Svi problemi koje imamo u životu, pa čak i oni zdravstveni, ne proizlaze iz toga jer nam nešto nedostaje. Oni nastaju zato što imamo “višak” – koji nikada nije bio ispoljen!
Da bismo živjeli punim plućima, s lakoćom i radošću, neophodno je da sve darove koje imamo razvijemo do maksimuma i podijelimo sa svijetom. Dakle, potrebno je otključati svoj vlastiti potencijal.
Ali, kako to učiniti u vremenu kada stalno jurimo za nečim? Postoji li neki recept?
Nema recepta, ali postoje nekoliko stvari koje svakako možemo učiniti.
Prva stvar koju moramo učiniti kako bismo otključali vlastiti potencijal je da preuzmemo punu odgovornost za sve što u životu stvaramo i što nam se događa.
Moramo priznati sebi da smo moćni i potentni kreatori naše stvarnosti i prestati nalaziti opravdanja u drugim ljudima i situacijama zbog čega nešto u našem životu ne funkcionira.
Sve dok to ne učinimo, samima sebi oduzimamo moć. Onoga trenutka kada uzmemo konce u svoje ruke i preuzmemo odgovornost, vraćamo sebi moć da ono što nam se sviđa oplemenimo i uvećamo, a da ono što nam se ne sviđa promijenimo.
Drugi korak na putu otključavanja vlastitog potencijala je da potražitmo ljude koji će nam biti podrška. Često tu podršku iz okoline ne dobivamo što samo pojačava nesigurnosti i dovodi do sve više neuspjeha. Razlozi za to su brojni, ali ovoga puta nećemo ulaziti u to.
Važno je znati da kada odlučimo da nešto promijenimo u svom životu, lakše ćemo to postići ako se okružimo istomišljenicima i ljudima koji ohrabruju naše namjere. To doslovno znači da se svih onih koji nas sabotiraju i onih koji se osnažuju našim slabostima trebamo riješiti što prije, bez imalo premišljanja, a ako to nije moguće, onda ih treba zaobilaziti u širokom luku.
Treća važna stvar je prepoznavanje naših realnih znanja, sposobnosti i trenutnih mogućnosti. Time je potrebno preispitati vlastitu predstavu sebe, odnosno sliku koji imamo o samima sebi. Ako mislimo da vrijedimo više nego što je to činjenica, nikada nećemo biti u stanju da svoje nedostatke ispravimo. Živjet ćemo ušuškani u iluziji, a to nikada ne vodi napretku.
Ako s druge strane mislimo da manje vrijedimo od bilo čega što je istinito, onda nikada nećemo moći podijeliti svoje darove sa svijetom, niti ih umnožiti ili uvećati onako kako bismo to stvarno mogli. U oba slučaja smo blokirani i spriječeni da se razvijamo kao ljudska jedinica. Možemo saznati naše realne sposobnosti i znanja kada izađemo iz zone komfora – odemo na tečaj, družimo se sa ljudima koji već rade što mi želimo i time imamo jednu od početnih točaka gdje početi i kamo ići.
Sljedeći sastojak ovog čudesnog “nerecepta” je da provjerite da li živite u sadašnjem trenutku. Nismo li svi u tom magičnom “sada”? Jesmo, ali često samo fizički. Mislima smo tko zna koliko svjetlosnih godina daleko – obično u prošlosti koja više nije aktualna, a ni važna, ili u budućnosti koja se još nije dogodila.
Ukoliko je vaše uvjerenje da neke rane nikada ne zacjeljuju, ili ako ste imali traumatično i bolno iskustvo na koje se uvijek pozivate radi opravdavanja vlastitog neuspjeha ili nezadovoljstva, znajte da to nije ključ koji otvara pristup osobnom neograničenom potencijalu.
Da biste otključali potencijal, morate zaista pustiti sve priče i izgovore kojih se držite i svu energiju usmjeriti u ono što danas kreirate. Što zaista želite? Držite se toga, koncentrirajte se na to, usmjerite akciju prema onome što želite.
Budite u pitanju! Pitanje presjeca kalkulatorni proces našeg logičnog uma. Pričama, razlozima, zaključcima, objašnjenjima, definicijama, težnjama da dokučimo i saznamo “kako” prije nego što nešto stvarno učinimo, zaključavamo sebe još više tamo gdje ne želimo biti.
Odgovori koje neprestano tražimo, kao i sam proces traganja, oduzimaju nam energiju i snagu. Pitanje nam tu snagu vraća. Vodi nas iz okvira poznatog, budi u nama istraživački duh i otvara kreativne puteve kroz koje nam dolaze razne lijepe ideje.
Međutim, nemojte pitati “zašto se meni ovo događa?”.
Pitajte: Što mi dosada sve još nije palo na pamet, a dostupno je?
Što još nisam učinila/o za sebe, a kada bih to učinila/o ili izabrala/o, cijeli život bi mi se iz korijena promijenio?
Koje gledište ili prosuđivanje sebe moram otpustiti da bih bila/o ona kreativna energija koja jesam?
Što sam voljela/o raditi kao malo dijete i što je to što kada radim, sve ostalo nije važno?
U čemu sam bolja/i od drugih i što je to što me ispunjava?
Imajte na umu da se tokom života istovremeno otkrivamo, ali i gradimo. Spoznajom onoga što nismo, spoznajemo ono što jesmo, a raspršivanjem iluzija dolazimo do svoje istine. Taj proces se ne odvija tako što se fokusiramo na to da nešto imamo kako bismo se na određeni način osjećali. On se zapravo odvija obrnuto.
Prvo postajemo određena energija, a onda nju odražavamo u svojoj stvarnosti. Ne privlačimo, već reflektiramo. Da biste otključali svoj potencijal, potrebno je otpustiti i ovu zabludu.
U suprotnome, čovjek upada u začarani krug u kojem poput psa juri vlastiti rep. U njemu je sve, samo ne sretan i ispunjen.
Jelena Stefanović
Jelenu Stefanović i Milijanu de Mori možete naći na ovim linkovima:
www.facebook.com/centarzakul
www.facebook.com/coach.Milijana
