Hvala što mi opraštaš, što mi pomažeš da naučim oprostiti, hvala što si moje srce napunio novom snagom. Hvala ti što si mi pokazao kako je lijep život kada se prepustimo.
Hvala ti na ovom srcu.
Za ovaj mali mišić koji kuca u mojim grudima. Hvala ti za njegovu otpornost, za njegovu snagu.
Hvala ti što mu pomažeš da kuca, u svakom treningu, u svakom stravičnom trenutku filma strave, u svakom poljupcu, u svakom umornom jutru, kada se ne želim suočiti sa svijetom.
Hvala ti što mi daješ fizičku snagu – za svladavanje prepreka, što tjeram sebe da nikad ne odustanem. Hvala ti za moju emocionalnu snagu-zbog koje mogu pustiti ljude u moj život, zbog koje mogu oprostiti, dijeliti ljubav s drugima.
Ponekad zaboravim kako je predivan ovaj mišić, donosi kisik mome tijelu, držeći me na životu, podsjećajući me da i u svojoj ljudskosti, ja sam moćna. I pomaže mi da volim i nastavlja voljeti. Dakle, hvala.
Hvala ti za moje ruke.
Ruke pomoću kojih dodirujem, grlim, njegujem.
Hvala ti za vrijeme kad su me moji roditelji držali za ruke u svojim rukama, za vrijeme kad sam mogla četkati kosu moje sestre, bacati loptu ili doticati obraz svog ljubavnika.
Hvala ti što su moje ruke iscijeljene, za načine na koje su moje ruke sve naučile, za načine na koje su se povezale s drugim rukama i učinile da vidim ljepotu u nesavršenosti.
Hvala ti za ljubav.
Za sposobnost da osjećam, otvaram se, dajem.
Za načine na koje si mi pokazao ljubav i dao mi ljubav ljudi oko mene. Hvala ti za moju obitelj, moje prijatelje, moje suradnike, za strance, za ljubavnike.
Hvala ti za vrijeme u kojem si pokazao mom srcu da se može osjećati zbrinuto. Hvala što si me učio kako da potpuno dajem drugima.
Hvala ti za bol.
Hvala ti za sve one proplakane noći, kada sam se osjećala tako neshvaćeno. Hvala ti za dane kada sam se bojala moje budućnosti, prestrašena mogućim krivim izborima.
Hvala ti za slomljeno srce, za teške lekcije, za iscrpljenost i slomljenost.
Zato što sam naučila da sam potpuna u tebi.
Hvala ti za usamljene noći.
Noći u kojima sam ostajala budna do kasno, gledajući svjetla kako plešu po prozoru moje spavaće sobe i zvijezde kako titraju negdje u daljini.
Hvala ti što si mi pokazao kako se iscijeliti i kako ponovno stati na noge. Hvala ti što si mi davao snagu, iz dana u dan, čak i kad sam osjećala da postajem sve slabija.
Hvala što si me podsjetio da je praznina privremena i da uvijek mogu biti ispunjena s tvojom ljubavlju.
Hvala ti za one koji su me napustili.
U to vrijeme njihov odlazak je bio poput izdaje i mislila sam da si mi okrenuo leđa. Ali ti si mi pokazao tko je tu samo privremeno, a tko je iskren i ostaje kraj mene zauvijek.
Ti si mi pokazao da ne mogu vjerovati grješnim ljudima i da o njima ne može ovisiti moja sreća, već da se umjesto toga mogu osloniti na tebe.
I ti nećeš otići. Hvala ti što me nikada ne napuštaš i obećavaš da ćeš ostati uz mene zauvijek.
Hvala ti na neodgovorenim molitvama.
Zato što u životu nije bitno primiti baš ono što ja tražim, temeljeći svoj odnos s tobom na tome što ću dobiti i da se stvari odvijaju na način na koji bi ja to željela.
Jer tvoj plan je veći od mog. I svaka neodgovorena molitva je bila zamaskirani blagoslov.
Hvala ti što si bio sve što mi je potrebno.
Što si me slušao kad je moje srce bilo povrijeđeno, što si me vodio kad sam izgubila ravnotežu, što si bio izvor moje inspiracije i povjerenja, podsjećajući me da sam tvoja, zauvijek. I da sam voljena.
Hvala ti što si ostao kad mi je svijet okrenuo leđa.
Hvala što si me podsjetio da bez obzira koliko teškoća život donosi, ti ćeš uvijek biti tu.
Hvala ti za oprost.
Hvala što mi opraštaš, što mi pomažeš da naučim oprostiti, jer oprost nas liječi i spašava i omogućuje nam da ponovo započnemo s novom nadom.
Hvala što si moje srce napunio novom snagom. Hvala ti što si mi pokazao kako je lijep život kada se prepustimo.
Hvala ti za mogućnosti, za nove početke.
Hvala ti za nadu.
