Antropocen, kako su znanstvenici nazvali epohu u kojoj živimo, doba je čovjekovog ogromnog utjecaja na biosferu, ali se po malo čemu razlikuje od ranijih doba. Ipak, jedna razlika je očigledna: ovo je doba usamljenosti.
Kada je Thomas Hobbes tvrdio da u prirodnom stanju, prije nego što je čovječanstvo iznjedrilo autoritete koji će ga kontrolirati, vlada “rat svih protiv svih”, nije mogao više pogriješiti.
Oduvijek smo društvena bića koja u potpunosti ovise jedna o drugma. Naši preci nijednu noć nisu mogli preživjeti jedni bez drugih. Mi smo oblikovani i to u većoj mjeri od bilo koje druge vrste, kontaktom s drugima.
Doba u koje ulazimo, u kojem postojimo potpuno neovisno jedni od drugih, drugačije je od svih ostalih.
Prije tri mjeseca objavljena je vijest da je usamljenost postala epidemija među mladim ljudima. Nedavno je isto rečeno za starije.
Ebola nikad neće ubiti toliko ljudi kao ova opaka “bolest”. Društvena izolacija može dovesti do prerane smrti, koliko i pušenje 15 cigareta dnevno, a istraživanja pokazuju da je usamljenost dva puta smrtonosnija od gojaznosti.
Demencija, visok krvni tlak, alkoholizam i nesreće postaju učestaliji kada se prekine komunikacija među ljudima. Sami ne možemo.
Točno je da su se tvornice zatvorile, da ljudi češće putuju automobilima nego autobusima, da više gledaju You tube nego što odlaze u kino, ali te promjene ne uspijevaju objasniti brzinu urušavanja modernog društva.
Ove strukturne promjene prati ideologija koja se protivi životu i koja potiče i slavi našu izoliranost od društva. Rat svih protiv svih – kompetitivnost i individualizam – postao je religija modernog doba, koju opravdava mitologija o usamljenim rendžerima, samoizgrađenim ljudima, samostalnim poduzetnicima…
Za najdruštvenija od svih stvorenja, koja ne mogu preživjeti bez ljubavi, društvo više ne igra nikakvu ulogu – samo herojski individualizam. Važno je samo pobijediti, a ostalo je kolateralna šteta.
Djeca u Britaniji više ne žele biti vozači autobusa ili medicinske sestre – više od petine reklo je da samo “žele biti bogati”. Bogatstvo i slava su jedine ambicije za čak 40 posto ispitanih.
I jezik se mijenja u skladu s tim. Najuvredljvija riječ postala je “gubitnik”. Više ne govorimo o ljudima, nego o individuama.
Jedan od tragičnih ishoda usamljenosti je to što se ljudi okreću televiziji, kao utjesi. Čak dvije petine starijih ljudi smatra TV svojim najčešćim društvom.
Ovo samoliječenje pogoršava simptome bolesti.
Istraživanje ekonomista Univerziteta u Milanu pokazalo je da televizija potiče natjecateljski duh i paradoks visokog dohotka: naime, to što nacionalni dohodak raste ne znači da raste i sreća stanovništva.
Znanstvenici su otkrili da su osobe koje često gledaju TV manje zadovoljne svojim prihodima, od onih koji ga gledaju rijetko. TV ubrzava pokretnu traku hedonizma i prisiljava nas da još više radimo, kako bismo imali identičnu razinu zadovoljstva.
Što je poanta? Što dobivamo iz tog rata svih protiv svih? Konkurencija potiče rast, ali rast nas više ne čini bogatijim. Čak i da je to istina, ne bi nas učinila sretnijim.
Čak ni taj jedan postotak svjetskog stanovništva, u čijem je vlasništvu 48 posto svjetskog bogatstva, nije sretan. Istraživanje sveučilišta u Bostonu pokazalo je da osobe s prosječnim godišnjim primanjima od 78 milijuna dolara sebe ne smatraju zadovoljnim, nego paraliziranim anksioznošću, nezadovoljstvom i usamljenošću.
Mnogi su rekli da se osjećaju financijski nesigurnima: da bi stali na čvrsto tlo, vjeruju oni, potrebno im je, u prosjeku, oko 25 posto više novca. Da ga kojim slučajem dobiju, vjerojatno bi im bilo potrebno još 25 posto. Jedan ispitanik je rekao da se neće smiriti dok ne bude imao milijardu dolara na bankovnom računu.
Za te osjećaje rastrgli smo prirodu koja nas okružuje, degradirali uvjete življenja, predali svoju slobodu i zadovoljstvo kompulzivnom hedonizmu bez zadovoljstva u kojem, pošto smo progutali sve ostalo, počinjemo vrebati sebe same. Zbog toga smo uništili samu suštinu čovječanstva – našu povezanost.
Ako želimo prekinuti taj ciklus i ponovo se udružiti, moramo se suočiti sa sistemom koji nas žive jede, a koji smo sami napravili.
54 VEDSKA MATEMATIKA
