Četrdesete su vrijeme kada čovjek može promijeniti svoj stav prema mnogim pitanjima. Može shvatiti što je za njega važno, može početi graditi svoj život u skladu sa svojim znanjem.
U ljudskom životu postoje dva vrlo značajna perioda, praćena krizama, čiji ishod može utjecati na cijeli naredni život. To su “tinejdžerske krize” i “krize 40. godine”.
Obje krize, po pravilu, izazivaju velike emocije, jake i iznenadne odluke.
40 godina. Netko tko je prešao taj magični broj reći će: “To je još uvijek mladost”. Dok će adolescenti ovo doba nazvati “starost”.
Ali iz nekog razloga, osoba koja se približava četrdesetom rođendanu, kategorično će odbijati proslaviti taj datum. Tih dana će pažljivo ispred ogledala gledati nove bore, brojati sijede dlake.
Pojava novih bora kod ljudi u ovom periodu izaziva nevjerojatnu emociju: bol, tuga, nezadovoljstvo, jer osjećaju da su na prekretnici.
Ova kriza ne traje samo tu jednu godinu, oko rođendana. Ovisno o karakteru čovjeka, ona može trajati od 35. godine pa do 45. godine, ali se najčešće događa od 38 pa do 42 godine.
U psihologiji se ovaj period naziva “kriza identifikacije”. To se događa kod svake osobe koja pokušava odgovoriti na pitanje “tko sam ja?”
Mnogi psiholozi smatraju da je kriza srednjih godina najteža u čovjekovom životu. To je period kada se čovjek, shvaćajući da je pola života već proživio, osvrne i zapita se: “I tko sam ja u ovom životu? Što sam postigao? Što sam mogao? S kim sam sada?”
Tada se svaka osoba nalazi u uvjetima koji se psihološki značajno razlikuju od prethodnih. To je period gdje se on nalazi na sredini: s jedne strane su njegovi roditelji, a s druge njegova djeca.
U većini slučajeva djeca su tinejdžeri, a roditelji su starci željni pažnje. U ovom periodu života čovjek shvaća da je sam odgovoran za sebe, svoju sudbinu i obitelj. A on sam pritisnut odgovornošću i prema djeci i prema roditeljima.
I sve dok su roditelji živi, dok su snažni, dok mogu brinuti o sebi, čovjek se osjeća nekako zaštićen, siguran.
Što se događa u glavi čovjeka koji prolazi kroz “srednje godine”?
Ako je s 20 godina čovjek bio “perspektivan”, sada je vrijeme da opravda ta očekivanja. Sada ga pritišće sve veća svijest o tome da su snovi jedno, a realnost drugo. Tada shvaća koje su stvari u životu zaista bitne. Glavni motiv četrdesetogodišnjaka je:
“Moram naći vrijeme za bitne stvari.”
Približeni ovom periodu nešto duboko u nama se počinje buditi. Čovjek sada zna kako treba živjeti, ali se ne događa ono što se treba događati. “Pravilan” način života se ne isplati. Zbog toga se mijenja, oslobađa stega društva i kreće u vlastitu avanturu.
To preispitivanje najviše se odražava na obitelj i na posao. Ova dva područja su za čovjeka najvažnija pa se na ovim poljima događaju i promjene. E, zbog toga te promjene najviše utječu na mentalno zdravlje osobe.
Psiholozi imaju definiciju za period srednjih godina koja glasi ovako:
“Kriza srednje životne dobi je psihološka pojava koju doživljavaju ljudi koji su navršili 40-45 godina i sastoji se u kritičkoj procjeni onoga što su u životu postigli ovog puta.”
U tom periodu osoba može promijeniti sve: mjesto stanovanja, zemlju, posao, društveni krug, obitelj.
Promjene mogu biti pogrešne i radikalne. Međutim, to je vrijeme kada čovjek može promijeniti i svoj stav prema mnogim pitanjima. Može shvatiti što je za njega važno, može početi graditi svoj život u skladu sa svojim znanjem.
Osobe koje su prošle krizu 40. godine, koje su spoznale sebe, sada se nalaze u harmoniji sa sobom.
Zbog toga se “peglaju” neke stvari iz prošlosti: mirite se s roditeljima, obiteljski život se razvija, karijera napreduje, samopouzdanje je veće …
Ali da biste u potpunosti uživali u svim tim bonusima, potrebna je hrabrost da sebe shvatite i prihvatite u jednoj od najtežih kriza osobe – krize srednjih godina.
67 STVORITE NOVO JA
