Povjerenje je ključno da bi se gradila intimnost unutar odnosa, jer bez povjerenja, a onda i hrabrosti i iskrenosti nema intimnosti, a bez intimnosti nema kvalitetnih odnosa, …a odnosi su život.
Uvjereni smo da smo intimni sa svojim partnerima, prijateljima, roditeljima… Zbog toga i postoje etikete kao «najbolji» prijatelj, jer samo najboljem prijatelju možemo sve reći. Partner, uz to što nam je i najbolji prijatelj, je i naš ljubavnik, suprug itd…osoba s kojom dijelimo život i s kojom nema tajni, zar ne?
Intimnost je nešto što bi trebalo biti zajedničko svim «najboljim» odnosima u našem životu. Ali budimo realni, intimnost je zaboravljena kategorija. Često koristimo tu riječ u govoru, jako malo u životu. Mislimo da živimo intimnost u odnosima, a zapravo boravimo na površini odnosa jer tamo je ugodnije, ali u konačnici, ne i ljepše.
Za pravu intimnost su potrebni hrabrost, iskrenost i povjerenje. Ogoliti se pred drugom osobom, spustiti sve svoje obrane, pokazati sva lica uključujući ona na koja nismo ponosni i pokraj kojih se osjećamo manje vrijednima, slabima i ranjivima, zahtjeva hrabrost.
A kada se usudimo i stati pred reflektore naših bližnjih, možemo uvijek malo odglumiti i izmigoljiti jer tako je lakše. Izokrenuti istinu, izostaviti neke bitne detalje jer nije lako biti iskren. Ako razmislite kada ste zadnji put bili iskreni i rekli ono što osjećate u vašim “najboljim odnosima” vjerojatno ćete se iznenaditi s odgovorom.
Ponekad u odnosima koje naočigled niste birali, kao što su odnosi s vašim roditeljima, osjećate da nema smisla biti iskren jer vas osoba preko puta neće razumjeti. Ponekad iskrenost graniči s glupošću jer možda, a da ni niste svjesni, možete povrijediti granice druge osobe ili njoj bliske osobe. No ovdje ne govorimo o takvoj vrsti iskrenosti.
Govorimo o iskrenosti koja može unaprijediti naše odnose, hrabrosti da budemo slobodni izgovoriti ono što osjećamo, makar osjećali sram zbog vlastitih emocija, bijes, ljutnju ili strah jer ne možemo postaviti granice unutar odnosa ili nesigurnost da li osjeća naše istinsko biće, a ne ego ili možda mislimo da smo iznad te situacije….
Kada izgovorimo vlastitu istinu, te “strašne” emocije se rasplinu i osjetimo istinsko oslobođenje. Jer izgovaranje osobne istine gradi bliskost s vlastitim bićem. Zauzimanje za svoje vlastite potrebe i osjećaje daje novu perspektivu odnosima.
Mi postajemo bitni sami sebi, a onda i drugima. Često se dogodi da otvorimo srce potpunom neznancu, a rijetko osobama koje zauzimaju naše «najbolje» odnose. Jer ponovno, ne treba toliko hrabrosti ispričati strancu sve o sebi kao onima s kojima svaki dan dijelite život. Tužno, zar ne?
Prva osoba s kojom trebamo razviti intimnost smo mi sami. Ogoliti se sebi, i vidjeti onakvima kakvi uistinu jesmo, uključujući prvenstveno mračni dio sebe je preduvjet da bismo uopće postigli istinsku intimnosti s bilo kojom drugom osobom.
Pretpostavimo da smo taj prvi korak savladali i da ne bježimo od sebe, ali da bježimo od intimnosti u odnosu sa drugima. Odnosi s drugima su nas često ostavili povrijeđene, razočarane i shrvane. Otvorenost se pokazala kao loša životna karta, a posljedično zid oko našeg srca kao logičan izbor i životna taktika. No je li to uistinu tako?
Mislimo da nam zatvorenost na duge staze donosi sigurnost. Sigurnost da nećemo biti povrijeđeni, da neće boljeti i da nećemo patiti. Ili da nećemo biti ismijani, izdani, manje voljeni i cijenjeni…
Možda i hoćemo, jamstva nema. Baš zato je teško ući u odnose s osjećajem povjerenjem da se možemo otvoriti osobi preko puta i ostati u jednom komadu.
Povjerenje nam daje osjećaj sigurnosti da ćemo biti prihvaćeni takvi kakvi jesmo, mogućnost da se kompletno predamo i stopimo s drugom osobom te osjećamo zaštićeni i voljeni kao u majčinoj maternici.
Izdaje u odnosima (od prevara u bračnim te prijateljskim odnosima) ostavljaju duboki osjećaj nepovjerenja, rezultirajući gubitkom intimnosti, a time i komunikacije te u konačnici prekidom odnosa.
Zbog toga je povjerenje ključno da bi se gradila intimnost unutar odnosa… jer bez povjerenja, a onda i hrabrosti i iskrenosti nema intimnosti, a bez intimnosti nema kvalitetnih odnosa, …a odnosi su život.
Ako povučemo paralelu, možemo imati plitke odnose i plitak život te isto tako kvalitetne odnose i kvalitetan život. Kvalitetni odnosi, uključuju i rizik da ćemo biti povrijeđeni, no isto tako daju osjećaj ispunjenosti, mogućnost da se pokažemo u pravom svjetlu te da budemo prihvaćeni i voljeni onakvi kakvi uistinu jesmo.
Jedan nepoznati autor je to lijepo sročio: « It’s beautiful when you find someone that is in love with your mind. Someone that wants to undress your conscience and make love to your thougts. Someone that wants to watch you slowly take down all the walls you’ve built up around your mind and let them inside. «
Jer zapamtimo, bez intimnosti nema kvalitetnih odnosa, bez kvalitetnih odnosa nema kvalitetnog života.
Ivanka Mabić Gagić/JonahAndTheWhale
38 OSHO – ZDRAV EMOCIONALNI ŽIVOT
