo li, dragi moji čitatelji, oprostiti onima koji su nas povrijedili?
Možemo li ponuditi ljubav i suosjećanje svojim roditeljima, (bivšim) partnerima, prijateljima i poznanicima?
Možemo li pronaći snage da suosjećamo i s počiniteljima onih najtežih (ne)djela?
Možemo li, zaista, prihvatiti da su svi oni, baš kao i mi, činili najbolje što su mogli i znali?
Četvrta sutra nam postavlja upravo ova i slična pitanja.
Uspijemo li oprostiti, naše srce će zacijeliti. Sva gorčina će nestati, a našim bićem će strujati slatki nektar ljubavi. Ista će u našu svakodnevicu na velika vrata donijeti duboku zahvalnost- za baš sve ustupljene prilike i lekcije.
Ljubav je onaj dijamant za kojim svi mi tragamo. Dijamant je to, koji je često prekriven smećem ovoga svijeta. U ime ljubavi, pod utjecajem tamnih naočala zaborava, neznanja i ignorancije, prečesto mislimo, doživljavamo i činimo sve ono što ljubav nije. Vraćajući se mudrosti srca, (ponovno) se učimo govoriti njezinim jezikom.
Prepoznajemo sebe kao jedno od sedam milijardi ljudskih bića na ovoj planeti. Izjednačavajući sa svima, uočavamo našu zajedničku ljudskost- uzajamnost i povezanost. Suosjećajući s tuđom boli i radujući se tuđoj sreći, mi ulijevamo ljubav u energetsko polje zemlje i tako šaljemo iscjeljenje gdje god je potrebno.
Istinska briga za dobrobit svih ljudskih bića je iduća stepenica evolucije našeg čovječanstva. Ona je karakteristika novog čovjeka, koji predstavlja svetu sinergiju neba i zemlje.
Za afirmiranje mudrosti koje leže u pozadini ove sutre te jačanje i održavanje energije ljubavi u nama, dana nam je sljedeća mantra:
Rakhay rakhanhaar aap ubaariun
Gur kee pairee paa-eh kaaj savaariun
Hoaa aap dayaal manho na visaariun
Saadh janaa kai sung bhavjal taariun
Saakat nindak dusht khin maa-eh bidaariun
Tis saahib kee tayk naanak manai maa-eh
Jis simrat sukh ho-eh sagalay dookh jaa-eh.
Ova mantra poznata je i kao mantra koja nam daje apsolutnu zaštitu. Njezin grubi prijevod glasi:
Thou who savest, save us all and take us across / Spasitelju, spasi nas i povedi nas u drugi svijet
Uplifting and giving us the excellence. / Ti, koji nas uzdižeš i nudiš nam savršenstvo
You gave us the touch of the lotus feet of the Guru / Dao si nam mogućnost da dotaknemo znanje Gurua
And all our jobs are done./ I tako blagoslovio naše djelovanje
You have become merciful, kind, and compassionate; / Tebe, koji si milosrdan i suosjećajan
And so our mind does not forget Thee./ Naš um neće nikada zaboravljati
In the company of the holy ones / U društvu svetaca
You take us from misfortune and calamities, scandals, and disrepute./ Vodiš nas daleko od nesreće, nevolja i skandala
Godless, slanderous enemies— / Bezbožne, okrutne neprijatelje
You finish them in timelessness. / Uništavaš
That great lord is my anchor. / Bože, ti si moje sidro
Nanak, keep firm in your mind. /Nanak, ostani zauvijek u mom umu
By meditating and repeating His Name, / Meditirajući na tvoje ime
All happiness comes and all sorrows and pain go away./ U moj život dolazi radost, a nestaju sva patnja i bol.
(Prijevod preuzet s 3HO International, www.3ho.com; pristupljeno 18. veljače 2023.)
Kao alternativu ovoj kompleksnoj mantri, možete isprobati i ovu, lako pamtljivu mantru:
Ra Ma
Da Sa
Sa Say
So Hung.
Grubo značenje ove mantre jest:
“Sun, Moon, Earth, Infinity: All that is in infinity, I am Thee.” Ona, dakle, zaziva sunce, mjesec, zemlju i Beskraj- sve stvoreno i nestvoreno i govori “Ja sam sve ono što jest.”
Ova mantra je u moje srce vratila ljubav na velika vrata, a rado i često ju koristim kako bih se otvorila energiji ljubavi te tako potaknula iscjeljenje- sebe, drugih, cijeloga svijeta.
Toplo Vas pozdravljam do idućeg tjedna, u kojemu se bavimo značenjem pete duhovne sutre doba Vodenjaka.
Neka bude ljubav!
Ana Matorić/zagrljaj-cjelovitosti.com
