Znate li da nas naš govor otkriva? Pokazuje naš karakter i jasno oslikava našu autentičnost. Čak i kada šutimo, neizgovorena riječ ima snagu da kao crvotočina nađe put i izbije na površinu. Grimasom, lakom mimikom pokušavamo suzbiti reakciju, ali pronicljivom oku ništa ne promiče. Sve je jasno vidljivo, iako nije izrečeno.
A onda se dogodi da smo isprovocirani, ne stižemo promisliti već gomilamo riječi i tovarimo teret kojim opterećujemo i sebe i druge. Iako imamo privid olakšanja jer smo “mu rekli”, naš urođeni pravični um postavlja justinijansku vagu i mjeri teret izgovorene riječi.
”Koliko sam bila u pravu jer sam rekla što sam mislila, u stvari rekla sam i ono što nisam mislila, a mogla sam još puno toga reći”. I tako polako ulazimo u unutrašnji monolog i svađu sa zamišljenim “protivnikom”.
Zašto nam je dat govor? Mogli smo se jednostavno izražavati gestikulacijom ruku, zvucima, pokretima tijela. Ali NE, data nam je RIJEČ. Kao sirovina koju treba obraditi energijom svijesti. Jer neosvješten govor podsjeća na niskobudžetni film u kome je radnja dosadna i neprivlačna.
Ukoliko u njega unesemo malo kolorita i duhovnosti, možemo očekivati prepoznavanje i poistovjećivanje s temom. Koja je vaša životna tema? Istina koja vas vodi kroz život? Znate li je opisati, konkretizirati, izgovoriti?
Volite li više šutjeti da se iza tišine krijete vođeni idejom “pametniji sam dok šutim”. A šutite li zaista ili se u vama vodi ljuta borba sa svim likovima koji su vam danas obilježili dan. Što vas je spriječilo da im kažete što mislite? Kućni odgoj? Što će misliti o vama? Što imate od toga što ćete glasno reći? Glasno biste opsovali?!
Omalovažavate u sebi ove glasne i bučne ljude koji tako lako saspu u lice sve što misle. Pomalo im zavidite, ali to ne priznajete.
S druge strane, glasni ljudi ne biraju riječi. Nošeni bujicom ostrašćene emocije, zabadaju riječi kao oštre čavle ne birajući osjetljive mete. Izranjavana žrtva ne bi li se obranila, uzvraća žestoko svojom bojevom municijom i zadaje povrede protivniku!
Tko je jači u ovom sukobu prljavih uvreda nesvjesnim odabirom riječi! Mozak sve pamti, i izgovoreno i neizgovoreno. Naš kompjuter traži da se memorija pročišćava redovno, ali se ne sjećamo toga kao pririteta. Sve drugo je preče. I tako stanice bivaju zaprljane verbalnim otpadom koji se gomila i začepljuje normalni protok informacija. Avaj, od tolikog smeća stanica ćelija ne može funkcionirati i u nekom trenutku liječnik konstatira Hashimoto.
Što sad? Kako mi se ovo dogodilo? Pa ja vodim zdrav život! Zdravo se hranim, redovno vježbam, koristim suplemente za jačanje imuniteta, živim mirno. Prema IIMA – Švicarskoj Akademiji integrativne medicine, koju ovim putem predstavljamo, liječnik Medicine Svijesti čita između redova i u posljednjoj rečenici nalazi motiv za početak razgovora. Pročišćavate li redovito pročišćavate svoj govor? Pitanje na koje ne znate dati odgovor. Što vam to zapravo znači? Kako se govor čisti?
Lako je danas osmisliti dan i uraditi generalno spremanje kuće, ili možda samo svoje sobe, možda samo svog kreveta. Protresli smo posteljinu, jastuke, jorgane, osunčali smo ih na Suncu, provjetrili na zraku. Očistili od prašine i prljavštine. Ali u sebi gunđamo jer to radimo samo mi i niko drugi u našem kućanstvu! Ljuti smo jer shvaćamo da pored nas samih nemamo se na koga osloniti jer je uvijek sve na nama! Na to se nadovezuju različita sjećanja iz prošlosti i put nas odvodi u dublju ljutnju. Ničim takoreći izazvanu. Ali stanice pamte. Svaki djelić. Nastavljamo sa spremanjem, pjevušući, zaboravljajući prethodnu ljutnju. Dan nastavljamo u svom ritmu, nošeni svakodnevnim obavezama.
Neosjetno ovo nam postaje rutina. Gunđanje sa samom sobom i sebi u bradu.
Prija nam kada nas neko pohvali, kaže lijepu riječ o nama, našem radu, našoj vrijednosti. Otapa nam zlovolju i prethodnu namrgođenost. Lijepa riječ nas hrani! Podiže raspoloženje i stvara motivaciju za kreativnost i ljepotu. Ah ta riječ! Zašto ljudi ne mogu stalno pričati lijepo o nama! Tako nam prija kada o nama lijepo pričaju. Volimo čuti da se o nama lijepo priča. ”O njemu samo riječi hvale”!
Nažalost češće čujemo pogrdno i zlobno pojašnjenje, to nas zatvara za komunikaciju. Uvodi u strahove, ljutnju, autizam.
Koliko ste danas lijepog rekli o drugima? Koliko ste lijepih riječi uputili svojoj obitelji? Partneru, djetetu, majci, kolegi, komšiji… Koliko ste puta danas opsovali? Koliko ste se suzdržali da ne opsujete? Jeste li osjetili knedlu u grlu koja je začepila usta na vrijeme? A grlo trpi! Štitna žlijezda vrišti kao ekspres lonac!
Molim vas pročistite svoj govorni aparat kao što čistite svoju sobu i svoj krevet! Osvijetlite svoj govor energijom svesti i promislite prije nego što išta kažete! Naučite udahnuti prije nego što kažete što mislite! Osvijestite govor i spriječite bolesti štitne žlijezde! Jer jednom kada se naučite hraniti govorom svijesti, ništa vas neće uzdrmati i dovesti da odgovarate otrovom. Vaše riječi će biti slatki govor koji liječi!
Monasi se hrane molitvom, naučimo da umjesto nekontroliranih misli uposlimo mozak frekvencijom molitve. Zajedničkom akcijom podržimo jedni druge u osviještenom kolektivnom govoru Svijesti, podižući vibraciju svakog Čovjeka! Hranimo jedni druge lijepom rječju i pozitivnim govorom. Tako kreiramo Svijet koji nas podržava svojom snagom, ljepotom i uzvišenom vibracijom.
Aleksandra Maksimović, Alvita plus
