Med je dio ljudskih života od pamtivijeka. U brojnim kulturama se koristio kao hrana i zaslađivač te u pripravcima za njegu kože. Toliko je prisutan u našoj svakodnevici da ga uzimamo zdravo za gotovo.
Bilo da ga dodajemo u jutarnji čaj ili mažemo na tost za doručak, med je tu – dostupan i uvijek nam pri ruci. Kad ga poželimo, jednostavno odemo u trgovinu i kupimo staklenku. Ljudi čak kažu kako je on namijenjen nama, jer sve u prirodi je tu da nam služi.
No, postoji i druga strana meda o kojoj mnogi ne razmišljaju. Kako se danas proizvodi? Da li su pčele sretne što ga uzimamo? Da li je med zaista nešto bez čega ne možemo živjeti? I postoji li u veganskoj verziji? U ovom članku saznajte istinu o medu.
Med – savršena hrana za pčele
Prvo da vidimo što je to med. Ova slatka, dragocjena tvar koja nalikuje tekućem zlatu ima zaista veliku vrijednost. Radi se o specifičnoj hrani za pčele koja sadrži sve hranjive tvari koje su im potrebne, posebno tijekom zime. Unatoč uvriježenom mišljenju, one ga proizvode za sebe, a ne za nas.
Med je zapravo pčelama toliko bitan da njihovo zdravlje i opstanak ovise o njemu. Koloniji je potrebno oko 27 kilograma meda tijekom hladnih mjeseci. A, posao koji obavljaju nije šala. Malene pčele vrijedno posjete milijune cvjetova u svom životu, sakupljajući cvjetni nektar i koristeći ga za izradu ove za njih prijeko potrebne hrane.
Evo par fascinantnih podataka:
- jedna pčela radilica proizvede samo oko 1/12 žličice meda tijekom cijelog svog života
- ta žličica predstavlja oko 30 000 posjeta cvijeću i oko 1200 kilometara kolektivnog leta pčela
- udruženi napor jedne košnice znači da se dnevno opraši 250 do 300 milijuna cvjetova
- unatoč ovom monumentalnom dnevnom trudu, potreban je kombinirani životni napor čak 12 pčelica da se proizvede samo jedna jedina žličica meda
Pčele ne proizvode višak meda
Nama je to možda malo, no njima je sve. One ne proizvode ‘višak’, kako se često vjeruje. I svakako nisu sretne što smo mi ljudi odlučili da želimo dio tog medonosnog blaga.
Idemo toliko daleko da čak tvrdimo da to radimo za njihovo dobro. Barem tako pčelari govore. No, to je daleko od istine. Prije nego spomenemo prakse, hajdemo prvo vidjeti kako on nastaje.
Kako zapravo nastaje med
Pčele lete od cvijeta do cvijeta sakupljajući slatki cvjetni sok (nektar) i mednu rosu (izlučevinu lisnih uši i drugih insekata). Ovo im služi kao primarna sirovina za proizvodnju meda. Pčele ovaj nektar pohranjuju u poseban organ koji se zove medni želudac. U njemu one luče enzime koji već počinju razgrađivati nektar.
Po povratku u košnicu, pčela predaje sakupljeni nektar izravno iz svojih usta u usta pčele primateljice. Nektar se unutar košnice stotinama puta uzastopno prenosi među pčelama metodom od usta do usta. Pri svakom prijenosu pčele dodaju enzime koji razgrađuju složene cvjetne šećere na jednostavne šećere – glukozu i fruktozu.
Proces završavaju nekom vrstom povraćanja gustog nektara u stanice saća uz mahanje krilima kako bi ispario višak vode.
Jednom kad nektar sazrije u med, pčele ga zatvaraju voskom, stvarajući poklopčiće.
Tu se pčele također narade – kako bi proizvele oko pola kilograma saća, trebaju posjetiti 12 – 16 milijuna cvjetova i pojesti oko 5 kg meda. Medonosne pčele koriste pčelinji vosak kao čudesnu inženjersku konstrukciju u kojoj drže svoje bebe i dragocjenu zalihu hrane koje su stvorile.
Za što još med služi pčelama
Med je pčelama jedini izvor energije i ključnih hranjivih tvari te pokreće sve aktivnosti u košnici. On je tu i za crne dane, što za pčele znači sezona kiša kad ne mogu izaći iz košnice te hladnije zime kad one konzumiraju ogromne količine meda kako bi se zagrijale i održale na životu.
Osim što služi kao hrana, med regulira i razvoj legla – kad je košnica puna meda, zajednica je u ravnoteži i pčele stignu održavati higijenu.
Ako im se med naglo oduzme, pčele počnu prekomjerno povećavati leglo kako bi stvorile više pčela sakupljačica te zanemaruju za njih neophodnu higijenu. To može dovesti do širenja varoe i drugih bolesti koje mogu uništiti pčelinju zajednicu.
Vidimo po ovome da je med za pčele neophodan. A zbog toga ga uostalom i rade. Za razliku od nas koji možemo otići u trgovinu i kupiti što god nam se prohtije, pčele nemaju taj luksuz. Za jednu staklenku meda od 700 g, oko 1500 pčela posjeti 3,5 milijuna cvjetova. Zamislite koji je to napor. I onda dođemo mi ljudi i to im uzmemo. To bi bilo kao da mi radimo satima svaki dan cijelog svog života i onda netko dođe i uzme svu hranu i novac koji smo sakupili. Ne bismo to smatrali pravednim, zar ne?
Zamjenjivanje meda šećerom
Suvremeno pčelarstvo zanemarilo je važnost meda za pčele te pčelari često uzimaju sav med koji se na kraju svake sezone smatra viškom. Štoviše, mnogi čak uzimaju sav med ne samo na kraju sezone, već i svaki put kada pčele pohrane značajniju količinu.
“Takvu praksu potkrepljuje raširena, ali pogrešna predodžba da se med uzet iz košnice može nadomjestiti šećernom vodom, kao da su to dvije istovrijedne tvari. One to nisu” – kaže Gareth John, ekolog s više od 50 godina iskustva u radu sa pčelama. “Med sadrži gotovo 200 različitih tvari od kojih su mnoge ključne za zdravlje pčelinje zajednice. Obična šećerna voda sadrži samo dvije tvari: šećer i vodu.”
Zbog toga pčele obolijevaju i postaju podložne raznim infekcijama i nametnicima. Pčelinje zajednice već su ugrožene, a njihov se broj ubrzano smanjuje što ima poguban utjecaj na cijeli ekosustav.
Pčele su pametnije nego mislimo
Pčele nisu neki glupi, dosadni insekti. One su “samosvjesne, osjećajne, inteligentne i svjesne“, kaže znanstvenik Stephen Buchmann. „Osjećaju radost i tugu, vole se igrati, rješavaju probleme i mogu razmišljati. Također imaju subjektivna iskustva.“
Znanstvenici su još otkrili da pčele imaju svoje BFF (najbolje prijateljice) s kojima najradije skupljaju pelud, odmaraju se i zajedno lete u potrazi za cvijećem. Pčele se i često udružuju kako bi zajednički riješile neki problem. Imaju svoj način komunikacije koji uključuje ‘pčelinji ples’ te vrlo složen jezik baziran na kemijskim i osjetilnim feromonima.
Pčele su zaista fascinantna bića. Još mnogo toga trebamo otkriti o njima, no jedno već znamo. Korištenje drugih vrsta je nemoralno i neetično, bez obzira koliko je ta vrsta malena i koliko dugo smo tako već radili.
Iskorištavanje i okrutne prakse
Iako je pčelarstvo prikazano kao neodvojiv spoj prirode i čovjeka, kao nešto posve normalno i opće prihvaćeno, a danas i kao idiličan dio slow livinga, u suštini je to daleko od toga.
Kako bi se dobio med, potrebna je manipulacija i iskorištavanje želje pčela da žive i štite svoju košnicu. Poput drugih životinja koje čovjek koristi, medonosne pčele su žrtve neprirodnih životnih uvjeta, genetske manipulacije i stresnih praksi.
Mnogi pčelari, čak i oni mali, lokalni i obiteljski, primjenjuju ustaljene, nehumane prakse kako bi osigurali osobnu sigurnost i maksimizirali proizvodnju. To uključuje i naše krajeve. Navest ćemo neke od njih.
Prakse koje znaju biti iza meda
Rezanje krila matice – koriste se škare, a radi se kako matica ne bi mogla napustiti koloniju
Umjetno osjemenjivanje matice – kukicama instrumenta se otvara njen vaginalni otvor te se sjeme injekcijom uvodi kroz vaginu u jajovod dok je ona zatvorena u uskoj cijevi
Prikupljanje sjemena muških pčela – čovjek prstima pritišće prsa i trbuh truta te izaziva potpuno izvrtanje spolovila što uzrokuje smrt
Presađivanje ličinki – ovaj glavni postupak u pčelarstvu za uzgoj matica uključuje ručno premještanje ličinke, umjetno smještanje i prisilni uzgoj. Ono forsira masovnu proizvodnju u svrhu profita, zaobilazi prirodne potrebe pčela i slabi zdravlje matica.
Ograničavanje matice – pčelari zatvaraju maticu u jednom dijelu košnice kako bi smanjiti količinu legla. Tako pčele umjesto da hrane ličinke, svu energiju i rad usmjeravaju na sakupljanje meda i ‘veći prinos’.
Ubijanje matice – jednom kad prestane nositi dovoljno jajašaca, pčelari je ubiju tako što joj prstima zgnječe glavu ili prsa
Suzbijanje roja – radi se o prirodnom procesu razmnožavanja i obnavljanja kolonije
Slanje matice poštom – pčelari često naručuju žive matice koje se šalju poštom što je za pčele stresno i može im uzrokovati ozbiljne neurološke probleme
Ovdje vidimo da se zanemaruje prirodni ritam i način života pčelinje zajednice te se sve prilagođava čovjeku i njegovim potrebama. Da, pčele su malene, i upravo to čini ove prakse još gorima.
Kako pčelari dobivaju više meda
Pčelama je med nužan za preživljavanje te one instinktivno pune svaku dostupnu ćeliju u svojoj košnici medom. Ovo ponašanje evoluiralo je kako bi zaštitilo koloniju od propasti.
Kod košnica kojima upravljaju ljudi, golemi ‘višak’ koji pčelari tvrde da se prirodno stvori je iluzija koju stvaraju sami pčelari. Oni dodaju prazne nastavke na košnicu proširujući ju te tako stvaraju neograničen prostor za pohranu. To potiče pčele da neprestano rade kako bi ga napunile. U prirodi pčele nastanjuju šupljinu u stablu ili stijeni te je tako proizvodnja meda fizički ograničena veličinom prostora.
Neminovno stradavanje pčela
Malo poznata činjenica je da se kod pčelarstva s vremena na vrijeme otvara pčelinjak kako bi ga pčelar pregledao. Kod vraćanja nastavaka, pomicanja okvira ili zatvaranja poklopca neminovno dolazi do stradavanja pčela – otkidanja nogu i krila te njihovog prignječenja. Kako sami pčelari kažu – “to je samo mali broj i ne može se izbjeći.”
Samo otvaranje košnice je za pčele stresno i neprirodno – dopušta ulazak svjetlosti i hladnijeg zraka u košnicu, narušava vlažnost, razine ugljičnog dioksida i hormonsku ravnotežu te remeti mir cijele pčelinje zajednice.
To bi bilo kao da netko – kad god mu se prohtije – digne krov na našoj kući, poruši pokoji zid i ubije pokojeg člana obitelji.
https://www.naturalbeekeepingtrust.org/bee-centred-vs-conventional
Postupak uzimanja meda
Prilikom uzimanja meda, pčelari često koriste dim kako bi im bilo lakše uzeti hranu koju su pčele pažljivo stvorile. Uz već navedeno uzrokovanje stresa i stradavanje pčela, dim i pomicanje okvira remete kemijske signale kojima pčele međusobno komuniciraju. Pčele radilice gube kontakt s maticom što može dovesti do uzbune i opće panike te cijela košnica postaje razdražljiva i spremna na obranu.
Uz to, pčele misle da je u tijeku požar i da moraju spasiti med ili braniti leglo što povećava razine stresa. Rezanje voštanih poklopaca prilikom uzimanja meda također može zarezati zalutalu pčelu.
Čak i obiteljska pčelarstva rade isto
Ovo sve znači da ma koliko mala ili obiteljska proizvodnja meda bila, čak i kad je od dobronamjernog susjeda koji živi u prirodi, iskorištavanje i stradavanje pčela je neodvojiv dio svake teglice meda koju kupimo.
Ali zar med nije iznimno zdrav
Oduvijek se vjerovalo da su proizvodi životinjskog podrijetla, uključujući i med, zdravi za nas. No, posljednjih godina se ta slika mijenja. Analize pokazuju da med nutritivno gledano nudi iznenađujuće malo – uglavnom jednostavne ugljikohidrate uz tragove vitamina i minerala.
Ono malo hranjive vrijednosti koja postoji često ne preživi put do naše kuhinje. Zagrijavanje i filtriranje – standardni koraci u pripremi meda za prodaju – uništavaju te preostale nutrijente i pretvaraju ga, u suštini, u obično sladilo.
Zamjene za med
Danas postoje brojna sladila poput javorovog sirupa, melase, datuljinog slada i sl. koja imaju nutritivnu vrijednost, a ne uključuju rad pčela. Na tržištu se mogu naći i veganske zamjene za med na bazi voća i cvijeća. To za nas znači da ne moramo mijenjati svoje navike i da dalje možemo uživati u jelima koje volimo. U sljedećem članku ćemo spomenuti neke od najboljih zamjena za med.
Ana Flores
@heart4naturee
