“Za svaku stvar na svijetu postoji vrijeme za napredovanje i vrijeme za slijeđenje. Vrijeme za sporo disanje i vrijeme za brzo disanje. Vrijeme za skupljanje snage i vrijeme gubljenja snage. Vrijeme uspinjanja i vrijeme padanja.” Lao Tsu
U prošlome članku, glede naše rubrike o indijskoj astrologiji, govorili smo o promjeni koja predstavlja jedan od glavnih prirodnih zakona. Sada ćemo nešto reći o vremenu. Ali, prije toga, moram spomenuti da se svaka promjena odigrava u određenom vremenskom razdoblju i s obzirom na vrstu promjene proteći će određeno kraće ili duže vrijeme koje je potrebno da se promjena dovrši. Tako, npr. biokemijske promjene u našem tijelu mogu biti trenutne, fizički ćemo rasti godinama, dok će naš duhovni rast zahtijevati čak i više života.
Linearno shvaćanje vremena
A sada o vremenu. Što se mene tiče, vrijeme kako ga mi doživljavamo najveća je moguća glupost. To je zbog toga što je ono ograničavajuće, ono stvara pritisak, nervozu, žurbu pa čak i sukob. Sjetite se samo kada se ste kasnili na posao te u prepunom tramvaju koji gmiže kao crv stalno pogledavali na svoj sat. Sigurno ste se “prekrasno” osjećali. Sada zamislite drugu situaciju: Vaš posao započinje u razdoblju kada se sunce lagano uzdiže na nebu. Ova situacija u svakom slučaju neće proizvesti stres, budući da imate mnogo više vremena da dođete do svojeg posla.
Prva, opterećujuća situacija tipičan je proizvod sadašnje civilizacije, koja pojam vremena izuzetno kruto doživljava. Posao započinje točno u 08:00 sati ujutro. Danas više nikoga nije briga zbog toga što ćete se svojski napatiti da stignete na vrijeme na posao, a u sljedećih sat vremena mučno ćete pokušavati doći k sebi nakon siline tog napora.
Druga situacija vrlo je slična načinu života u drevno, vedsko doba kada su ljudske aktivnosti bile prirodne, spontane i razumski shvaćene. Ali, s jačanjem zapadne civilizacije, ritam života nenormalno se počeo ubrzavati. U toku samo jednog dana moramo obaviti masu stvari, moramo obaviti ovo, moramo donijeti ono, što na kraju rezultira nedostatkom vremena, koje se oštro počinje mjeriti, jer po nekima, precizno planiranje vremena može dati mnogo više vremena za aktivnosti pa čak i više slobodnog vremena. Koja zabluda! Pa i sami znamo da to u praksi ne funkcionira.
Slijedeća velika zabluda našeg doba je da se vrijeme shvaća linearno. Vjerojatno se sjećate svojeg školovanja i udžbenika povijesti,u kojima se vremenska razdoblja prikazuju ravnom linijom. Na toj ravnoj liniji nalazimo trajanje Starog vijeka, Srednjeg vijeka i Novog doba. Također su nas učili da je Stari vijek predstavljao vrijeme primitivizma, robovlasništva te da je čitava kultura i znanost bila tek u povojima. Srednji vijek okarakteriziran je kao razdoblje mračnjaštva, neznanja, slijepe vjere, progona vještica i drugih loših stvari. Novo doba donijelo je napredak u svim domenama našeg života. Prema takvom linearnom shvaćanju vremena, sve ono što je novo, bolje je, savršenije i pozitivnije. Ali, moram vas upozoriti na dvije nelogičnosti koje se javljaju kod ovog načina razmišljanja. Iz geometrije znamo da je ravna linija beskonačan niz točaka što ide u prilog teoriji da je svemir beskonačan, ali najnovija istraživanja iz astrofizike su utvrdila da ta linija ipak nije beskonačna. Nama se čini da je svemir beskonačan, čemu je kriva naša niska razina svijesti.
Prema starom shvaćanju vremena i prostora, a čemu su nas učili u školi, vremenska razdoblja se također nižu u beskonačno, stavljajući naglasak da je svako novo razdoblje bolje od prethodnog. Ali, i ovdje teorija pada u vodu. Svi znamo za Velike piramide u Egiptu koje su izgrađene, prema mišljenju stručnjaka, za vrijeme Starog Kraljevstva koje je trajalo od 2635.-2155. godine pr.Kr., što pripada razdoblju Starog doba. Najveća od njih, Keopsova piramida, predstavlja najviši domet graditeljstva koji ni današnji arhitekti i građevinari ne mogu nadmašiti. Naime, prije nekoliko godina, jedna japanska ekipa doživjela je neuspjeh u gradnji replike Keopsove piramide u mnogo manjim dimenzijama. Sve im se porušilo. Toliko o uspješnosti Novog doba.
Samsara i smrt
Sada ćemo razmotriti drugačije shvaćanje vremena koje se temelji na ciklusima i ritmovima. Vjeruje se da su drevni narodi spoznali vrijeme kroz cikluse u prirodi. Izmjena dana i noći, izmjena godišnjih doba, promjena mjesečevih faza – sve su to bili elementi koji su od samog početka utjecali na život ljudi. I upravo su na tim elementima ljudi drevnog doba počeli računati i pratiti protjecanje vremena. Shvatili su da će poslije svake noći ponovno osvanuti dan te da poslije zime uvijek dolazi proljeće. Ako njihovo shvaćanje primijenimo na svjetska razdoblja, tada onaj školski model protjecanja vremena moramo shvatiti sasvim drugačije. Nakon Novog doba dolazi Staro, pa Srednje doba, pa ponovno Novo doba, Staro doba i tako se to ciklički ponavlja. Ovo kretanje označava uspone i padove određenih civilizacija i kultura na zemlji.
Imenovanje ovih doba može izgledati smiješno i u svakom slučaju nije realno. Zamislite da posjedujete vremenski stroj i da se vratite u Srednji vijek. Tamo ćete sresti ljude kojima ćete reći: “Znate, vi živite u Srednjem vijeku i velike ste neznalice.” Oni će vas “blijedo gledati” i neće znati o čemu pričate. “Koji Srednji vijek?”, vjerojatno će se pitati. Znači, temeljni je prirodni zakon da se u prirodi sve ciklički ponavlja. Ovaj zakon se također primjenjuje i nas, ljude, jer i mi smo dio prirode ili univerzuma. Mi se rađamo, živimo, umiremo, pa se ponovno rađamo, živimo i tako u krug. To je krug Samsare.
Prema budističkoj filozofiji, Samsara je krug života, patnje i ponovnih utjelovljenja. Naš je zadatak da izađemo iz tog začaranog kruga, tj. da ostvarimo samospoznaju ili prosvjetljenje. Drugim riječima, naš je zadatak da prekoračimo ili transcendiramo vrijeme. Jer vrijeme je smrt, a smrti se plašimo. Smrt je tabu tema i o njoj se ne priča, jer današnja civilizacija smrt shvaća kao nešto što je loše i što pod svaku cijenu moramo izbjeći. No, smrt je sastavni dio cikličkog kretanja i promjene i zbog toga je prirodna i pozitivna. Prema filozofu Marku Aureliju, koji je ujedno bio i rimski car, smrt je oslobođenje od osjeta, od hirovitosti nagona, od lutanja misli i služenja tijelu. U vedskom simbolizmu vrijeme je predstavljeno s bogom vremena koji se zove Kala. No, pravo ime Kale je Yama ili bog smrti. Yama znači “onaj koji ograničava”. Za njega se kaže da u trenutku smrti važe naše vrline i naše mane, tj. preispituje dušu i prema tome joj određuje sljedeće utjelovljenje. Zbog toga se zove i Dharmarađa ili kralj ispravnog djelovanja. Znači, vrijeme označava smrt. Protjecanjem vremena sve smo bliži smrti.
Planeti – gospodari karme
Razmotrimo sada planete – osnovne snage koje koristimo u đjotišu i njihovu vezu s vremenom. Za planete možemo reći da su bogovi vremena. Oni kanaliziraju energiju vremena kroz naš solarni sustav. Također reflektiraju snagu kozmičke inteligencije koja upravlja svim živim bićima putem vremena. Prema modernoj znanosti, vrijeme je prazan kontinuum ili apstraktna predodžba, polje snage, dimenzija koja posjeduje određenu teksturu. Ova tekstura je određena pomoću gravitacije objekata unutar nje, a to su planeti i Sunce. Naime, dokazano je da planeti posjeduju određena magnetska i gravitacijska polja putem kojih zrače svoje energije. Kao što smo ranije objasnili, vrijeme je kretanje koje posjeduje određeni ritam, a planeti svojim kretanjem određuju energiju i kvalitetu ciklusa na zemlji, tj. određuju snage koje upravljaju našim životima.
S gledišta đjotiša, svaki vremenski trenutak posjeduje određenu kvalitetu. Ova kvaliteta određena je putem zračenja planeta. Zbog toga, vedska astrologija određuje razdoblja koja su za nekoga povoljna ili nepovoljna i dane koji svojom kvalitetom podržavaju započinjanje određene aktivnosti. Pravilo kaže da sve što se događa u određenom trenutku posjeduje kvalitetu tog trenutka. Tako iz trenutka našeg rođenja možemo pročitati kvalitetu našeg života, kao što iz godova drveta možemo saznati o razdobljima rasta, bolesti, sušnim i kišnim godinama, itd. Budući da su planeti gospodari vremena, oni su ujedno i gospodari karme ili sudbine, koji nam pokazuju događaje u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Planeti kao energije vremena teku unutar vječnosti, pokazujući nam put oslobođenja od zarobljenosti vremenom. Ovo oslobođenje će doći kada naša svijest spozna kozmičke sile koje djeluju kroz njih. Jedino tada postajemo slobodni od vremena, a samim tim i od smrti. A do tada, ne ljutite se zbog nedostatka vremena i radite duhovno na sebi.
Mario Piškur, jyotishi
www.vedskijyotish.com
