Widget not in any sidebars
Razvoj napada panike prati čitav niz pogrešnih interpretracija koje su vezane prije svega za procjenu simptoma napada panike kao fizički ugrožavajućih. Ubrzano lupanje srca tumači se kao znak srčanog udara ili bolesti srca, senzacije u grudima tumače se kao znak gušenja, blaga vrtoglavica kao znak da će se osoba onesvijestiti, preplavljenost strahom kao znak da osoba gubi kontrolu nad vlastitim razumom i slično. Kada se osobi objasni da je u pitanju panični napad i da se ništa strašno neće dogoditi onda joj slijedi period prevladavanja simptoma, u kojemu ona aktivno sudjeluje tako što mijenja stav prema simptomima, postaje svjesna da su oni prolazni i da se neće završiti katastrofalnim ishodom.
Više o pogrešnom interpretiranju simptoma paničnih napada možete saznati ovdje.
Međutim, pored interpretacije vezane za same simptome postoje interretacije koje su vezane za samo saznanje da osoba ima određeni psihološki problem. Često razmišlja o tome kako se nikada neće izliječiti, javlja se strah od „ludila“, nestrpljiva je u procesu liječenja − želi da se simptomi što prije povuku i općenito gleda na sebe na drugačiji način, počinje gubiti samopouzdanje, govori kako nije više kao što je bila i procjenjuje sebe kao slabu osobu.
Više o strahu od „ludila“ možete pročitati ovdje.
Jesu li panični napadi odraz slabosti?
Widget not in any sidebars
Prvi napad panike javlja se kao posljedica jednog ili više životnih stresova, obično se osoba s ovim stresovima suočava tako što ih u prvi mah „dobro“ prevlada ili ih ne doživi svjesno kao nešto što je za nju problem. Često se događa da osobe koje su preživjele neki gubitak (smrt) u obitelji, to preguraju bez puno ispoljavanja negativnih emocija, ali se nakon nekog vremena to ispolji u vidu paničnih napada. Postoje osobe koje su doživjele više stresova za redom, sve istrpjele, a onda kada se sve „sredilo“ iskusile prvi panični napad. Dakle, osobe koje su sklone negiranju i potiskivanju negativnih emocija u stresnim situacijama mogu kasnije ispoljiti panične napade. Prema tome, one su predugo bile jake pa je napad panike uslijedio kao rezultat dugotrajne borbe s različitim problematičnim situacijama.
Također, osobe koje su sklone razvoju paničnog poremećaja su po svojoj strukturi osobnosti osjetljivije, to ne znači da su slabe već da je njihov prag reagiranja na vanjske senzacije niži nego kod drugih ljudi. Obično su ove osobe empatičnije i mogu lakše pročitati emocionalna stanja drugih, lakše se „uživaljavaju“ u sve što se događa oko njih pa tako mogu jače doživljavati i stresne događaje.
Događa se dodatno da osoba postaje ljuta na svoje napade panike, ljuta na sebe što ih doživljava i na taj način produbljuje svoje stanje uznemirenosti. Napadi panike su opomena organizma da nešto ne radimo kako treba, da potiskujemo negativne emocije, da je organizmu potreban odmor, poziva nas da se promijenimo i uredimo stvari drugačije. To nije odraz naše slabosti već poziv na promjenu.
Mr Sanja Marjanović
dipl.psiholog
[email protected]
kontakt: 064 64 93 417
www.vaspsiholog.com
