U svibnju ove godine, Dragan Lukić Šegedin poznatiji kao Luky, objavio je svoj treći kantautorski album Hvala: ) na kojem se ponovo pojavljuje u višestrukoj ulozi skladatelja, tekstopisca, izvođača i producenta. Album Hvala: ) završni je dio trilogije o Arariti čiji je prvi dio bio antologijski album Ararita objavljen 2002. te album V.I.T.R.I.O.L. objavljen 2006. godine.
Lukyjeva samostalna karijera, dugogodišnje članstvo u grupama Đavoli i TBF, producentski rad na albumima Dina Dvornika, TBF-a, Daleke Obale, Urbana, Laufera, Olivera Dragojevića te na svojim solo albumima, 16 Porina, 15 Crnih mačaka i 8 Zlatnih Koogli, komponiranje glazbe za kazalište i film u suradnji s Gibonnijem – razlog su zašto je Luky danas jedan od najeminentnijih hrvatskih glazbenika i glazbenih producenata.
Lukyjev novi album označava njegovo ponovno rođenje i povratak korijenima. Novim je pjesmama, kako u glazbenom tako i u duhovnom smislu, Luky ‘okrenuo novu stranicu’ u karijeri. Što se tiče stilskih odrednica one su u većem dijelu ostale prepoznatljive i bliske ‘dalmatinskoj pop-rock romantici’, dok je u kontekstu duhovnosti – Luky opet ponudio radost, hrabrost i život. Cijeli je album ‘bržeg tempa’ te poziva na optimizam, uz ovaj put malo „žešći zvuk“ koji novim pjesmama daje poletnu notu energičnosti.
Luky je ovih dana snimio i videouradak za novi singl skinut s nedavno objavljenog albuma Hvala: ) – ‘Znak’, koji najavljuje i nastavak promotivne turneje velikim koncertom u Zagrebu.
Luky je temeljita i uporna osoba i u svemu što radi – teži savršenstvu. Smisao postojanja i vlastite unutarnje ravnoteže, uz more i glazbu, pronašao je u gnozi, proučavanju misticizma, filozofije i hermetizma, a s godinama se prilično izvještio i u meditaciji i kabali.
U ovom razgovoru pokušati ćemo razotkriti tko je Luky kao osoba, što je ono što ga pokreće, odakle crpi snagu te čime se bavi u slobodno vrijeme…
Atma: Tvoje zanimanje za duhovnost započinje od mističnog iskustva kliničke smrti koje se odigralo na turneji 1988. Na koji način si u vrijeme nakon tog događaja prakticirao duhovnost i koliko dugo?
– Nekoliko godina nakon prometne nesreće i toga iskustva, nisam se aktivno bavio nikakvim duhovnim disciplinama, no u meni se očigledno dogodio ‘klik’, a da toga i nisam bio svjestan. Boravio sam tih nekoliko minuta s druge strane života i to je iskustvo očigledno na mene bilo ostavilo predubok pečat, da bi to tek tako zaboravio – takva su iskustva očito presnažna.
Nakon nekoliko godina shvatio sam da moram istražiti taj svijet i moja potraga duhovnom stazom je počela. Bavio sam se širokom lepezom vrlo kompleksnih koraka na duhovnoj stazi. Od meditacije i joge koje su mistične discipline, sve do složenih duhovnih operacija hermetizma, kabalistike te ostalih kompleksnih disciplina modernog gnosticizma. Neke od njih iziskivale su višemjesečna osamljivanja, potpuni asketizam koji podrazumijeva život u jednoj bijeloj odori koju sam moraš prati svaki dan, odricanje od bilo kakvog alkohola, hrane animalnog porijekla i sl. – samo biljke i voda. To je intezivno trajalo 6 do 8 godina, s tim što sam otprilike zadnje dvije već počeo lagani povratak u svjetovne sfere…
Atma: Kakav si danas s tim, jesi li možda s godinama promijenio razmišljanja?
– Došao sam do određene duhovne razine kada je trebalo odlučiti: ili se popuno posvetiti duhovnom, što povlači i potpuno isključivanje iz svjetovnog života ili nastavak svjetovnog života, naravno sada s duhovnim iskustvom i znanjem koje sam u međuvremenu stekao. Izabrao sam ovo drugo.
Obožavam Dalmaciju i želim živjeti u Dalmaciji na onaj naš osebujan način: more, barka, riba, prijatelji za stolom, vino, karte i naša lipa pisma dalmatinska. To mi liči dušu. Glazba je moja ljubav i posao, Dalmacija je moja dobra Vila koja me iscjeljuje.
Naravno – uvijek sve treba biti u balansu. Ravnoteža je najbitnija. Ona održava naš zdrav razum, a zdrav razum je najvažniji ljudski instrument za život u svijetu koji nas okružuje.
Atma: Može li čovjek u modernom svijetu imati najbolje od oba svijeta; duhovno i svjetovno ili ipak prevagne jedno?
– Najvažnija jest, kao što sam već rekao – ravnoteža. No imati ‘najbolje od oba’ je malo preambiciozan izraz. Rekao bih: može se imati i jedno i drugo u kvalitetnoj ravnoteži, no biti potpuno posvećen – nije moguće i jednom i drugom jer su u nekim parametrima te stvari oprečne.
Npr. za doseći vrhunce duhovnih sfera morate potpuno apstinirati od bilo kakvih supstanci koje iskrivljavaju stvarnost, što znači da ne smijete konzumirati ni kap alkohola, nikotina, kofeina ili bilo čega drugog. Sve te stvari vas odmiču od stanja konstantne potpune svjesnosti koja je nužna za visoke duhovne domete. No kad dosegnete određene duhovne razine – to vam postaje kao voziti bicikl ili plivati: ne morate voziti godinama, ali – nikad nećete zaboraviti tu vještinu.
Stoga, možete kvalitetno živjeti u ravnoteži jednog i drugog: živjeti svjetovan život temeljen na mudrosti koju vam nose duhovna iskustva.
Atma: Koliko vremena i energije ulažeš u zdrav život odnosno pravilnu prehranu, fizičku aktivnost, meditaciju…?
– Prilično vremena ulažem i u prehranu i u sport. Povremeno i u meditaciju. Za razliku od dugog perioda kada sam bio tome potpuno posvećen – sada mogu reći da imam izbalansirane cikluse od 4-5 mjeseci sporta, kontrolirane prehrane i povremene meditacije, a onda mjesec, dva opuštanja. Moglo bi se reći da je to kampanjski pristup, no meni je upravo tako sada najljepše, jer ne forsiram ništa samo po sebi, a opet se u ciklusima od po 4, 5 mjeseci konstantnog rada na sebi dovoljno discipliniram tako da me mjesec – dva opuštanja ne može previše destabilizirati, ni tjelesno, a ni duhovno. Dapače – godi mi.
Važno je reći da je bilo za tjelesni, bilo za duhovni napredak najvažniji kontinuitet. Dakle, kad radite na sebi – onda to mora biti konstantno i u duljem veremenskom periodu. Ne nikakvo ‘ubijanje’, ali – važno da je neprekidni kontinuitet prisutan.
U jednom gnostičkom spisu našao sam odgovor na pitanje: Koja je najjača sila u Univerzumu? Odgovor je – postojanost. Dakle, uporno se, makar malim, sitnim koracima, ali uporno približavajte cilju i drugo ništa nije potrebno. Postojanost = upornost + kontinuitet. Jednostavna stvar.
Atma: Može li se taj sklop uspješno održavati bez nekakve duhovne podloge?
– Može se zdravo živjeti u fiziološkom smislu i bez duhovne komponente. No, za bilo koju vrstu postizanja više razine svijesti – bitna je i duhovna komponenta. Ona se može često javiti i sama po sebi nakon dugotrajnog fiziološkog balansa, tako da je vječno pitanje – da li se te dvije komponente uopće mogu u potpunosti razdvojiti. Osobno držim da u potpunosti ne mogu. Čak i ako dotična osoba nije talenat za duhovne discipline i više razine svijesti – neki pomak će se ipak dogoditi već pukom tjelovježbom i zdravom prehranom.
Ima čak i nekih ‘modernih’ vrsta joge koja ne uključuju duhovnu komponentu, već su isključivo, rekao bih – dio tjelovježbe. Osobno ne preferiram takve modalitete, jer snažno težim višim stanjima svijesti i duhovnom napretku, pa su mi one dosadne i ne ispunjavaju me, no – moguće su, zašto ne…
Smatram da se istinski i pravilan životni balans ne može postići isključivanjem duhovne komponente iz bilo kojeg odabranog pa i tih ‘modernih’ rekao bih – instant verzija. To ne znači da čovjek mora nužno biti vjernik ili pripadati nekoj religijskoj skupini. Ne. Duhovna komponenta se može crpiti i iz filozofije ili čiste etike.
Meni su recimo taoizam i zen – omiljene discipline, a nisu isključivo religiozne naravi – više se tiču filozofije života. No gotovo svaki čovjek se mora u jednom trenutku pogledati iznutra. Postaviti sebi neka pitanja, kako o samom sebi, tako i o svijetu koji ga okružuje. Rijetki su oni koji su baš potpuno indiferentni prema pitanjima temeljne ljudske egzistencije i svrhe. Naravno, dublje poznavanje duhovne materije, a pogotovo kompleksnih sustava kao što su kabala, hermetizam pa ako hoćete i astrologija ili tarot – zasigurno puno pomaže i vodi ka još dubljim uvidima te potpunijoj svjesnosti istine same.
Atma: Što te kao čovjeka najviše ispunjava i potiče na djelovanje?
– Najviše me ispunjava osjećaj slobode, a na djelovanje me potiče konzumiranje upravo te slobode da uvijek i bez zadrške imam prirodno pravo: vršiti svoju Volju (koju istovjetnu nema nijedno drugo biće u Univerzumu), iznositi svoje ideje, promovirati svoj način postojanja te time pokažem da se vlastitim snagama može, na ispravan i naravno legalan način ipak postići velike rezultate i osobno zadovoljstvo.
Često sam pisao, aranžirao ili producirao neke pjesme ili cijele albume samo da pokažem na tom oglednom primjeru: evo ljudi, može se to i ovako! Ne volim povlađivanje stereotipima, volim – progres, napredak, nove ideje – nove tehnologije. Znanost u tom smislu smatram, kao i umjetnost – osnovnim pokretačima ljudskog napretka i rasta. Ovo je vrlo važno, jer – nova otkrića i novi načini postojanja nisu mogući bez znanstvenih istraživanja i umjetničkog propitivanja.
Knjiga Ravnoteže kaže: ‘traži i naći ćeš, pitaj i imat ćeš – kucaj i otvorit će ti se’. Svakom zrelom ljudskom biću, na početku dvadesetprvog stoljeća trebalo bi biti jasno da je istina ključ svega, ali – ne tamo neka mitska ‘istina’, nego – egzaktna istina. Možemo mi zazivati Manitua da nam pošalje kišu, no to je bajka: ne može se plivati do Mjeseca, ne može se upaliti vatra sapunom i kockom leda. Eto – to je istina. Istina je da kad si žedan piješ i kad gledaš kroz prozor vidiš izvan kuće, naravno – ako prozor nije zatvoren.
Istina je jednostavna i svugdje je oko nas – samo je trebamo ispravno pogledati i jasno ćemo je vidjeti. E, zato je potreban zdrav razum – da stvarnost ne bude iskrivljena strastima, kalkulantstvom ili emocijama. Istina ne poznaje ego. Ona jest ono što jest i ništa drugo.
Atma: Koji dugoročni cilj imaš u glavi dok stvaraš glazbu, komuniciraš s ljudima, sudjeluješ u političkom i javnom životu?
– U starom Egiptu vladalo je jedno opće pravilo: sve se ima činiti po zakonima (egipatske) božice Maat – božice ispravnosti. Moj temeljni cilj jest ispravnost. Samo je jedna ispravnost – nema ih petsto. Ispravno postaviti tubeless gumu na felgu može se samo na jedan – ispravan način. Sve ostalo – nije ispravno. Bitno je stoga da sve što čovjek radi bude u skladu sa zakonima božice Maat, tj. – ispravno. Tada ćemo biti u skladu s Prirodom, a time jedno s pozitivnim kozmičkim tokom.
Svemir je nebrojeno puta jači od nas i kreću li se naše misli ili ideje suprotno njegovom toku – pomest će nas. Sklad s Prirodom – to je pravi put. Moj cilj jest da svojim djelovanjem pomognem da stvari budu ispravne i u skladu s Prirodom. Da se živi sloboda i istina, a istinu ne možemo doseći sve dok iz svoje svijesti ne eliminiramo stvari koje je zaklanjaju. Upravo to i jest glavni misterij ‘solarnih kultova’, pa i egipatskog ako hoćete.
Stvar je jednostavna: kada je Sunce u zenitu – na Zemlji nema sjena. Postavi dakle Svjetlo, tj. Istinu u zenit svoga života i sjena više neće biti – Sve će biti samo – Svjetlo. Mi sami bacamo sjenu na svoje živote. Nitko drugi do nas samih. Promjenimo pogled, izmjenimo stav i – sjena više neće biti.
Atma: Reci nam nešto više o zakladi za nezbrinutu djecu Ararita, koju si osnovao prije nekoliko godina, kako to trenutno funkcionira?
– Teško zadnje dvije godine, moram priznati… Kriza je učinila svoje i teško se itko odlučuje na doniranje sredstava u fondove zaklade. Može se reć’ da je sve u stanju hibernacije. Pokušat ću uz koncertne promocije mog novog albuma Hvala: ) – ujedno promovirati i rad zaklade Ararita na nacionalnoj razini. Nadam se da ću na taj način uspjeti animirati određene čimbenike koji imaju novca da doniraju svoja sredstva i time pomognu naš rad.
Atma: Uvijek si bio politički i društveno osjetljiv pa ne iznenađuje tvoj izbor za predsjednika Udruge Dalmacija, nove organizacije koju je formiralo trinaest dalmatinskih uglednika i intelektualaca. Možeš li nam kazati nešto više o radu i planovima udruge kao i o tvom odnosu s don Ivanom Grubišićem?
– Don Ivan je moj dugogodišnji suradnik i naš odnos je vrlo kvalitetan i rekao bih – izdašan. Zajedno smo sudjelovali u pokretanju raznih inicijativa, kao što je Građansko-etički forum koji je izrastao u Savez za građansku i etičnu Hrvatsku pa tako i u osnivanju Udruge Dalmacija, na čijoj sam osnivačkoj skupštini izabran za predsjednika Udruge, a don Ivan za člana nadzornog odbora.
Trenutni fokus Udruge Dalmacija jest obilježavanje jubileja Dva milenija Dalmacije, za koje smo dobili veliku podršku ministarstva kulture, predsjednika republike, ministara i saborskih zastupnika – o čemu ćemo uskoro izvjestiti javnost. Obilježavanje tog za Dalmaciju, a i čitavu Republiku Hrvatsku, izuzetno značajnog jubileja – vidimo kao moguću prekretnicu i zamašnjak svekolikom preporodu Dalmacije kao jedinstvene i cjelovite regije te očuvanju njenog povijesnog identiteta koji je ujedno i jedan od najjačih hrvatskih brednova.
Na temeljima te regionalne prepoznatljivosti želimo graditi pretpostavke za novo, decentralizirano hrvatsko društvo jer hrvatske su regije naše najveće blago koje nismo iskoristili ni u najmanjoj mogućoj mjeri, a svijet ih poznaje i prepoznaje kao takve.
Atma: Imaš li planove za budućnost ili si više spontani tip?
– Najvažniji i jedini plan koji imam za budućnost je – biti što više na moru. Samo more mi je važno – sve ostalo je farsa.
Atma: I za sam kraj… Kada se osvrneš na dosadašnju glazbenu karijeru, ali i na privatni život, na što si najviše ponosan i zahvalan?
– Ponosan sam na to što sam glazbi uvijek pristupao bez kalkulacija i davao sve najbolje što sam znao.
Zahvalan sam ponajviše upravo glazbi i moru, jer me nikad, ali baš nikad nisu izdali. Stoga sam zahvalan što radim ono što najviše volim i živim na način koji volim.
Slobodu cjenim najviše od svega. Slobodu svakog ljudskog bića da bude ono što želi biti – bez straha i srama.
Interview vodila: Ines Žižić
