“Budite kao baklja na nebu, zračeći ljubav i svjetlost. Zamislite tisuću takvih baklji na nebu, poput sjajnih zvijezda u dalekim galaksijama koje možete vidjeti za vedre noći. Vi imate u sebi istu snagu da zračite ljubav i svjetlo i trebali biste sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro pa do trenutka kad idete spavati.”
Erich Seligmann Fromm (23.3.1900. – 18.3.1980.) bio je njemačko-američki psiholog, psihoanalitičar, sociolog, humanistički filozof i demokratski socijalist. Bio je njemački Židov koji je pobjegao od nacističkog režima i nastanio se u Sjedinjenim Državama. Bio je jedan od osnivača Instituta za psihijatriju, psihoanalizu i psihologiju William Alanson White u New Yorku i bio je povezan s Frankfurtskom školom kritičke teorije.
Bio je poznat po tome što je razvio koncept da je sloboda temelj ljudske prirode i po tome što je osporavao teorije Sigmunda Freuda. Tijekom svog života, Fromm je održao karijeru koja je uključivala brojne nastavne pozicije uz objavljivanje niza knjiga i vođenje vlastite kliničke prakse. U svojim se djelima zalaže za humanistički svjetonazor, za prevlast modusa bivanja nad modusom imanja.
1. Infantilna ljubav prati načelo: Volim te jer me voliš; zrela ljubav prati načelo: voljen sam jer te volim; nezrela ljubav kaže: volim te, jer mi trebaš, zrela ljubav kaže: trebaš mi, jer te volim.
2. Ne moramo nikome davati objašnjenja ili polagati račune sve dok naši postupci ne uzrokuju bol ili štetu drugima. Koliko je samo života uništeno tom potrebom za “objašnjavanjem”, što obično znači biti “shvaćen”, odnosno opravdan. Neka sude po tvojim postupcima, a po njima – o tvojim pravim namjerama, ali znaj da slobodan čovjek mora nešto objasniti samo sebi – svom umu i svijesti – i onoj nekolicini koji imaju pravo tražiti objašnjenje.
3. Većina ljudi je sigurna da ljubav ovisi o objektu, a ne o vlastitoj sposobnosti voljenja. Čak su uvjereni da, budući da ne vole nikoga osim “voljene” osobe, to dokazuje snagu njihove ljubavi. Tu se očituje zabluda – usmjerenost na objekt. To je slično stanju osobe koja želi slikati, ali umjesto da nauči slikati, inzistira na tome da jednostavno mora pronaći dostojnu temu: kad se to dogodi, slikat će lijepo, a to će se dogoditi samo od sebe. Ali ako stvarno volim neku osobu, volim sve ljude, volim svijet, volim život. Ako mogu nekome reći “Volim te”, trebao bih moći reći “Volim sve na tebi”, “Volim cijeli svijet zbog tebe, volim sebe u tebi.”
4. Čovjekov cilj je biti sam, a uvjet za postizanje tog cilja je biti osoba za sebe. Ne samoodricanje, ne sebičnost, nego samoljublje; ne odbacivanje pojedinca, već afirmacija vlastitog ljudskog ja: to su istinske najviše vrijednosti humanističke etike.
5. Koliko god je važno izbjegavati prazne priče, jednako je važno izbjegavati loše društvo. Pod “lošim društvom” ne mislim samo na pokvarene ljude; njihovo društvo treba izbjegavati jer je njihov utjecaj opresivan i štetan. Mislim i na društvo “zombija” čija je duša mrtva, iako je tijelo živo; ljudi praznih misli i riječi, ljudi koji ne govore, nego brbljaju, ne misle, već iznose uobičajena mišljenja.
6. Glavni životni zadatak čovjeka je dati sebi život, postati ono što potencijalno jest. Najvažniji plod njegova truda je njegova osobnost.
7. Ljubav prema bespomoćnom, ljubav prema siromašnom i strancu, početak su bratske ljubavi.
8. Za čovjeka je sve važno, osim vlastitog života i umijeća življenja. On postoji zbog svega, samo ne zbog sebe.
9. Osjetljiva osoba nije u stanju odoljeti dubokoj tuzi zbog neizbježnih životnih tragedija. I radost i tuga su neizbježni doživljaji osjetljive, životom pune osobe.
10. Nesretna sudbina mnogih ljudi posljedica je izbora koji nisu napravili. Niti su živi ni mrtvi. Život se ispostavlja kao teret, neprocjenjivo zanimanje, a djela samo kao zaštita od muka postojanja u kraljevstvu sjena.
11. Koncept “biti živ” nije statičan koncept, već dinamičan. Postojanje je isto što i otkrivanje specifičnih moći organizma. Aktualizacija potencijalnih sila je urođeno svojstvo svih organizama. Stoga, otkrivanje ljudskog potencijala prema zakonima njegove prirode treba smatrati ciljem ljudskog života.
12. Simpatija i iskustvo pretpostavljaju da ja u sebi iskusim ono što je iskusila druga osoba, i stoga smo u tom iskustvu on i ja jedno. Sva spoznaja o drugoj osobi vrijedi u onoj mjeri u kojoj se temelji na mom iskustvu onoga što ona doživljava.
13. Siguran sam da nitko ne može “spasiti” svog bližnjeg birajući umjesto njega. Jedino kako jedna osoba može pomoći drugoj je da joj otkrije istinito i s ljubavlju, ali bez sentimentalnosti i iluzija, postojanje alternative.
14. Život pred osobu postavlja paradoksalan zadatak: s jedne strane, spoznati svoju individualnost, a s druge strane, nadići je i doći do iskustva univerzalnosti. Samo sveobuhvatnim razvojem osoba se može uzdići iznad sebe.
15. Ako osoba može živjeti ne pod prisilom, ne automatski, već spontano, tada se ostvaruje kao aktivna kreativna osoba i shvaća da život ima samo jedan smisao – sam život.
16. Nesebična opsjednutost jedno drugim nije dokaz snage ljubavi, već samo dokaz neizmjernosti usamljenosti koja joj je prethodila.
17. Ako osoba doživljava ljubav na principu posjedovanja, to znači da objektu svoje “ljubavi” nastoji oduzeti slobodu i držati ga pod kontrolom. Takva ljubav ne daje život, nego ga potiskuje, uništava, davi, ubija.
18. Ako volim, stalo mi je, odnosno aktivno sudjelujem u razvoju i sreći druge osobe, nisam promatrač.
19. Karakter djeteta je kopija karaktera roditelja, razvija se kao odgovor na njihov karakter.
20. Ako je osoba u stanju u potpunosti voljeti, tada voli sebe; ako je sposoban voljeti samo druge, ne može uopće voljeti.
21. Općenito je prihvaćeno da je zaljubljenost već vrhunac ljubavi, dok je zapravo početak i samo mogućnost pronalaska ljubavi. Opće je prihvaćeno da je to rezultat misteriozne privlačnosti dvoje ljudi, događaj koji se događa sam od sebe. Da, samoća i seksualne želje čine zaljubljivanje lakom stvari, i tu nema ničeg tajanstvenog, ali ovo je ona vrsta uspjeha koja nestaje jednako brzo kao što je i došla. Čovjek se ne voli slučajno; vaša vlastita sposobnost da volite uzrokuje ljubav, baš kao što interes čini osobu zanimljivom.
22. Osoba koja ne može stvarati želi uništavati.
23. Začudo, sposobnost da budete sami je uvjet za sposobnost da volite.
24. Nema drugog smisla u životu osim onoga što mu čovjek daje, otkrivajući svoju snagu, živeći plodonosno.
25. U voljenoj osobi trebaš pronaći sebe, a ne izgubiti se u njoj.
26. Kad bi stvari mogle govoriti, onda na pitanje “Tko si ti?” pisaći stroj bi odgovorio: “Ja sam pisaći stroj”, automobil bi rekao: “Ja sam auto”, ili preciznije: ja sam Ford ili Buick ili Cadillac. Ako pitate osobu tko je on, on će odgovoriti: “Ja sam proizvođač”, “Ja sam zaposlenik”, “Ja sam liječnik”, ili “Ja sam oženjen čovjek”, ili “Ja sam otac dvoje djece”, a njegov odgovor će značiti gotovo isto kao što bi značio odgovor na ono što bi rekle stvari.
27. Ako drugi ljudi ne razumiju naše ponašanje – pa što? Njihova želja da radimo samo kako oni razumiju je pokušaj da nam diktiraju. Ako to znači biti “asocijalan” ili “iracionalan” u njihovim očima, neka bude tako. Najviše ih vrijeđa naša sloboda i naša hrabrost da budemo ono što jesmo.
28. Naš moralni problem je čovjekova ravnodušnost prema sebi.
29. Čovjek je središte i svrha svog života. Razvoj vlastite osobnosti, ostvarenje svih unutarnjih potencijala je najviši cilj, koji se jednostavno ne može promijeniti ili ovisi o drugim navodno najvišim ciljevima.
30. Kreativnost uvijek zahtjeva odricanje od sigurnosti.
31. Osoba koja se nije potpuno otuđila, koja je ostala osjetljiva i sposobna da osjeća, koja nije izgubila osjećaj dostojanstva, koja još nije „na prodaju“, koja još može patiti nad patnjom drugih… – ukratko, osoba koja je ostala ličnost, a nije postala stvar – ne može, a da se ne osjeća usamljeno, nemoćno, izolirano u današnjem društvu.
32. Suvremeni čovjek misli da gubi vrijeme kada stvari ne radi brzo. Ipak, on ne zna što da radi s vremenom koje dobije – osim da ga ubije.
33. Nije bogat onaj tko ima puno, već onaj tko je u stanju pružiti mnogo.
34. Jedino čovjek koji ima vjeru u sebe može biti vjeran drugima.
35. Mi smo ono što smo sami inspirirali i ono što su nam drugi sugerirali.
36. Nesretna sudbina mnogih ljudi posljedica je izbora koji nisu napravili.
37. Je li ljubav umjetnost? Tada zahtijeva znanje i napor!
38. Koliko zaručenih ili tek vjenčanih parova sanja o blaženstvu svoje ljubavi koja će im se dogoditi u budućnosti, premda se upravo u ovom trenutku počinju dosađivati. Ovo je u skladu s općim stavom karakterističnim za modernog čovjeka. On živi u prošlosti ili budućnosti, ali ne u sadašnjosti.
39. Ljubav je aktivna briga za život i razvitak osobe koju volimo.
40. Čovjek je onoliko živ koliko je produktivan.
41. Ljubav je umijeće; dobro naučiti ovo umijeće najvažnija je stvar na svijetu.
42. Ljubav nije primarno odnos prema određenoj osobi; to je stav, orijentacija bića prema svijetu kao cjelini, ne prema jednom objektu ljubavi.
43. Ljubav nije rezultat seksualnog zadovoljenja, već je seksualno zadovoljenje rezultat ljubavi.
44. Sreća nije nekakav Božji dar, već postignuće koje čovjek postiže svojom unutarnjom plodnošću.
45. Ljubav, tj. ostajanje u ljubavi, a ne zaljubljenost, je svjestan i odlučan čin volje, umijeće, koje moramo savladati kao svako drugo umijeće, kao umijeće drvodjelstva ili umijeće glazbe. I zahtjeva brigu, odgovornost, respekt i znanje.
46. Nesretna sudbina mnogih ljudi rezultat je njihovog izbora. Nisu ni živi ni mrtvi. Život se ispostavlja teretom, neprocjenjivom okupacijom, a djela su samo sredstvo zaštite od boli u kraljevstvu sjena.
47. Možda ne postoji fenomen koji obuhvaća toliko destruktivnih osjećaja kao što je to moralna ozlojeđenost, a koji dopušta zavidnost i mržnju te ih ispoljava pod krinkom vrline.
48. Sposobnost objektivnog mišljenja je razum; emocionalni stav iza razuma je stav poniznosti. Biti objektivan, koristiti se razumom, moguće je samo ako ste postigli stav poniznosti, ako ste izašli iz snova o sveznanju i svemoći koje ste imali kao dijete. Budući da ljubav ovisi o relativnoj odsutnosti narcizma, ljubav zahtijeva razvoj poniznosti, objektivnosti i razuma.
49. Imati vjeru zahtijeva hrabrost, sposobnost preuzimanja rizika, spremnost čak i na prihvaćanje boli i razočaranja. Tko god inzistira na sigurnosti kao primarnom uvjetom života, ne može imati vjere; tko god se zatvori u sustav obrane, gdje su mu udaljenost i posjed sredstvo sigurnosti, čini sebe zatvorenikom. Da biste bili voljeni i da biste voljeli, potrebna je hrabrost, hrabrost da se određene vrijednosti procijene kao krajnje važne – i da se skoči i stavi sve na te vrijednosti.
50. Prava suprotnost je ona između čovjeka vezanog za ego, čija je egzistencija strukturirana po principu posjedovanja, i slobodnog čovjeka, koji je prevladao svoju egocentričnost.
51. Zaboravljamo da, iako se svaka od sloboda koje smo osvojili mora braniti s najvećom snagom, problem slobode nije samo kvantitativni, već i kvalitativni; da ne samo da moramo sačuvati i povećati tradicionalnu slobodu, već da moramo steći novu vrstu slobode, onu koja nam omogućuje da ostvarimo vlastito individualno ja; imati vjere u sebe i u život.
52. Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi.
53. Paradoksalno, sposobnost da se bude sam, uvjet je da se bude sposoban voljeti.
54. Poticaj svake psihologije: upoznaj samoga sebe.
55. Za većinu ljudi danas, pojam ljubavi podrazumijeva da vas netko voli, a ne da ste vi sposobni voljeti.
56. Ljubav je paradoks u kojem su dvoje ljudi jedno, a ipak ostaju dvoje.
57. Ljudi se međusobno odnose kao roba, razlika među njima postaje razlika u cijeni.
58. Čestitost jednostavno znači nenarušavanje nečijeg identiteta.
59. Žudnja za moći nema korijen u snazi, nego u slabosti.
60. Većina ljudi umre prije nego što su se u potpunosti rodili. Kreativnost znači roditi se prije smrti.
61. Ljubav je jedini zadovoljavajući odgovor na problem ljudske egzistencije.
62. Nijedan zločin što ga čovjek čini za svoju slobodu ne može biti tako velik, kao zločin onih koji mu slobodu uskraćuju.
63. Samo je osoba koja ima vjere u sebe u stanju biti vjerna drugima.
64. Sebične osobe nisu sposobne voljeti druge, ali isto tako nisu sposobne ni voljeti sebe same.
65. Ljubav nije prirodna, već zahtijeva disciplinu, koncentraciju, strpljenje, vjeru i poraz narcizma. To nije osjećaj, to je praksa.
66. Što je više impuls ka životu frustriran, to je jači impuls ka uništenju; što se život više ostvaruje, to je manja razorna sila. Razornost je rezultat života koji se nije živio.
67. Potraga za narcističkim zadovoljstvom proizlazi iz potrebe da se kompenzira materijalno i kulturno siromaštvo.
68. Čovjek ne može biti potpuno osjetljiv na svijet, a da nije često tužan.
69. Osnovna alternativa za ljudsko biće je izbor između života i smrti, između kreativnosti i destruktivnog nasilja, između stvarnosti i iluzija, između objektivnosti i netolerancije, između bratstva i neovisnosti i dominacije i podložnosti.
70. Ako sam ono što imam i ako izgubim ono što imam, tko sam onda?
71. Živimo u svijetu stvari i naš jedini odnos s njima je da ih znamo manipulirati ili konzumirati.
72. Ljubav je obično povoljna razmjena između dvoje ljudi koji izvuku najviše iz onoga što mogu očekivati, uzimajući u obzir njihovu vrijednost na tržištu osobnosti.
73. U devetnaestom stoljeću problem je bio u tome što je Bog umro. U dvadesetom stoljeću problem je u tome što je ljudsko biće umrlo.
74. Zdrav razum je jednostavno ono što se nalazi u okviru konvencionalnog mišljenja.
75. Tko bi mogao reći da sretan trenutak ljubavi ili radost disanja ili hodanja tijekom sunčanog jutra i miris svježeg zraka ne zaslužuju sav napor i patnju svojstvenu životu.
76. Pohlepa je jama bez dna koja iscrpljuje osobu u vječnom naporu da zadovolji potrebu, a da pritom ne postigne zadovoljstvo.
77. Ljubav je jedini zdrav i zadovoljavajući odgovor na problem ljudskog postojanja.
78. Ljudsko biće je jedina životinja čije je postojanje problem koji treba riješiti.
79. Svi mi sanjamo; ne razumijemo naše snove, a ipak se ponašamo kao da se ništa čudno ne događa u našim uspavanim umovima, čudno barem u odnosu na ono što naši umovi rade logično i odlučno kad smo budni.
80. Opasnost prošlosti bila je da ljudi postanu robovi. Opasnost budućnosti je da bi ti ljudi mogli postati roboti.
81. Čežnja znači biti spreman u svako doba za ono što se još nije rodilo i istovremeno ne očajavati ako u našem životu nema rođenja.
82. Čovjek uvijek umire prije nego se potpuno rađa.
83. Gotovo da nema aktivnosti, koja započinje s tolikim nadama i očekivanjima, a ipak, da ne uspije tako redovito, kao ljubav.
84. Što jedna osoba daje drugoj? Ona daje sebe, najdragocjenije što ima, daje život. To ne znači da žrtvuje svoj život za drugoga, nego mu daje ono što je živo u njemu; daje svoju radost, svoj interes, svoje razumijevanje, svoje znanje, svoj humor, svoju tugu, sve izraze i manifestacije onoga što je živo u njemu.
85. Kritično i radikalno razmišljanje donijet će plodove samo ako je pomiješano s najdragocjenijom kvalitetom koju čovjek posjeduje: ljubavi prema životu.
86. Voljeti znači predati se bez jamstva, potpuno se predati u nadi da će naša ljubav proizvesti ljubav u ljubljenoj osobi. Ljubav je čin vjere, a onaj tko ima malo vjere ima i malo ljubavi.
87. Majčina ljubav je mir. Ne mora se steći, ne mora biti zaslužena.
88. Posjedovanje vjere zahtijeva hrabrost, sposobnost preuzimanja rizika, spremnost da se prihvati bol i razočaranje. Tko inzistira na sigurnosti i zaštiti kao primarnim uvjetima života, ne može imati vjeru; koji se zaključava u obrambeni sustav, gdje su udaljenost i posjedovanje sredstva za sigurnost, on postaje zatvorenik.
89. Davanje je krajnji izraz snage. U samom činu davanja doživljavam svoju snagu, svoje bogatstvo, svoju moć.
90. Samo osoba koja ima vjeru u sebe može imati vjeru u druge.
91. Budite kao baklja na nebu, zračeći ljubav i svjetlost. Zamislite tisuću takvih baklji na nebu, poput sjajnih zvijezda u dalekim galaksijama koje možete vidjeti za vedre noći. Vi imate u sebi istu snagu da zračite ljubav i svjetlo i trebali biste sjajiti poput zvijezde, od trenutka kad se probudite ujutro, pa do trenutka kad idete spavati.
92. Neograničeno zadovoljenje svih želja ne vodi dobrobiti ni sreći pa čak ni maksimumu zadovoljstva. Sve dok svatko želi imati što više, moraju postojati klase, mora biti klasnog rata. Pohlepa i mir uzajamno se isključuju.
93. Ono što ljudi nazivaju ljubavlju obično je zloupotreba riječi da bi se sakrila stvarnost njihovog nevoljenja. Još uvijek ostaje sasvim otvoreno pitanje koliko roditelji vole svoju djecu. Isto se može reći i za brak. Bez obzira jeli temeljen na ljubavi ili na društvenoj konvenciji i običajima, izgleda da su izuzetak supružnici koji se istinski vole.
94. Ljudi koji govore o svom zdravlju čine to s osjećajem vlasništva spominjući svoju bolest, svoje operacije, svoja liječenja, svoje dijete, svoje lijekove. Oni zdravlje i bolest nedvojbeno smatraju svojim vlasništvom.
95. Trebali bismo biti slobodni od vlastitih stvari i vlastitih djela. To ne znači da ne bismo smjeli ništa imati ni ništa činiti, to znači da ne bismo smjeli biti vezani, sputani, stavljeni u lance onime što posjedujemo i onim što imamo.
96. Ljudi su toliko sebično zaokupljeni svojim privatnim stvarima da poklanjaju malo pažnje svemu onome što nadilazi njihovu osobnu razinu.
97. Prirodni resursi imaju svojih granica, te na kraju mogu biti iscrpljeni i priroda će se boriti protiv ljudske grabežljivosti.
98. Paralelno s jačanjem moći čovjek postaje sve siromašniji. Potrebno je prodrmati našu savjest i uvidjeti da postajemo to neljudskiji što više postajemo nadljudi.
99. Pojam neograničenog užitka tvori čudno proturječje s idejom discipliniranog rada. Bjesomučni rad doveo bi ljude do pravog ludila, jednako kao i potpuno ljenčarenje. Beskrajno mnoštvo tekućih traka i hipokratske rutine s jedne strane, te televizija, automobil i seks s druge, omogućuje kombinaciju proturječja.
100. Inherentni stav potrošačkom mentalitetu je proždiranje cijelog svijeta. Potrošač je vječno dojenče koje plače za svojom bočicom. To je vidljivo u patološkim pojavama kao što su alkoholizam i uživanje droga. Trošenje ima dvosmislene osobine i ono ublažava zabrinutost, jer ono što imamo ne može nam biti oduzeto; ali ono također zahtijeva sve veće i veće trošenje, jer nas prijašnja potrošnja uskoro prestaje zadovoljavati.
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
