Jeste li ikada sreli nekoga tko je vjerovao da zna stvari koje zapravo ne zna, ali nije vjerovao da i vi znate? Sebe su uvijek smatrali kompetentnijima u odnosu na druge? Ljudi s lošim učinkom, u stvarnosti, ne prihvaćaju kritike i često ne pokazuju interes za samopoboljšanjem. Sokrat je rekao da je jedina prava mudrost znati kad ne znaš, ali to ljudima zapravo nije lako učiniti jer naš mozak želi da mislimo da smo – super! Zanimljivo je da su Dunning i Kruger otkrili da se ljudi na vrhu ne precjenjuju, zapravo upravo suprotno – najbolji oni koji se svrstavaju ispod svojih stvarnih performansi.
Sokrat je rekao da je jedina prava mudrost znati kad ništa ne znaš, ali to ljudima zapravo nije lako učiniti jer naš mozak želi da mislimo da smo super. Godine 1995. McArthur Wheeler ušao je u banku u Pittsburghu, spreman da je je opljačka. Nije nosio masku, nije nosio lažne brkove, samo je se pojavio i započeo pljačku pred svima.
Čak se nasmiješio sigurnosnim kamerama prije nego što je otišao. Zatim je otišao u drugu banku da je opljačka. Kasnije te noći sigurnosni snimci omogućili su policiji da ga pronađe i zatvori, što ga je šokiralo. Bio je potresen. Nosio sam sok, slavno je uzviknuo. Wheeler je vjerovao da će ga utrljavanje limunovog soka po koži učiniti nevidljivim za kamere.
Ovo je kognitivna pristranost na djelu i inspirirala je dva psihologa da naprave neke eksperimente kako bi to bolje razumjeli. Kognitivne pristranosti su posvuda. Jeste li ikada sreli nekoga, možda tijekom grupnog projekta u školi ili tijekom svađe s tvrdoglavim ujakom ili kad ste morali raditi s tim suradnikom, znate onog o kome pričam, nekoga tko je vjerovao da zna stvari koje zapravo ne zna, ali nije vjerovao da i vi znate. Sebe su smatrali kompetentnijima u odnosu na druge.
Vjerovanje da znate nešto što ne znate naziva se Dunning-Krugerov efekt. Ime je dobio po dvojici psihologa koji su nakon što su čuli za Wheelerove pljačke banaka formulirali niz eksperimenata kako bi utvrdili jesu li Wheelerova uvjerenja o soku posljedica neke vrste kognitivne pristranosti.
Kognitivne pristranosti omogućuju nam da se uvjerimo da je nešto istina čak i ako je stvarnost drugačija. Kognitivne pristranosti štite nas od stvarnosti.
Omogućuju nam brzu obradu informacija, ali to ne znači da su dobre. Kognitivne pristranosti u biti su subjektivna društvena stvarnost. Dunning-Krugerov efekt, ukratko, je način da se svi osjećaju natprosječno dobro, jer većina nas je zapravo potpuno prosječna.
Dunning-Kruger može pomoći objasniti zašto se ljudi osjećaju kao stručnjaci iako vrlo malo znaju o nečemu.
Na primjer, istraživanje inženjera iz 1992. u jednoj tvrtki pokazalo je da je njih 42% vjerovalo da su među prvih 5% od svih inženjera u tvrtki, ali to zapravo nije moguće, 42% ne može biti 5. Drugi primjer; jedno je istraživanje pokazalo da većina ljudi vjeruje da su iznad prosjeka u vožnji, ali većina ljudi ne može biti iznad prosjeka.
Psiholozi koji su prvi shvatili da je ova pristranost dio ljudske strukture, počeli su studirati: humor, logiku i zaključivanje te englesku gramatiku. Uzet ćemo samo jednu studiju.
U studiji humora psiholozi su zatražili od dvije grupe da rangiraju šale na ljestvici od 1 do 11. 1 nije nimalo smiješan, a 11 vrlo smiješan. Grupa A bila je skup prosječnih Cornellovih učenika, a skupina B mali skup profesionalnih komičara. Ideja je bila vidjeti hoće li prosječni ljudi vjerovati da su iznad prosjeka u odabiru onoga što je smiješno ili jednako dobro kao profesionalci.
Nakon što je skupina A rangirala šale, istraživači su ih zamolili da usporede svoju sposobnost da izaberu ono što je smiješno u odnosu na profesionalne komičare, možete i sami procijeniti – svi su precijenili svoje vještine. Upamtite 50 je prosjek, a cijela grupa zajedno je rekla da su postigli 66, što bih ja ocijenio kao 8 od 11 na našoj ljestvici šala, ali tu nastupa iznenađenje.
Oni koji su bili najgori, u prosjeku su se svrstali u 58 posto. Vjerovali su da su bolji od 57 drugih ljudi od 100. Njihov pravi rezultat je 12%. Bili su gori od 88 drugih ljudi. To su bile žrtve ove novootkrivene kognitivne pristranosti. Ideja da ljudi s malo znanja i vještina u nekom području vjeruju da su bolji nego što jesu.
Dunning i Kruger nadalje su pokazali da ta pristranost postoji i u drugim različitim eksperimentima, primjerice pri procjeni učinkovitog vodstva, odgoju djece, izgradnji čvrstog logičkog argumenta i tako dalje.
Općenito u svakoj studiji sudionici s najnižih 25/% bodova, dosljedno su se rangirali u 70%. Vrijedi istaknuti da je samopouzdanje iznimno važno, samopoštovanje je vrijedno. Svi bismo trebali biti zadovoljni samim sobom, što znači da bismo trebali imati i dobru procjenu u čemu smo dobri, a u čemu nismo.
Lako je odbaciti Dunnig – Krugera i reći to je samo prenapuhan ego, ali to zapravo nije slučaj. Čak i ego može imati svoje granice, a postoje i ozbiljni primjeri ljudi koji čak i ne shvaćaju vlastite neuspjehe zahvaljujući ovoj pristranosti.
Ovi eksperimenti djeluju ne samo na nelogično razmišljanje i pravila gramatike, već su također replicirani u vještinama matematike, kušanju vina, šahu, sigurnosti vatrenog oružja među lovcima i medicinskom znanju među kirurzima – i tu stvari postaju zaista ozbiljne.
74-godišnja žena probudila se nakon operacije lumbalne fuzije u užasnim bolovima, jer je njezin kirurg vjerovao da je jedan od najboljih u okruženju i iz tog razloga sada služi doživotnu kaznu u zatvoru. Optužen je da je osakatio više pacijenata i uzrokovao dvije smrti. U međuvremenu je tvrdio: “Svi to rade pogrešno” i da je on, citiram, “najbolji u cijeloj državi”.
Prilično je nevjerojatno da nam je trebalo toliko vremena da Dunning-Krugeru damo ime, jer ga ima posvuda. Što ga više tražimo, to ga više vidimo.
U jednom radu piše da većina ljudi koji igraju golf ne vjeruju da su dobri kao Tiger Woods kad su anketirani, ali pretpostavljam da bi, kad bismo ih to pitali, ipak ocijenili sebe iznad prosjeka, jer je internetsko istraživanje provedeno na preko 1700 prosječnih odraslih osoba u Velikoj Britaniji otkrilo da je svaki osmi muškarac vjerovao da može osvojiti bod protiv Serene Williams, žene koja je više od 6 godina na prvom mjestu u tenisu.
Ipak, vrlo je važno istaknuti da je Dunning-Krugerov učinak rodno neutralan. To se odnosi na sve nas. Zanimljivo je da su Dunning i Kruger otkrili da se ljudi na vrhu ne precjenjuju, zapravo upravo suprotno. Dunning-Kruger je otkrio da su najbolji oni koji se svrstavaju ispod svojih stvarnih performansi.
Dunning-Kruger ima dva dijela. Ljudi u donjih 25% rangirali su se pri vrhu, a ljudi u prvih 25% imaju tendenciju da se rangiraju malo niže od stvarnog rezultata.
Ako ste na primjer po kognitivnoj pristranosti pretpostavili da ste nevjerojatni u vožnji, ali vozite samo u ruralnim područjima, kako biste ikada saznali da ste loši u tome? Morali biste se voziti u prometnim sredinama ili pohađati sate kako biste naučili dobre vozačke navike ili se voziti s nekim tko se objektivno smatra dobrim vozačem da vidi što radite krivo, a zatim prihvatite tu kritiku i prepoznate je, a zatim naučite.
Mislite li da će mnogi od onih ljudi koji vjeruju da su dobri vozači to učiniti?! U dodatnom istraživanju, Dunning je otkrio da ljudi s lošim učinkom, u stvarnosti, ne prihvaćaju kritike i često ne pokazuju interes za samopoboljšanjem.
Na kraju, Dunning-Kruger je kognitivna pristranost koja može utjecati na svakoga. Ako ste zapravo iznad prosjeka na bilo kojem zadatku, možda se podcjenjujete, a ako ste prosječni ili ispod prosjeka na nekim drugim zadatcima, vjerojatno pretpostavljate da ste prilično dobri.
U doba interneta svatko može biti stručnjak.
Svi imamo pristup beskonačnim informacijama. Um nas privlači da naučimo malo o puno stvari, a to malo informacija dovoljno je da se ljudi slabijeg uma osjećaju sigurni u ono što znaju čak i kad ništa ne znaju.
I dodamo tome dvije globalne platforme društvenih medija i tada se svatko može osjećati stručnjakom i većina neće prihvatiti nikakvu kritiku.
U današnjem pretjerano stimuliranom svijetu ključno je znati razlikovati majstora od samopouzdanog početnika, a to vrijedi i za razumijevanje vaše vrijednosti.
Ključ za prevladavanje kognitivne pristranosti je: upoznaj svoj talent, shvati svoje pogreške i mane, prihvati kritiku i nastavi učiti.
Neznanje češće rađa samopouzdanje nego znanje…
After Skool / ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
